Slažem se sa svime napisanim, ali ne mogu ne razmišljati i o tome kako je jedan od problema od samog početka taj što su ljudi koji su danas iskorištavani od strane korporacija, svaki put s veseljem dočekali i prihvatili poslove koje im je ista ponudila. Razumijem da je to radi užasnih uvjeta i velike nezaposlenosti pa su htjeli barem nešto zaraditi kako bi pomogli svojim obiteljima, ali da su već tada, čim korporacija dođe u njihov grad, zahtijevali veće plaće i bolje uvjete kao jedinu opciju za njih, korporacije bi morale pristati? Da, ima i drugih zemalja, ali govorim o većoj slici, o tome i kako se mora pomoći svim tim zemljama da shvate koliku kontrolu u procesu proizvodnje za korporacije one ustvari mogu imati samo kad bi uzele stvar u svoje ruke.
22.11.2017. (09:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Denis - Kreativke
Slažem se da je eksploatacija djece užasno velik problem u svijetu. No tko u tome ima utjecaja? Rekao bih da tu ima četiri razine:
1. Najniža razina - najjednostavnije bi bilo okriviti te ljude i djecu koji su posao prihvatili. Pokušajte se doduše staviti u njihovu poziciju. Mi razmišljamo hoćemo li danas jesti pohanu piletinu ili šniclu u umaku. Oni razmišljaju hoće li danas uopće jesti. S njihove strane mislim da se ništa ne može promijeniti.
2. Srednja razina - Sindikati - Jesu li oni krivi? Sindikatima je osnovni posao osiguranje zaposlenosti, što čine dobro. Također oni su pod pritiskom države - npr. isplaćuju naknade nekome kome je oštećen usjev uslijed elementarnih nepogoda. Praktički je organ države, te stoga dolazimo do iduće razine,
3. Najviša razina - Država - Možda je ona ta koja treba reći "Ne" i zabraniti pristup takvim korporacijama na svoje tržište. No slika nikada nije crno-bijela. Kako bi se takva država trebala boriti sa glađu svojih najsiromašnijih stanovnika. Dopuštajući pristup takvim poduzećima, otvaraju se radna mjesta, a ono što je najbitnije (državi) povećava se BDP per capita države te se država rasterećuje u vidu svojih gladnih, nezaposlenih stanovnika. Da ne pričam o međunarodnim organizacijama (OECD, WTO, itd.) koja u esenciji zabranjuju protekcionizam te promoviraju slobodno tržište.
4. Razina "iznutra" - iz poduzeća - ono je to koje mora prihvatiti društveno odgovoran način poslovanja. Poduzeće razmišlja samo u vidu profita. Tako da je to pravi način kako doprijeti do njih. Posramljivanje poduzeća zbog eksploatacije radnika = manje kupaca kupuje proizvode = manji profiti poduzeća. Poduzeća mogu zavaravati da rade to iz altruističkih razloga, no istina je da svako dobro poduzeće ovisi o profitima. Ukoliko su oni ugroženi, a način kako ih može spasiti je samo taj, ono će to napraviti tj. promijeniti.
Svakako odličan blogpost. Posjetite i naš blog i komentirajte :) http://kreativke.blogspot.hr/
22.11.2017. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No logo je super knjiga, ali u neku ruku već i lanjski snijeg. Puno vode je prošlo od njene pojave do sada ispod mosta rijeke Jangce.
23.11.2017. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prosperous
Čitajući Vaš članak o društvenoj odgovornosti poduzeća koji me se moram priznati dojmio, na um je mi je pao primjer "iskorištavanja" studenata kao jeftine radne snage u Hrvatskoj. Vidljivo je da se studentski rad traži u mnogim područjima, većinom rad u telefonskoj prodaji i korisnička podrška, ali i poslovima poput rada u prodavaonicama ili tajničkih poslova. Sve su to poslovi za koje na tržištu rada postoji značajan broj nezaposlenih osoba koje bi radile te poslove. Upravo su takvi poslovi posebno problematični za studente.
Ne samo da se često traži 40 sati tjednog rada već postoje situacije u kojima poslodavci traže studente s iskustvom od minimalno godinu dana rada u tom području.Apsurdno. Neki poslovi možda imaju smisla kao praktični rad u struci, ali velika većina su jednostavno iskorištavanje studentskog rada u svrhu smanjivanja troškova za poslodavca poput: rada u kladionici, rada u prodavaonici, na benzinskoj postaji i drugi poslovi uglavnom iz uslužnih djelatnosti.Studenti se tako nerijetko nalaze u neravnopravnom položaju u odnosu na poslodavce; kašnjenje plaća, ne-isplata plaća ili mnogi drugi slučajevi kada su bili prevareni. Slušajući o uvjetima drugih studenata u nekim zapadnim zemljama na koje se silno pokušavamo ugledati ne mogu se ne osvrnuti na ovaj pomalo "zapostavljeni" problem u Lijepoj Našoj.
Pozdravi od Prosperous :)
29.11.2017. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Monsters of Society - Luc
Slažem se sa svime napisanim, ali ne mogu ne razmišljati i o tome kako je jedan od problema od samog početka taj što su ljudi koji su danas iskorištavani od strane korporacija, svaki put s veseljem dočekali i prihvatili poslove koje im je ista ponudila. Razumijem da je to radi užasnih uvjeta i velike nezaposlenosti pa su htjeli barem nešto zaraditi kako bi pomogli svojim obiteljima, ali da su već tada, čim korporacija dođe u njihov grad, zahtijevali veće plaće i bolje uvjete kao jedinu opciju za njih, korporacije bi morale pristati? Da, ima i drugih zemalja, ali govorim o većoj slici, o tome i kako se mora pomoći svim tim zemljama da shvate koliku kontrolu u procesu proizvodnje za korporacije one ustvari mogu imati samo kad bi uzele stvar u svoje ruke.
22.11.2017. (09:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Denis - Kreativke
Slažem se da je eksploatacija djece užasno velik problem u svijetu. No tko u tome ima utjecaja? Rekao bih da tu ima četiri razine:
1. Najniža razina - najjednostavnije bi bilo okriviti te ljude i djecu koji su posao prihvatili. Pokušajte se doduše staviti u njihovu poziciju. Mi razmišljamo hoćemo li danas jesti pohanu piletinu ili šniclu u umaku. Oni razmišljaju hoće li danas uopće jesti. S njihove strane mislim da se ništa ne može promijeniti.
2. Srednja razina - Sindikati - Jesu li oni krivi? Sindikatima je osnovni posao osiguranje zaposlenosti, što čine dobro. Također oni su pod pritiskom države - npr. isplaćuju naknade nekome kome je oštećen usjev uslijed elementarnih nepogoda. Praktički je organ države, te stoga dolazimo do iduće razine,
3. Najviša razina - Država - Možda je ona ta koja treba reći "Ne" i zabraniti pristup takvim korporacijama na svoje tržište. No slika nikada nije crno-bijela. Kako bi se takva država trebala boriti sa glađu svojih najsiromašnijih stanovnika. Dopuštajući pristup takvim poduzećima, otvaraju se radna mjesta, a ono što je najbitnije (državi) povećava se BDP per capita države te se država rasterećuje u vidu svojih gladnih, nezaposlenih stanovnika. Da ne pričam o međunarodnim organizacijama (OECD, WTO, itd.) koja u esenciji zabranjuju protekcionizam te promoviraju slobodno tržište.
4. Razina "iznutra" - iz poduzeća - ono je to koje mora prihvatiti društveno odgovoran način poslovanja. Poduzeće razmišlja samo u vidu profita. Tako da je to pravi način kako doprijeti do njih. Posramljivanje poduzeća zbog eksploatacije radnika = manje kupaca kupuje proizvode = manji profiti poduzeća. Poduzeća mogu zavaravati da rade to iz altruističkih razloga, no istina je da svako dobro poduzeće ovisi o profitima. Ukoliko su oni ugroženi, a način kako ih može spasiti je samo taj, ono će to napraviti tj. promijeniti.
Svakako odličan blogpost. Posjetite i naš blog i komentirajte :)
http://kreativke.blogspot.hr/
22.11.2017. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
No logo je super knjiga, ali u neku ruku već i lanjski snijeg. Puno vode je prošlo od njene pojave do sada ispod mosta rijeke Jangce.
23.11.2017. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prosperous
Čitajući Vaš članak o društvenoj odgovornosti poduzeća koji me se moram priznati dojmio, na um je mi je pao primjer "iskorištavanja" studenata kao jeftine radne snage u Hrvatskoj. Vidljivo je da se studentski rad traži u mnogim područjima, većinom rad u telefonskoj prodaji i korisnička podrška, ali i poslovima poput rada u prodavaonicama ili tajničkih poslova. Sve su to poslovi za koje na tržištu rada postoji značajan broj nezaposlenih osoba koje bi radile te poslove. Upravo su takvi poslovi posebno problematični za studente.
Ne samo da se često traži 40 sati tjednog rada već postoje situacije u kojima poslodavci traže studente s iskustvom od minimalno godinu dana rada u tom području.Apsurdno. Neki poslovi možda imaju smisla kao praktični rad u struci, ali velika većina su jednostavno iskorištavanje studentskog rada u svrhu smanjivanja troškova za poslodavca poput: rada u kladionici, rada u prodavaonici, na benzinskoj postaji i drugi poslovi uglavnom iz uslužnih djelatnosti.Studenti se tako nerijetko nalaze u neravnopravnom položaju u odnosu na poslodavce; kašnjenje plaća, ne-isplata plaća ili mnogi drugi slučajevi kada su bili prevareni. Slušajući o uvjetima drugih studenata u nekim zapadnim zemljama na koje se silno pokušavamo ugledati ne mogu se ne osvrnuti na ovaj pomalo "zapostavljeni" problem u Lijepoj Našoj.
Pozdravi od Prosperous :)
29.11.2017. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...