Komentari

arianasubic.blog.hr

Dodaj komentar (25)

Marketing


  • Ariana

    ...

    avatar

    13.04.2018. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    odlično je tvoje štivo... knjiga je uvijek premosnica između pisca i čitatelja... misaono osjećajni dijalog... hvala ti na divnom komentaru kod mene... da, nikad se ne pitam što je pisac želio reći... uranjam u štivo i živim ga svojim osjećanjem osjećja... :)

    avatar

    13.04.2018. (07:56)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Obzirom da se stalno kuka o tim nekim prošlim vremenima koja su kakti bila bolja, što naravno ne odgovara istini, nego se radi o tome da su ljudi jednostavno nostalgični prema vlastitoj prošlosti pa je onda nekritički uljepšavaju, i daju joj neku nepropadajuću dimenziju, rekao bi da je sve to skupa laprdanje.

    Recimo mnogi autori su u vremenu u kojem su stvarali smatrani šundom, da bi kasnije postali klasicima, tako je recimo Šejkspir prepisiva svoje pričice i prodava ih za kikiriki, te se smatrao šundom, nešto ko ljubavni vikend roman, recimo kad ni danas uzeli bilo koji njegov predložak, mogli bi po njemu snimit trash sapunicu, jednako kao što se po tom istom predlošku rade klasične predstave u kazalištu, koje smatramo umjetnošću, dakle mogli bi reć da nije toliko ključan predložak koliko naš odnos prema njemu.

    Ili ako uzmemo za primjer glazbu u kojoj su promjene nešto brže nego u književnosti, tu se događa da isti ljudi pod uticajem okoline i medija isti sadržaj doživljavaju potpuno različito, recimo ljudi koji su se s gnušanjem odnosili prema nekadašnjem Yu trashu u liku i djelu Nede Ukraden, Lepe Brene, Kojekakvih Balaševića, Huljića, Hrnića i ostalih, danas hodočaste na koncerte istih u koncertne dvorane tipa Lisinski, i gotovo pobožnički se odnose prema istima.

    Nerijetko ljudi glorificiraju sve iz vlastite prošlosti, pa onda pričaju basne kad smo već kod glazbe o EKV i istovremeno o Miroslavu Iliću, protokom vremena sve postane klasik i nekako jednako vrijedno, a nešto što je aktualno se proglašava šundom, dakle moglo bi se reći da nije istina da ljudi pišu gluposti, istina je da ljudi čitaju gluposti i imaju sklonost ono što su pročitali proglasiti klasikom, jednom u budućnosti će i 50 nijansi sive postati klasik, ne zato jer to zavrijeđuje nego zato što će proć dovoljno vremena da onima koji to čitaju prestane biti neugodno.

    avatar

    13.04.2018. (08:10)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Svako vrijeme ima svoj način pisanja.

    avatar

    13.04.2018. (08:27)    -   -   -   -  

  • Donabellina

    pisac je izdanak svog vremena : vrijeme koje je prošlo je deja vu i na takve stvari se više ne obraća pažnja

    kako bi netko danas mogao napisati školovanje Ivice Kičmanovića i staviti ga u okvir 21.stoljeća ?

    avatar

    13.04.2018. (08:46)    -   -   -   -  

  • Ariana

    @Tako je Dinaja
    Sa dosta toga se mogu složiti u vašim komentarima i Ana čista istina. Ima dosta stvarno dobrih pisaca i danas, ali iz perspektive mojih genracija, kako je Fresh rekao večinom čitaju gluposti. Ako uopće čitaju. Doduše ne mislim na kompletno svu svoju generaciju.
    I svako vrijeme nosi svoje i baš nekako zato postavljam to pitanje da li je pisac, opčenito umjetnik stvarno rob.
    Jako me navela na razmišljanje ta njezina izjava.

    avatar

    13.04.2018. (09:01)    -   -   -   -  

  • Ariana

    @Fresh tvoj sam komentar više puta pročitala i malo promozgala. Meni bi bilo malo teže reći da kukam o prošlim vremenima nisam se tad niti rodila :D drugi razlog je privatan. Prateći povijest mišljenja sam da nikada život nije bio bajan i lagan, sretna što nisam rođena u srednjem vijeku. U svakom slučaju "prisiljena" sam složiti se sa tvojim komentarom. :)) samo eto nekako mi uvečini današnjih djela fali to nešto tajnovito i emocionalnije.

    avatar

    13.04.2018. (09:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    pišem slobodno o mojim temama, dakle, poezija u prozi, a prozu slobodno kako mislim - tako i pišem, nisam rob nekih konvencionalnosti ni bilo kakvih okvira, pišem srcem i dušom ono što mi se događa u životu i to pretočim u poeziju

    avatar

    13.04.2018. (11:21)    -   -   -   -  

  • Ariana

    @Shadow to sam kod tebe skužila. :)

    avatar

    13.04.2018. (11:56)    -   -   -   -  

  • Euro

    citam samo istinite dogadjaje knjiga tipa:
    7000 dana u Sibiru od Karla Stajnera,
    Posljednji svjedok od Rochus Mischa i takve slicne..

    avatar

    13.04.2018. (12:01)    -   -   -   -  

  • Ariana

    Ja tu više mislim na problem šta se tiće potražnje djela, prodaje. Kad sam znala vidjet najtraženija djela...nema smisla, pročitala sam knjige puno boljih pisaca. Gledam i globalno. U tom smislu da bi pisac trebao biti rob da bi mu djelo bilo poprilično traženo.

    avatar

    13.04.2018. (12:42)    -   -   -   -  

  • Ariana

    @Euro ovu drugu nisam pročitala, mogla bih :) Samo čekam da mi se vrati koncentracija, mući me već mjesec dana :(

    avatar

    13.04.2018. (12:45)    -   -   -   -  

  • viviana

    Čitati, čitati, čitati, ... što više, kako bi se širile granice
    uma, poznatih svjetova.
    A kod pisanja, što manje, zapravo po meni - poželjno, nikako - prilagođavati se onom 'što se traži' ili misliš da se traži, što je komercijalnije, a ako se pisac i odlučuje na kompromise u tom smislu, onda bi trebao umjeti to činiti da u biti nimalo ne odustaje od onog što je samo njegovo, karakteristično, nutarnje, vlastito, inače gubi to što i jest vrijednost i što negdje od nekog jest prepoznato ili će nekad biti.
    S pisanjem - stvaralaštvom, ne bi smjelo bit kalkulacije, nikako; to je moje mišljenje.

    p.s. što se tiče ponude i tražnje, moram reći da sam bila pomalo i iznenađena (iako ne suviše, obzirom na 'vrijeme u kojem živimo') i razočarana što u nekim knjižarama za koje sam znala da u njima mogu naći prvenstveno kvalitet, zadnji put kad sam ih obilazila, preovladavaju 'komercijalna' izdanja, jer se valjda lakše mogu prodati. Jedva sam našla nešto što mi se činilo dovoljno dobrim (po mom vlastitom ukusu), a tražila sam knjigu za poklon.

    avatar

    13.04.2018. (14:12)    -   -   -   -  

  • Ariana

    @Viviana nemam niti zadnju namjeru pisati ono što traži komercijala. I šta ti kažeš ako ide u komercijalnom smislu treba znati ostaviti ono svoje. Teško da bi to mogla. Zbog te komercijale sam ustvari i zabrinuta. Nekako je iz zabrinutosti i proizišao taj post. Kada čovjek želi biti pisac od kada je naučio pisati i čitati onda u jednom trenutku mu je to skoro bitno kao i zrak
    A za čitati, čitati i čitat naravno a i pisati, pisati i vježbati :)

    avatar

    13.04.2018. (14:19)    -   -   -   -  

  • viviana

    Znam samo jedno - nikad ne odustaj od sebe i svojih zamisli! Odnosno, ne odustaj od onog čemu se tvoja nutrina protivi da odustaneš. Nekad racionalizirajući odlučimo učiniti nešto protivno svojoj želji, ali to se uvijek - prije ili poslije, pokaže pogrešno.

    avatar

    13.04.2018. (14:29)    -   -   -   -  

  • Ariana

    Tako sam i jako dugo radila. I pokazalo se pogrešno. Sad više nema nazad :)
    I hvala na poticaju :)

    avatar

    13.04.2018. (15:02)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ali zato s više iskustva, naprijed. :) Zaboravih ti u prethodnim komentarima, pa evo sad - čestitke na blogu dana!

    avatar

    13.04.2018. (15:23)    -   -   -   -  

  • Regina

    Ne bi.
    Po meni je veći poroblem što svatko danas piše, a kad ti je pisanje ono što si ti, pišeš "ugađajući" samo tom svom istom neutaživom porivu da nešto napišeš :)

    avatar

    13.04.2018. (15:40)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Kod mene uvijek nađeš malo mešano sve...odvisno od inspiracije:)))

    avatar

    13.04.2018. (18:15)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    složit ću se sa frešovim komentarom u pogledu šunda i prošlih vremena. među umjetnicima pa time i u krugu pisaca isto kao i u svim drugim segmentima života postoje oni koji imaju talent i oni koji imaju volju a bogami ima i onih koji imaju samo fikciju. osobno smatram da pisac koji živi od svojih djela ne može sebi dopustiti da se ne prodaju, dakle mora zadovoljit čitateljsku klijentelu, a čitateljska klijentela traži ono što je sukladno načinu života tako da za najviše 10 godina nitko neče ni čitati nešto što prelazi okvire đepne knjige od 100 stranica, i to samo oni koji još i dalje budu čitali. s druge pak strane oni koji ne pišu radi preživljavanja nego iz hobija, eee ti mogu slobodno pisati i takvi će biti čitani dok postoji pisana riječ kao npr. mark twain

    avatar

    13.04.2018. (19:24)    -   -   -   -  

  • NF

    nevjerojatno koji komentari, raduje me da se ne pratim s tim likovima, ima nas što pišemo iz potrebe i jebe nas se za percepciju, rijetko objavljujem poeziju jer mi je bilo glupo da dvoje troje razumiju, nedavno je moj drug bloger s blogera.hr s kojim sam se, kao i s nekadašnjom pjesnikinjom tog portala, a sad cijenjenom dramaturginjom družio, dobro me onda razumio, dakle prijatelj je osvojio jednu domaću, a kandidiran za međunarodnu nagradu. glupo što i ovo navodim, al on je godinama tamo bio najčitaniji pjesnik, znači u smislju priznanja je svima apsolutnon nebitna reputacija na blogu.

    avatar

    13.04.2018. (21:03)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Svi robujemo svom egu,
    pa i pisci, čak dapače, oni posebno,
    pa je bitno i mišljenje onih skroz nebitnih ;)
    P.S. Kada se još uplete novac,
    prodaji nema kraja.

    avatar

    13.04.2018. (22:32)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Svakog pisca se treba iščitavati iz vremena, u kojem je pisao; znati njegovu "priču" i povijest, razdoblje u kojem je djelovao...Dalje, utjecaji koje je kasnije imao na druge pisce....Svega toga, odlično si uočila, nema ili ima samo u tragovima.....Danas je sve brzo, hektično - pa tako i "teme" današnje književnosti su brze, akcijske, poput nekog filma...Brzina nije uvijek vrlina; mene fasciniraju Proustovi opisi; madleine kolačići .....Koje možeš doslovno namirisati iz knjige ...:))))) Žalim zatakvim knjigama i književnošću, koje su doslovno ućile o životu ....Naputci za ljubav i prijateljstvo; za ono što treba i ne treba....Nema toga danas :(((( Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    13.04.2018. (23:15)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Hvala Ti na lijepom koemntaru kod mene; drago mi je da Ti se sviđa moje kuhanje; slastice! :))) Pusa, vole Te L+B+G

    avatar

    14.04.2018. (00:25)    -   -   -   -  

  • Leptirica

    mislim da uvelike ovisi o samom piscu, onome što želi i kakvu publiku uopće traži. Ako ćeš pisati da bi bila zanimljiva velikom broju ljudi koji možda ne dijele iste vrijednosti kao ti, postaješ barem djelomično rob. Ako ćeš pisati iskreno, unoseći u to svoje prave osjećaje i dubine onoga što cijeniš možda ćeš i privući manje, ali sigurno kvalitetnije publike koja će ti više odgovarati..na kraju krajeva možda bi efekt bio iznenađujući i bolji nego očekuješ;)

    avatar

    14.04.2018. (08:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...