Komentari

aneta.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Dinaja

    rondo... romore rastoke, glas trubadura se čuje...
    a odluka je uvijek u nama samima... :)

    avatar

    24.02.2018. (08:43)    -   -   -   -  

  • Ariana

    Ja sam izišla iz svoje zone sigurnosti, i priznati ću splašena sam, ali idem dalje :)
    P.S. Predivno se izražavaš

    avatar

    24.02.2018. (11:05)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Dinaja
    Da izražajni rondo :-)

    avatar

    24.02.2018. (11:48)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Ariana
    Proširiće se i ta zona ... :-)

    avatar

    24.02.2018. (12:08)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    raskrižje donosi dolazak i odlazak, a putokaz uvijek šapne najtiše kojim pravcem krenuti

    avatar

    24.02.2018. (15:56)    -   -   -   -  

  • Aneta

    shadow-of-soul
    Putokazi su u nama, duboko u nama, pa ako to "unutra" nije zapušteno i putokazi su sasvim jasni ... ;)
    Ljubav je ta koja treba da nas vodi.

    avatar

    24.02.2018. (16:06)    -   -   -   -  

  • Grunf

    Kada shvatimo zakon ciklusa, protoka i optoka,
    uvidjet ćemo da su nam izbori manji nego smo mislili ;)
    P.S. Nitko ne želi prihvatiti svoju programiranost,
    jer tako je ugodno vjerovati u slobodu
    i punoću moći izbora :)))

    avatar

    24.02.2018. (16:56)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Grunf
    Sve zavisi kako se na to gleda. Mogućnosti izbora su neograničene ukoliko je kapacitet pogleda takav. Hoću reći da npr. ako ne možemo izbjeći zadati okvir (ram ili tor) u koji nas smještaju, možemo birati načine ... kojima (op)stojimo u njima ... nije svejedno ... ;)
    Da, ugodno je vjerovati u slobodu, još je ugodnije pronaći je. U svijetu postoji više od tri dimenzije. :-))

    avatar

    24.02.2018. (17:31)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    rondo rastokama u nama... :)

    avatar

    24.02.2018. (18:06)    -   -   -   -  

  • Grunf

    A je, ali problem je što su nam bliže one izmišljene nego stvarne ;)
    P.S. Posve je razvidno da je to lakše nijekati, nego se suočiti,
    ali ne s dimenzijama, kakve got bile, no sa sobom ;)
    Da smo mali, usud je, kada se izdižemo,
    smiješni smo, ali dobro,
    valja nam učiti.

    avatar

    24.02.2018. (18:15)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Dinaja
    E, da, ali poveže nas i sastavi taj ...rondo! :-))

    avatar

    24.02.2018. (20:18)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Grunfe,
    Ja ne mislim da su problem te izmišljene dimenzije. Izmaštane. Vjerovane. Svjesni smo ih. Možda smo im i pristupili baš onda kada smo se suočili sa sobom. Zašto misliš da je drugačije? Problem je, možda što se uzdižemo, a ne što smo time nekome smiješni.
    U toj kategoriji je i Božja milost. Ima li ko da bi je se unaprijed odrekao?
    Mi dakle biramo i dimenzije u kojima ćemo živjeti. Njima se izdižemo iz onih okvira - torova. :-))
    Osim toga, ako možemo živjeti u svom svijetu mašte, a očito možemo, znači da taj svijet osjećamo nekim drugim čulima i mjerimo nekim drugim mjerama.
    Sada bih još dodala da u svijetu postoji i više od pet čula. :-))))
    PS
    Možda je smiješno to koliko sebe neko doživljava velikim. Valjda ih ima koji su pokupili svu pamet ovoga svijeta, pa za nas više ništa nije ostalo - osim tog izmaštanog svijeta. ;)

    avatar

    24.02.2018. (20:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...