Komentari

durica.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • Gurmanka

    U potpunosti si dočarala atmosferu, Massimo je izuzetna osoba i veliki umjetnik, malo ti zavidim, pusa!

    avatar

    15.02.2017. (21:51)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Jako lijepo! Fora fotke; obožavam Massima! Pusa, L+B+G

    avatar

    15.02.2017. (22:03)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Lijepo je vidjeti da uživaš, uživate kao obitelj. Glazba je lijek za one koji znaju slušati.
    P. S. vidim da je i Suzana uživala. Pozdrav tebi.

    avatar

    16.02.2017. (08:59)    -   -   -   -  

  • j.

    Sjajan prikaz, zanimljiv i životan. Što se Massima tiče, on je klasik, ali ne mogu si pomoći - vjerojatno odbijajući radi inercije i komocije priznati sebi da je vrijeme učinilo svoje - pa mi sve nakon Doriana Graya zvuči kao kamilica. Velim, očito je problem u meni. Pozdrav:)

    avatar

    16.02.2017. (09:22)    -   -   -   -  

  • White Lilith

    Mene raznježila vaša pusa:D

    avatar

    16.02.2017. (18:12)    -   -   -   -  

  • durica

    Gurmanka,
    onda drugi put tebe vodim :)
    ja ga prije svega doživljavam kao obiteljskog čovjeka, brižnog oca i supruga koji je jednom prilikom na telki rekao kako svoju ženu smatra najinteligentnijom osobom koju pozna, a kako su moja najmlađa sestra i njegova kćerka prijateljice još od osnovne škole mogu se složiti s njim. jedan je od rijetkih estradnih umjetnika koji hodaju skupa s nama " malen ispod zvijezda " i zbog toga ga iznimno cijenim i poštujem, bez obzira na moj glazbeni ukus. veliki je profesionalac i ugodan poslodavac koji njeguje zajedništvo kako u radu tako i u životu.

    luki,
    i ja imam samo pozitivna iskustva, bez zadrške ispunio je želju mojoj prijateljici za fotkanje nakon koncerta, iako je bio premoren, i zbog takvih gesta mi je jako drag, prvenstveno kao čovjek :)

    Demetra,
    da, zbog nje sam i išla, a zaslužna je i za ove dobre fotke, baš smo uživale i dobro se provele :), zaključila sam kako trebamo češće tako opustit se malo, meni se više baš i neda izlaziti, al na koncert volim otić, samo kaj ono što mene zanima ili ne dođe kod nas, ili je besramno skupo. zadnje kaj sam si priuštila sama bila je Sade u areni, jedinstveno neopisiv spoj glazbe, tehnologije i izvrsnih profesionalaca.

    j.,
    moram bit iskrena, nije to glazbeno moj prvi izbor, ovo je više bilo u službi druženja, opuštanja i razveseljavanja dragih prijatelja, no, isto tako ponosna sam i na svog Čovječuljka i na čitavu tu postavu, vrhunski su to muzičari koji ostavljaju i srce i dušu na pozornci, tako da je i sam taj instrumentalni doživljaj isplativ, potpuno drugačije ako se sluša uživo, sasvim različito od snimke. slažem se, neusporedivo je to, " Dorian " je bio jedan sasvim drugi koncept koji se i obraćao drugačijoj publici, no, poštujem upravo i taj trud, rad i opstanak, inzistiranje na kvaliteti, kao i sbosobnost orginalne interpretacije bez obzira na popularnost i komercijalizaciju, na kojoj sam ja neizmjerno zahvalna, jer od nje i živimo :)

    White,
    da, i mene je razveselio :).
    dok smo hodali češće sam ga pratila na koncerte, pa sam morala uvijek imati dvije-tri trzalice kod sebe, jer bi on baš na bini svoju izubil, negdi bi mu opala, tako sam počela od njih izrađivati si naušnice koje sam mu onda bacala gore zamotane u žicu :D.

    avatar

    16.02.2017. (19:40)    -   -   -   -  

  • j.

    uf, sad se malko loše osjećam jer odgovor na moje mudrijanje barem blago miriše na opravdavanje:)
    da, treba živjeti, i jesti, i još glavu ne pognuti baš svaki dan da se ne vidi i ne čuje taj peklenski cirkus i ogenj oko nas, i račune treba plaćati i blato i led strugati i krčiti, i još dječicu odgajati i to sa smješkom, da dobro ispadnu:)
    pa tko sam ja da pričam o tuđim kamilicama a svoje sam nektare ako ih je ikad uopće i bilo prolio već sa osamnaest i potpisao sve ove kompromise u kojima ležim nepomično kao u lagvu tople masti već cijeli kvarat stoljeća

    i onda se povremeno od jačine sirene za uzbunu nakon kakvih dvadeset ili trideset godina hrkanja probudim iz matrixa uz nekakve Swanse ili Gang of Four među opijenom djecom kojoj niti pripadam, niti imam što dobrog poručiti

    osim možda citirati neumrlog Vladimira Vladimiroviča, jer tko bi do Pjesnika istini znao bliže prići (nekako ovako, po sjećanju)

    "... naš je dug urlati,
    poput sirene nemira,
    kroz maglu filistarstva
    i kroz bure nalet...

    pjesnik je svagdan
    dužnik svemira
    što na očaj plaća
    postotke i penale..."

    :)

    Pozdrav, i najte kaj zameriti!

    avatar

    16.02.2017. (23:29)    -   -   -   -  

  • durica

    j.,
    kaj bi ja zamerila :),
    meni je tvoj komentar sasvim jasan i na mjestu, i ja se slažem s tobom. postoji i jedan izvrstan album između " Vještine " jedan i dva koji se meni, laiku, jako sviđa, i ne samo meni, već i nekim stručnijim od mene, no za takvu vrstu glazbe u ovoj sredini nema preveć sluha, stoga moje poštovanje leži upravo u toj sposobnosti održavati i kvalitetu, ali i publiku koja dolazi na koncerte, jer, albumi već odavno nisu profitabilni, što je meni velika šteta, jer, nekad si ga čekao da izađe nestrpljivo, preslušavao i skidao pjesme, albumi su bili koncept, s glavom i repom, a danas moraš štancat hitove, jer na to te tjera mašinerija, svatko mora dobiti svoj dio kolača, a ja se nadam svojem iz Makedonije, i da nema tih svirki okolo prek grane ne bi bilo lako, premalo smo mi tržište, a od kamilice nikoga ne boli želudac :)))), pa ak se u nju doda finog meda, limuna ponekad ono malo Z đumbira proći će za gušt.
    moj muž snimio je kvalitetan autorski jazz album koji su potpuno izignorirali, iako te godine nije snimljen ni jedan te vrste i tog žanra nisu ga uvrstili niti u jednu nominaciju, al sada ne želim kvariti ovaj osvrt time i ulaziti u te razloge ( struke ), možda nekom drugom prilikom, kada bude i vrijeme i mjesto.
    možemo razovarati o svemu, otvorena sam za sve konstruktivne i arumentirane razgovore, rasprave i kritike, volim razmišljati o tuđim i drugačijim mišljenjima i pogledima na život.

    avatar

    17.02.2017. (00:21)    -   -   -   -  

  • j.

    Posljednjih godina prenerazili su me na temu profi glazbe filmovi poput Whiplasha, Inside Llewyn Davies, pa evo i LaLaLanda. Ne samo da je snove gotovo nemoguće živjeti, jer ostaje malo vremena za san; ponekad je to pravi pakao, pogotovo u toj branši, potpuna disonanca sa predodžbom o quiet life-u. O jedenju tog kruha sa sedam kora ne mogu ništa pametnijeg dodati od onog što poručuju ti lijepi filmovi: da je, uz puno, puno, puno kopanja, kak dobro veliju Zagorci, bolje rodit' se bez one stvari neg' bez sreće :)

    avatar

    17.02.2017. (06:05)    -   -   -   -  

  • durica

    je, treba imat sreće, nać se u pravo vrijeme na pravom mjestu, upoznat prave ljude, trudit se održavati kontakte, baš u jednom intervjuu o tome govori jedan mlađi bend koji je postigao određeni uspijeh vani, potpuno je pogrešna slika o tome kakva je naša glazbena scena, zapravo, jer jedno je ono kaj mediji guraju, a sasvim drugo kaj se događa po garažama i neovisnim izdavačkim kućama, danas možeš preći sve granice samo jednom objavom na YT, al ipak, da bi to sve trajalo i opstalo potrebna ti je podrška i financijska i logistička, a u svemu tome moraš još i ostat na zemlji, ne dozvolit da te rastrgaju, ako si mlad i neiskusan. u tom segmentu moj je muž imao određenu sreću, jer uzeo ga je pod svoje dok je bio još jako mlad jedan dobar i pošten čovjek s kojim je ispekao zanat, kako po gažama i terasama, tako i na turnejama vani, a onda i u Finskoj na brodu, no, nakon sedam godina takvog života došlo je kod njega do zasićenja, odlučio se skrasiti u Zg gdje je, zapravo, uletio kao padobranac, jer tu su već sve karte podijeljene i pozicije čvrsto utemeljene, pa da ga nije slučajno čuo upravo gospodin Savić kako svira u jednom kafiću vjerojatno bi danas sviral svadbe, ovako, srećom se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme s čovjekom koji cijeni ljude, njihov rad i trud, a to je njemu samom bitno, taj odnos s ljudima s kojima provodi mnogo vremena u kombiju na putu, uz to ima i određenu slobodu kod stvaranja aranžmana, pjeva bekove, a jazz i flamenco ostali su mu taj san, neostvaren do kraja, al bar kao hrana za dušu. iako, ja ga još uvijek potićem i nagovaram da snimi novi album na akustičnoj gitari, jer mi je žao da samo ja imam prilike to slušati, možda subjektivno, al vjerujem da bi se našlo još ljudi kojima bi znali uživati u toj vrsti izričaja. bumo vidli :)

    avatar

    17.02.2017. (09:49)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Ma kakao uživate!!!!! Pisala sam ovdje o svom 1. posjetu Massimovom koncertu. Sve si opisala kako je, to zbilja treba doživjeti!
    Vjerujem da je život s glazbenikom fuuuuul zanimljiv. :)

    avatar

    17.02.2017. (10:08)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ovo si tako sjajno opisala, dočarala ugođaj, dotakla se detalja koji čine "ono nešto", ispričala jednu doživljenu priču...

    nisam ljubitelj ni masima ni takve glazbe, no moram priznati da si izdvojila upravo ono što ga čini jedinstvenim glazbenikom, pjevačem, prezenterom posebnog načina prikazivanja publici.

    ma, zapravo, tak si sve to super opisala da mi je žal kaj nisam bila tam! :) a tak mi je blizu.

    avatar

    17.02.2017. (11:06)    -   -   -   -  

  • j.

    od srca puno sreće želim

    avatar

    17.02.2017. (12:32)    -   -   -   -  

  • Pozitivka

    I to na kakvom koncertu, to je Massimo! Obožavam ga, sjajne pjesme ima. I ti si to sjajno sve dočarala, uz slike i tekst! :)

    avatar

    17.02.2017. (16:50)    -   -   -   -  

  • durica

    O-da!,
    onda i ti ideš s Gurmankom, bit će to jedno blogersko - glazbeno družejne :)
    uf, to ti je pravi avanturizam, alpinizam, on voda, ja zrak, s glavama u oblacima, nikak se sa zemljom sastat, prije Frana živjeli smo ko na maturalcu, a sad ko u lunaparku :). jednom prilikom, dok smo još hodali rekla sam mu nešto tipa: " ja fakat ne kužim kaj je tebi u glavi, o čemu ti razmišljaš ", a on meni veli: " pa znaš da mi je u glavi uvijek muzika. ". on nikad ne zna di su mu ključevi, mobitel izgubi deset puta na dan, kad dođe kod doktora skuži da je uzeo Franovu knjižicu, ujutro si obuće moje najlon dokoljenke ( maslinasto zelene ), izađe iz kuće s jednom nogavicom podignutom do koljena, hoda s majicom naopačke, na probi mu se rasipaju sve note koje sam mu doma složila po redu, svaki put kad ide na put pita me di su mu čarape, al na pozornici je kao druga osoba, nisam jedina koja smatra kako je izvrstan glazbenik, ali prije svega je jako dobar čovjek, brižan tata i pažljiv muž, izrazito senzibilna, nježna i osjetljiva duša.

    teta, ( il bi ti bilo draže " stara "? :) )
    prvo, puno hvala na pohvalama, ovo je već druga za neki moj osvrt na društveno događanje, a to godi, priznajem,
    pokušala sam opisati svoj doživljaj, ali i prenjeti atmosferu, fotke su mi tu dost pomogle, za kaj je zaslužna prijateljica koja je uživala s takvim žarom da bi meni bilo dobro da smo slušali bilo kaj, al, ja i jesam takva, meni je od svega bitno samo da sam u dobrom društvu, sve ostalo samo su popratne kulise, mogu se družit i na livadi, zapravo, jedan od boljih izlazaka u zadnje vrijeme bio mi je u parku na Tomislavcu, jer se Čovječuljak vratil s posla kasno, pa više ništ nije radilo, tak da smo si kupili cugu u pothodniku i vakumirane komadiće sira ribanca, sedili i pričali u miru dok su neki klinci na klupici pokraj nas pjevali uz gitaru :)
    ok, ak nam se i ti pridružiš drugi put sad već imamo ekipu :)))

    j.
    hvala ti puno, obavještavat ću o svemu :)

    Pozitivka,
    kaj reć neg puno fala, tu je više sjajan bil moj mužek koji nam je sve to omogućil :), ja sam samo za ukras :D

    avatar

    17.02.2017. (21:29)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...