Komentari

s-putnik.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • Mariano Aureliano

    fghjk

    avatar

    01.10.2017. (17:41)    -   -   -   -  

  • Coprnjica Lilianke

    Gospođa Laura Mvula zaista odlično pjeva,
    neke od pjesama su mi se čak i vrlo svidjele.
    Neke od njih su prave motivacijske pjesme, odličnih tekstova i snažnih poruka, znam da znaš i sam.

    Žao mi je čuti da prolazi kroz muke aksioznih epizoda i paničnih napada.
    Toliko mi je to poznato, i osobno, a i kroz nekolicinu bliskih osoba, da nisam imala strpljenja pogledati više nego prvi video (čak i to ne do kraja).
    Ne bih voljela pametovati, ali moje mišljenje jest da svi takvi poremećaji dolaze kroz nerješavanje osobnih, najgorčih problema. Onih koje radije potiskujemo nego da se suočimo s njima (a trebali bi se suočiti, makar i ne znali koji je korak dalje nakon suočenja, jer je to jedina gorka medicina....).
    Kad gledam Lauru M., kao da slušam svoju šogoricu (cijelu prošlu godinu, a sad je privremeno zatišje, to je stil te bolest)........ona žena iz videa koja je napisala knjigu, priča kako je smiruje pas u krevetu.....mene ti to čak na neki način i ljuti.
    Bavljenje metodama preživljavanja ili kamufliranja napada. Ne znam kaj psihijatar kaže Lauri, (moja šogorica primjerice niti neće k psihijatru jer se odmah počinje kopkati po problemima , koji se i iz aviona vide, ali ih ona ne želi gledati, a kamoli uložiti trud da ih rješava), meni je moj odmah rekao 'svi simptomi koje mi nabrajate jesu neugodni ali nisu važni, dati ću vam lijek da lakše pregrmite napade strahova, no da biste se izliječili, morate sebi i u sebi pronaći što vas to toliko tišti i ždere. To je jedini lijek'.
    I gle, bio je skroz u pravu.

    Pitanje je samo što ljude koči da se pokrenu u smjeru rješavanja. Vjerujem da najčešće nisko samopouzdanje.
    (Zbog niskog samopouzdanja nemaju unutarnju motivaciju čak ni da imenuju problem, jer su naučeni da njihovi osjećaji nisu bitni, ooo, kako to poznam)
    Drugo po redu je glupost, a treće lijenost.
    Možda to svuči strogo ili kao da bezobzirno pametujem, al eto, takva su moja iskustva........

    avatar

    01.10.2017. (23:27)    -   -   -   -  

  • y

    Anksioznost - napadi panike su ozbiljne bolesti, ali se neću opširno i ozbiljno osvnuti na njih ostavit ću samo kratak dojam.
    Mislim kako su to bolesti koje su tvorevina suvremenog društva i kao takve ih treba promatrati. Između mnogih drugih uzroka koji vode do ovih stanja nisko samopouzdanje koje je spomenula @Coprekica je svakako na listi uzroka.
    Da ne duljim, strašno mi je žalosno kada čovjek izgubi dodir sa samim sobom i povjeruje u hrpu sranja ( o sebi i životu) i dovede se u takva stanja. U zdravom okružju senzibilni ljudi koji su " prvi na meti" ne bi "bolovali" od ovakvih bolesti. Čovjek je evolucijom postao prilično osjetljiv, a prijemčivost mu je urođena, njegov emocionalni život je puno kompleksniji.
    Dodala bih još samo da se ovakve bolesti mogu efikasno liječiti,( ponekad i bez terapije lijekovim). Pitanje je samo u što će konkretan pojedinac u konačnici povjerovati: u sebe kao sposobno biće koje je rođeno da živi na ovoj planeti i posjeduje sve pripadajuće vještine potrebne za preživljavanje ili je tek mali bespomoćni proizvod društva?

    avatar

    03.10.2017. (06:44)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    @Lilianke, @y - Kad čitam ovo što ste napisale, pada mi na pamet jedna stvar: duševni poremećaj, bez obzira koliko kemija u njemu igra veliku ulogu, stvara se i razvija kroz mnoge, mnoge sate i dane i godine krivih srastanja, čvorova, stresova koji se ne mogu podnijeti, vanjskih laži okoline koje se nekako moraju preživjeti itd, da o karmičkim uzrocima i ne govorimo, i sada najednom simptomi postaju takvi da se pojedinac poželi liječiti, da poželi tu bol i patnju rasplesti i razgraditi. Dolazi kod doktora ovog ili onog tipa, a on mu govori, daje mu neke riječi, što je otprilike slično kao da naftu tražiš tako da malim dječjim grabljama drljaš i mrljaš po zemlji. C.G.Jung je imao karizmu, imao je veliku psihičku moć pa je njome liječio ljude, više i prije nego svojom (ma koliko genijalnom) psihoanalizom. Kasnije su ljudi od njega preuzeli riječi, metode, tehnike i naravno: polučili mnogo slabije rezultate. Lijekovi, s druge strane, kao što znamo, potiru simptome i možda čak i na duži rok čovjeka čine skoro pa zdravim, no poznato je još iz Jungove Dinamike nesvjesnog da se psihička energija nigdje ne gubi, samo se preslaguje iz jednog unutarnjeg kontingenta u drugi, i tako nezdrava psihička energija lijekovima biva odgurnuta negdje drugdje unutar podsvijesti, a podsvijest je numinozna, magična, što znači: ona iz te energije može svašta načiniti u vanjskome svijetu, od prometne nesreće i smrti/bolesti u obitelji pa do svih drugih zamislivih, tobože izvanjskih problema. I tako to traje i traje i traje... Što se može učiniti? Mlade osobe na sreću samim svojim daljnjim odrastanjem i sazrijevanjem, također i voljom i entuzijazmom, ulazeći u nove i nove razvojne faze, nerijetko spontano i prirodno razgrađuju i raspliću čvorove svojih psihičkih poremećaja ili neuroza. Poznato je da dječje ili tinejđerske astme, psihoze ili padavice vrlo često kroz odrastanje zauvijek nestaju. Adolescencija je čudesni proces nalik trudnoći: svašta "nemoguće" za vrijeme adolescencije je moguće. No, problem je sa starijim ljudima, s njima je sve teže i kompliciranije, a kad kažem starijim, mislim na sve one starije od 30, recimo. U svakom slučaju, bolje je ne uzimati nikakve lijekove, ako je to moguće. Moje je mišljenje da je bolje pomalo i cugati, nego uzimati lijekove. :)) Stariji moraju nekako pronaći metode i klackalice kojima će optimalizirati svoje poremećaje do kolko-tolko (za njih same) prihvatljivih razmjera, no ne bi se trebali previše nadati da će svojim grabljicama iskopati naftu. Na koncu, što je uopće duševni poremećaj, kad se gleda s uzročne razine? To je kriza ega. Stoga se možda radi o sjajnoj prilici da se zbiljski raste, zbiljski, a ne samo kozmetički i deklarativno, autohipnotički i unutar samorefleksije koja sve čega se dotakne pretvara u laž. Btw, na poslu imam kolegu koji se preziva Zbiljski. :))

    avatar

    07.10.2017. (14:25)    -   -   -   -  

  • Coprnjica Lilianke

    Moje je mišljenje da je bolje pomalo i cugati, nego uzimati lijekove. :))
    Pomalo cugati je baš dobro, provjereno.:))
    Ali za napade anksioznosti treba više od pomalo.
    Zbiljski.
    :-P

    avatar

    07.10.2017. (15:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se