Komentari

himmelkreis.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • meroveus

    olim magni et inclyti regni ...

    avatar

    18.04.2017. (08:21)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ostatcima ostataka... elegija trenutačnoj istini nekadašnjeg kraljevstva... ... :)

    avatar

    18.04.2017. (08:38)    -   -   -   -  

  • easy

    joj, nasmijao si me, ali sa onom "smijem se x 3, a plakao bih" čini mi se od olivera mandića ,
    pipl mast trast samo sebi,
    jer inače dolazimo do onog, tko nas tjera na "vjeru" upozorava nas
    da tu nešto ne štima.
    a irska je naša stvarnost kao nekada us i da ne nabrajam dalje.
    danas je inače u modi koliko vidim popis za let na mjesec,
    pa i to dosta govori.
    kolona karitasa?, dovoljno je zavirit u second hand shop, odjeća
    na kile, i kad to ne bi bilo za siromašne mogli bi pomisliti da je svijet napredovao pa reciklira odjeću.
    mnogo vrtloga, treba zadržati hladnu glavu..:)

    avatar

    18.04.2017. (12:15)    -   -   -   -  

  • meroveus

    @easy, to je dobro, jer smijeh je ljudski komoditet stvarnosti. Odolijeva žilavošću odvajkada. Zašto bi se ljudi okupljali u amfiteatrima nego smijehom ispraćati u smrt gubitnike, na trgovima smijehom pratiti trzaje udova dekapitiranih trupala, sve za narodno veselje i tihu opomenu.
    Možda je najbolji presjek smijeha ostvario Chaplin u trilogiji skitnica-moderna vremena-veliki diktator, vizionarski - rekao bih. Uspješno opkoravčivši nijemi i zvučni film.
    Postoje trenutci kada najtragičniji slijedovi moraju postati komični, bilo ironijom, bilo satirom. Stvarnost je gnijezdo nadahnuća smijehu. I to je jedan alternativni izlaz umjesto posegnuti prema sredstvima za smirenje ili opakijim opijatima.
    Irska ne bi trebala biti stvarnost Hrvatske koja bi trebala biti. Kao što ni Đikić ne bi trebao biti istjeran, a barišić i boras ne bi trebali biti maršali napoleonskoj vrsnosti. Kao što lex agrokor nije smio biti predložen mupetima. Kao što Ina nije smjela biti isporučena MOL-u, Pliva Izraelcima.
    Inače, u modi je popis za Mars, bez povratne karte. Jer oni koji barataju informacijama predviđaju skoru nenastanjivost. Već se nazire popis prema Zemlji 2.0, kako bi se uspostavila održivost izabranih.
    Second hand roba je zanimljiva usporedba s kolonama pred pučkim kuhinjama, a još zanimljivija buretu baruta od 300 000 tisuća blokiranih.
    Jest, treba zadržati hladnu glavu pred vrtlozima. To me podsjeća na krilaticu kako nas JNA 1990. ne će napasti, ta to je naša, narodna, "naša" armija, ne će oni na narod, ne će na nas, na sela. Slijedila je doktrina Spaljene zemlje. Misliš li kako nečiji naum upravo ne računa na trezvenost i zadržavanje hladne glave, a istovremeno te polaže pod giljotinu? To me vodi dosljedno smijehu. Jer ako se smijem sa svima, to je stoga što nisam na mjestu onoga obezglavljenog koji će domalo postati beživotan. Nije li to slaba utjeha smijehu onome koji nema razloga za smijeh?

    avatar

    18.04.2017. (14:19)    -   -   -   -  

  • easy

    je, očito se iz mog komentara nije moglo iščitati sve ovo , možda djelomično zato što sam nepopravljivi optimist, a djelomično što su se moje definicije oko takvih stvari uvelike promijenile.
    ali glad je glad, i siromaštvo je siromaštvo, možda sam ja to govorila i prije tebe, tko zna.
    ispričavam se ako sam povrijedila tvoju osnovnu misao vodilju.

    avatar

    18.04.2017. (15:39)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ne, nije potrebno ispriku predavati. Svatko ima pravo na svoje osobno viđenje stvarnosti, odnosno smjera kamo stvarnost vodi. Ako je moja prosudba valjana, na meni je argumentirati valjanost i približiti neke pokazatelje drugačijem tumačenju, pa čak i ako su idejno suprotstavljeni. Pretpostavljam kako je tvoj optimizam baziran na onom: svako zlo za neko dobro. To se ne bi moglo izmijeniti drugačijim uvjeravanjima. Čak mi nije ni namjera osporavati potrebu za takvim uvjerenjem.
    Naime, udobnost nečijeg mišljenja uvelike ovisi o prihvaćenosti, i što je netko od više njih prihvaćeniji, to mu je udobnost, komoditet - recimo, veća. A ja se ne zanosim udobnošću i moj smijeh je gorak, no u toj gorčini bez udobnosti pokušavam osjetiti kostrijet u kojem je većina, jer i ta kostrijet dio je moje stvarnosti. Na tako što ponukalo me jedno pismo majke koja prati svijet odrastanja svoje kćeri, a u kojem ona gubi svoje prijateljice. Djeca najbolje umiju prepoznati razliku između onoga što je dobro i onoga što nije. Ukratko: već dvije njezine prijateljice su otišle iz razreda s obiteljima u ino-zemstvo, a još dvije-tri isto će učiniti svršetkom godine. Za pretpostaviti je takve razgovore iz dječjeg kuta. Događa im se nešto što se ne bi trebalo događati, a na to nemaju utjecaja, ne posjeduju niti predodžbu o tome što je posrijedi, niti logičku razložnost koja bi ih umirila, za njih je to apstrakcija koja im smeta i s kojom im nije ugodno.
    Mi odrasli prerasli smo takvo neuvjetovano suosjećanje. Jer s njim ne bismo bili uspješni, ne bismo posjedovali udobnost blizini topline kad je hladno. S druge strane djeca razmišljaju drugačije. Ona su poput malih Sunaca i svakoga bi, bez iznimke, grijala.

    avatar

    18.04.2017. (16:23)    -   -   -   -  

  • easy

    zaista, hvala na razumijevanju, ja jesam roditelj i jedna od mogućnosti je irska, ne bih dalje da ne produljujem nepotrebno, sve je jasno.

    avatar

    18.04.2017. (17:21)    -   -   -   -  

  • viviana

    Kao što se propusti na vrijeme posijati sjeme u plodnu zemlju - onda, kad je čemu njegovo vrijeme - pa i potencijal zemlje ostane neiskorišten, tako propuštanjem pravovremenog interveniranja - otpora, onima koji uništavaju zemlju, sjeme propuštenog urađa našim podbacivanjima.
    Previše je, znamo, propuštanog i puštanog Im.... dok se izbor nije suzio na preostali, poput odluke otići iz svoje zemlje tražeći bolji život negdje drugdje.

    Duboko vjerujem, da nisu snage nemanja - ljudi dovedeni na rub egzistencije i kad mu se dospije, oni od kojih bi se trebalo pokrenuti nešto - koji bi trebali biti pokretači podizanja vala glasa i prosvjedovanja, već snage inteligencije - svi, i koji imaju i nemaju, osobito studenti, mladi tih generacija, koji vide i razumiju 'koja to gazi nas čizma', jer ne žele ići u Irsku, ne žele da im prijatelji odlaze u Irsku, Novi Zeland, Australiju.... ne žele nijemo predati zemlju onima koji je prodaju i krčme osiromašujući dok vlastela truli u sjaju i raskoši....

    Stoga bi i poezija koja provocira savjest i uzburkava krv, da se poslužim riječima jednog engleskog pjesnika, koja hrani duh mladih, trebala biti dostupna što široj publici omogućujući živi dijalog s njom.

    avatar

    19.04.2017. (11:01)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se