Komentari

pegy.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing

  • Rock Roll

    Prvi sam! Sad idem pročitati na miru. :-)

    avatar

    21.05.2005. (13:01)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Spoznaja za gubitkom voljene osobe je čisto strašna. Ponekad čak ne odmah. Filmovi to malo pojednostavljuju. Mnogi mi rekoše: imaš nekog bolesnog u obitelji, znaš da će te napustiti, na kraju se to i desi. Plačeš, pokopaš ga, plačeš. Ali tek nakon nekoliko dana počinješ shvaćati da je zaista otišao. Zauvjek. I dugo je vremena potrebno da se naučiš nositi s time.

    avatar

    21.05.2005. (13:06)    -   -   -   -  

  • blog of a down

    Jučer je bila norijada. Maturanti blesali po gradu. A ja samo gleda na televiziji i prisjeća se prošle godine kad sam bio jedan od njih. :(

    avatar

    21.05.2005. (14:14)    -   -   -   -  

  • jurop

    pa nije baš na plastici ležala? ipak su to bile 20sete :)))

    avatar

    21.05.2005. (14:23)    -   -   -   -  

  • Svinje u blatu

    Nisam znao da je obavezno ostaviti komentar nakon procitanog teksta :-) Pozdrav.

    avatar

    21.05.2005. (14:33)    -   -   -   -  

  • armin

    već sam jutros pročitao...ali uprkos moje impulzivnosti kojui nastojim kanalizirati nekad više volim preraditi stvari...ne znam da li se sjećaš Jesenjinove pjesme..." Rastanak"...doviđenja prijatelju, doviđenja...ti mi jednom bješe sve...urečen rastanak, bez stiska, bez ruke....znači ponovni sastanak zar ne...doviđenja dragi doviđenja, ne daj da ti bol obrve povije....umrijet na ovom svijetu ništa nova nije a ni živjet baš nije novije....ovo sam napisao po sjećanju na jedan prijevod jer bilo ih je više...za eventualne korektore i lektore bješe ovo naputak...znam da nisam citirao sve...rastanci, na njih se treba naučiti kao i na sve...ništa novo ne rekoh a bješe mi namjera...ovo na kraju je autoironija Pegy...

    avatar

    21.05.2005. (15:26)    -   -   -   -  

  • sama, pa šta

    uh, malo težak post za vikend, i još teži za odgovoriti...jer riječi imam puno u glavi a u nemogućnosti sam ih prenijeti na papir kad su osjećaji u pitanju. jako me pogađaju odlasci, rastanci a pogotovo smrt voljene osobe, naravno kao i sve nas. ponekad poželim da sam hladnija i ravnodušnija osoba, manje bi patila...

    avatar

    21.05.2005. (15:27)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Ja sam u srednjoj školi bila glavni predmet zabave na temu "vječna ljubav" jer sam svojim školskim prijateljima objašnjavala da vrijedi jedino takva ljubav, jer ako je malo ima, pa nema...nije je zapravo ni bilo. Tako mi je muški dio ekipe (jedan od njih je danas poznati glumac, jedan glazbenik) napisao i pjesmicu sa mnom u glavnoj ulozi...NEgo, promjenila sam mišljenje o tome. Mislim da ne volim bezuvjetno, već očekujem da Savršeni bude O.K. (što god to značilo) i ne vjerujem da bih ga voljela da je neki gad, da me tuče i sl...Možda je bezuvjetna ljubav ona prema djetetu, koje često volimo bez obzira kakvo je ono. Što ne znači da joj ja ne bi dala "nogom u guzicu"da učini nešto neljudski, ali da li bih ju prestala zbog toga voljeti ne znam, a ne bih voljela ni saznati. Do tada ju obožavam i uvjetujem odgojem kao što očekujem da Savršeni bude O.K i kao što se i ja trudim biti prema njemu. Mislim da su ljudi tu dosta nesavršeni, pa vjera pomaže da svladamo te egoizme i patnju za drugom osobom za kojom žalimo možda više zbog samih sebe i gubljenjem jednog dijela sebe kroz tu osobu, a ne toliko za samom osobom ili zbog nje same...Pozdrav

    avatar

    21.05.2005. (17:21)    -   -   -   -  

  • ....Demjan

    Mene boli svaki rastanak. Bilo da se radi o odlasku nakon dva mjeseca sa Silbe, bilo da ispraćam dragu rodbinu, bilo da odlazim sama od njih. Smrt je neminovna, ali ajde ti meni to objasni. Za nekoliko dana je rođendan mog sina i na isti datum prva godišnjica otkako mi je umro dida. Znači već godinu dana nemam didu koji je prva žrtva u mom životu trajnih rastanaka. Još uvijek kad ga se sjetim isto boli. Netko kaže da ta bol s vremenom prolazi, ali ja samo rijeđe mislim o tome, a bol je ista kad god se sjetim. Mislim da sam preosjetiljiva i mrzim rastanke bilo kakve vrste!!!

    avatar

    21.05.2005. (18:32)    -   -   -   -  

  • misko

    Samo u knjigama, pegy, i na filmu!

    avatar

    21.05.2005. (19:24)    -   -   -   -  

  • egipatski mis

    ne znam...to je sastvni dio života i moramo to prihvatiti kad tad... nečemo sad plakati jer nam je netko drag otišao cijelo stoljeće..moramo se s tim suočit...

    avatar

    21.05.2005. (19:38)    -   -   -   -  

  • Blokče F. Kobajaši

    Ljudi su ponekad tuzni zbog straha prema necem novom, boje se promjena. Ne toliko zbog rastanka nego onoga sto on nosi. A promjene nisu nuzno lose, treba samo hrabrosti da ih se pokrene. Mislim na rastanke u ljubavi, o smrti bliskih osoba jednostavno nisam u stanju razmisljati....

    avatar

    21.05.2005. (20:46)    -   -   -   -  

  • beštijica

    Eh, da, rastanci nam svima teško padaju, naročito smrt bliskih ljudi. U početku misliš da je sve ok s tobom, da si dobro prošetao kroz tu traumu, a onda kad se sve smiri, kad se život vrati u normalu, kad odu ljudi koji u početku titraju oko tebe, e tek tada počinje prava bol. Ono što sam ja naučila jest da se bol ne smije skupljati unutra, zdravo je plakati i izbacivati je van. U suprotnom probije nekoliko godina kasnije van na sasvim petom polju i tek tada imaš posla sa slaganjem svog osobnog puzzlea. Primjećujem na sebi da sam nakon tog iskustva malo otupila na bol i da me neke "manje" traume ne diraju više toliko. Vrlo vjerojatno da je to samo jedan vid obrambenog mehanizma. No, Pegy, naučiš se nositi sa svim u životu, pa tako i sa rastancima. Sve je to sastavni dio života... A život je lijep. Usprkos svemu. :)

    avatar

    21.05.2005. (21:10)    -   -   -   -  

  • maja

    mislim da se takvom ljubavi može voljeti samo dijete. u svim ostalim slučajevima, tražimo biti voljeni uzajamno. inače, stvarno tragičan slučaj, ovaj koji si linkala. jadan deda!

    avatar

    21.05.2005. (22:28)    -   -   -   -  

  • Cookien svijet

    ja sam imala puno životinjica i sve su umrle manje ili više tragičnom smrću. mislim, svaka je smrt tragična, pa i ona prirodna. i uvijek me jednako boljelo. a onda su počeli dolaziti ljudski gubici, pa sam shvatila da može boljeti i više. na tu se bol čovjek nikad ne navikne. koliko god mi racionalno znali da je tuga za umrlim u svojoj biti sebična, jer zapravo ne žalimo zbog njih, nego zbog sebe i vlastitog gubitka, to nimalo ne pomaže. ne bi ni ja mogla biti žena pomorca. osim ako me ne bi bilo briga za njega, pa bi trošila doma njegove pare i kurvala se dok njega nema :)) šalim se. ja dobijem gliste kad moram bit od dragog odvojena par dana. godinu nikako ne bi podnijela. sad si postavila jako dobro pitanje s bezuvjetnom ljubavi. mislim da nema bezuvjetne ljubavi, jer mi svi od svoje bolje polovice nešto želimo. pa bila to puka njihova prisutnost ili nešto više. čovjek je sebična životinja... te bezuvjetne ljubavi mi nikad nisu bile jasne. kao recimo ona mladog werthera. svaka čast, ali ja to ne kužim :))

    avatar

    21.05.2005. (22:31)    -   -   -   -  

  • Georg

    Pegy, svatko ih ima. I svi ih slično proživljavamo. Dio su dinamike življenja, ponekad loši dar života, a ponekad unatoč boli donesu ponešto dobro... Neke nikad ne prebolimo i cijeli život po njima mjerimo. Možda im je to i smisao...

    avatar

    21.05.2005. (23:26)    -   -   -   -  

  • Zeko zna

    samo da te pozdravim. iskreno, nisam ti ni pročitao postove (samo naslove) u zadnjih par dana, i samo da ti čestitam na ulasku na listu!!!!!!!!!!!!!!1 Sljakam po čitave dane (još sam na otoku). Čitamo se, tejk ker:)

    avatar

    21.05.2005. (23:40)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Jurop, nisu bile 20-te nego 1912, a u to vrijeme plastika se već poznavala. Prvi put se spominje 1862. iako se 1910. javlja sintetska. S obzirom da je Titanic bio moderan i luksuzan brod, moguća je i plastika. Moguće je da je ležala i na metalnom dijelu. :)) Nisam se nadala da će mi ovaj osjećajni post imati i ovakav komentar. :)) Jurop, daj se malo PREPUSTI mislima onako dubinski. :)) @Winston, nije obavezno, ali kad već jesi, mogao si se nakratko odvojiti od politike i reći nam koju svoju «slabosti». :)) Nemoj reći da ih nemaš. :)) @Armin, slaba sam u pjesništvu, priznajem. :) Ali shvatila sam poruku. :) @Monoperajka, kad sam govorila o bezuvjetnoj ljubavi, mislila sam na onu između muškarca i žene. Slažem se da je prema djetetu ipak moguća. Iako, bojim se da u suprotnom smjeru ipak malo manje. :)

    avatar

    22.05.2005. (10:08)    -   -   -   -  

  • pegy

    @Demjan, da, baš se tako i ja osjećam. A i na moj 3. rođendan umro mi je did (tako kažu u Dalmaciji). @Cookie, mislim da nečiju smrt (barem ja) doživljavamo kao vlastitu tugu (koju ti spominješ), ali i kao tugu za čovjeka koji je još puno toga mogao proživjeti (ako baš nije neka stara osoba). Pomorcima su uglavnom ugovori manji od godine. 3-7 mjeseci ili možda oko toga. Brat je bio tada asistent (samo početnici tako idu, barem su nekad išli). No, bez obzira, meni je puno. A i ovih žena-kurvica koje spominješ, IMA. Još jedan tužni dio nekih pomoračkih priča. I ne slažem se da je čovjek životinja. U ikojem smislu. Ta mi definicija baš nigdje ne dolazi u obzir. Što se Werthera tiče, i on je patio. :)) @Zeko, valjda ćeš nadoknadit. :)) A i bit će love. :))

    avatar

    22.05.2005. (10:09)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Ma daaaaaaaj, a vidi mog posta... i maila koji sam ti jutros poslala! Neeeeee mi tooooo radiiiiiiiit!!! :(( Otkud nam ista tema, baš sam se nadala doć ovdje kod tebe pa raspravljat o nečem drugom, kako to kod tebe često biva :)) , kad ono... isto, samo malo drugačije :)) Čestitala bih ti za cool-entry, ali mene zbilja te liste ne uzbuđuju, ionako te čitam od prvog posta.. Sretan ti današnji dan! :*

    avatar

    22.05.2005. (11:26)    -   -   -   -  

  • Život na dvjesto načina

    svi gubici su teški, nema najtežeg i najlakšeg. proživjela sam ih nekoliko vrsta i svima im je zajedničko to što ih najteže osjetimo nakon nekog vremena, u onim "svakodnevnim" situacijama.

    avatar

    22.05.2005. (14:59)    -   -   -   -  

  • Elena... Mama..drži..me

    draga moja osjećajna pegyć i mene ta scena uvijk baca na suze..ljuba ljubav...može biti divna...može može...pusa velika

    avatar

    22.05.2005. (18:22)    -   -   -   -  

  • strijelac

    prava ljubav je nešto predivno! ali i nešto rijetko :(( i desi se kad se najmanje nadaš! zato nada uvijek postoji...

    avatar

    22.05.2005. (21:34)    -   -   -   -  

  • ~ Kokica ~

    je, teško je....nedavno je umro susjedin mali sin. Imala je samo njega na cijelom svijetu. Žena je našla snagu u rečenici: njemu je sada lakše, više ne pati i ja sam zbog toga sretna.....preprestrašno

    avatar

    22.05.2005. (21:50)    -   -   -   -  

  • Adelina

    Dobro pročitajte. Hvala vam za informacije.
    mmorpg

    avatar

    01.10.2008. (11:43)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...