NIkad nisam bio na Bliskom Istoku, ali sam boravio u Africi. Kenija. 0 mjeseci. Pa bi malo komentirao vodiče, jer sam i koristio. Nešto za safarije, a nešto kad sam obilazio udaljene lokacije gdje je klijent imao tvornice čaja.
Vodiča i nosače sam od klijenta dobivao u paketu. No čitavo vrijeme su bili tu. Pogotovo vodič. Nosači su obično bili neki rođaci ili tako nešto lokalnog stanovništva koji su otišli u potragu za srećom u Nairobi. I u većini slučajeva tamo završili po slamovima (stanovao sam u luksuznom kvartu na brdu iznad Kibere, čuo si za nju). Pa su bili sretni da mogu zaraditi. Spavali su kod rođaka, dok je vodič spavao u istom (nazovimo to hotelu) gdje i ja, odnosno mi, kad nas je bilo više. Ponekad smo mi spavali u elegantnim hotelima, dok su vodiči boravili u onim jeftinim, pa su ujutro dolazili vozilima po nas. Moram priznati da mi te "klasne razlike" ponekad nisu bile drage, ali s vremenom navikneš. Shvatiš kako tamo još uvijek vlada "kompleks bwane" (bijelac gospodin) i da protiv toga ne možeš, osim da si dobar i ljubazan s njima i što je najvažnije da se šališ. Prvo na svoj račun, zatim općeito, ali nikad na njihov. I oni te prihvate, a i ti njih. Tad padaju barijere, zajedno pijete pivo, zafrkavate se, ... A na kraju putovanja daš 10 dolara (1000 Ksh) svakom vodiču. To je dokaz kako sve košta. ;)
29.09.2017. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divlji
zanimljivo
29.09.2017. (22:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
NIkad nisam bio na Bliskom Istoku, ali sam boravio u Africi. Kenija. 0 mjeseci. Pa bi malo komentirao vodiče, jer sam i koristio. Nešto za safarije, a nešto kad sam obilazio udaljene lokacije gdje je klijent imao tvornice čaja.
Vodiča i nosače sam od klijenta dobivao u paketu. No čitavo vrijeme su bili tu. Pogotovo vodič. Nosači su obično bili neki rođaci ili tako nešto lokalnog stanovništva koji su otišli u potragu za srećom u Nairobi. I u većini slučajeva tamo završili po slamovima (stanovao sam u luksuznom kvartu na brdu iznad Kibere, čuo si za nju). Pa su bili sretni da mogu zaraditi. Spavali su kod rođaka, dok je vodič spavao u istom (nazovimo to hotelu) gdje i ja, odnosno mi, kad nas je bilo više.
Ponekad smo mi spavali u elegantnim hotelima, dok su vodiči boravili u onim jeftinim, pa su ujutro dolazili vozilima po nas. Moram priznati da mi te "klasne razlike" ponekad nisu bile drage, ali s vremenom navikneš. Shvatiš kako tamo još uvijek vlada "kompleks bwane" (bijelac gospodin) i da protiv toga ne možeš, osim da si dobar i ljubazan s njima i što je najvažnije da se šališ. Prvo na svoj račun, zatim općeito, ali nikad na njihov. I oni te prihvate, a i ti njih. Tad padaju barijere, zajedno pijete pivo, zafrkavate se, ...
A na kraju putovanja daš 10 dolara (1000 Ksh) svakom vodiču.
To je dokaz kako sve košta. ;)
29.09.2017. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divlji
zanimljivo
29.09.2017. (22:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...