Komentari

himmelkreis.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • johannes

    “Što je domovina? Najprije ... ljudi. A naši mi današnji ljudi nikako ne prijaju. Lijenčine, praznovi, slabe duše.” A.G.M.: Put u ništa

    Možda u ovom iskazu iz 1902. godine da se naslutiti osnovni razlog zašto mladi napuštaju svoju Domovinu. Ako mladac ispred sebe nema perspektivu, nema obzor, prostor u kojem je skučen ne obećava mu rast te ga ne može nazivati svojim.

    avatar

    20.03.2017. (10:10)    -   -   -   -  

  • easy

    zapelo mi je ovo jako "militarizacija uma", mislim da to objašnjava gotovo sve,
    i postavlja se sve učestalije jedno pitanje, ima li itko svoju domovinu,
    i što je to perspektiva,
    i tko to kome u konačnici može obećati rast,
    poslužit ću se riječima,
    pa ću postaviti pitanje -tko bi imao nešto protiv" randevua sa prazninom"?-
    zar to nije jedini mogući istinski randevu za novi početak?
    znam, previše filozofiram, ali ostavljeno je dosta prostora,,:)
    ova pjesma me je došla "glave", predivna je,
    zaista, zauzima posebno mjesto u svoj svojoj raznolikosti.
    i btw, ne znam zašto mi ova matoševa rečenica danas izgleda
    totalno deplasirano
    :)

    avatar

    20.03.2017. (18:08)    -   -   -   -  

  • Vanda

    Biti svoj, vjerodostojno. Ustrajati u tome, vjerodostojno. Postoji samo danas, sve ostalo je sjećanje ili iluzija.
    Krenuti putem kojim usklađeno srce i razum nalažu je istinsko. Sve ostalo je samo vučnja konoplja potrganih od siline.

    avatar

    21.03.2017. (06:21)    -   -   -   -  

  • viviana

    Ponekad pjesme nekih blogera, isprintam, i nosim sa sobom u torbici. Pa tako i list s ovom tvojom, otvorih danas u parku, na pauzi, i ona se prvi dan proljeća razlista pod ugodno jakim suncem...

    Već prvih nekoliko stihova
    Zašutjeti
    ponekad znači
    preslagivati
    budući dijalog

    mogu biti cjelina za sebe (kao izraz potrebe što izvire iz nutrine bića, neovisno o dobu)
    dok već naredni stihovi predviđaju vrijeme - dob u kojemu riječi ništa neće predstavljati, a njima se tom budućem dobu jedino i može obratiti iz našeg sada.
    I jedino - jedino što se može stvarno dati, to je - vjerodostojnost. I najviše što se može.

    Iako... 'valjalo bi definirati taj golem izostanak zbijen u čestici nedostajanja
    valjalo bi ga obujmiti nemehaničkim zagrljajem...'


    Nema optimizma (usud čovjeka kružnica je koju predstavljajući opisuje i pjesma u svojoj zaokruženosti) a ipak, valja nama preko rijeke.

    *ispisala na listu, sad, prepisujem ovdje tebi....

    avatar

    21.03.2017. (14:06)    -   -   -   -  

  • Potok

    Izdvojio bih iz svega poistovjećivanje/zamišljanje prostora/vremena s organizmom koji se transformira i izgrađuje.Neizbježne su te velike biologističke slike. Sve je pred i u nama i mi samo slažemo na odabranim razinama postojanja. Na kraju krajeva, sve je geometrija. Apsolutno sve. Zato se sve može predvidjeti, jer je u vječnom ponavljanju. Pada mi na um Asimov i njegove Zadužbine u kojima se može predvidjeti budućnost svijetova (zakonomjernost kretanja povijesti), naravno, kao dijelova ogromne kosmičke cjeline.
    Druga razina, zapravo prva, je prijeteći aktualitet i uporaba pojma bespuće (na samom kraju). Pomislio sam kako je taj u osnovi dobar termin, zagađen devedesetih. Mislim da i ti na to ukazuješ.

    avatar

    22.03.2017. (16:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se