Komentari

apatrida.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing


  • FreshCaYg

    po stoti put ću ponovit, nama su devedesetih podvalili srbe da se s njima obračunavamo, umjesto da smo se obračunali sa socijalističkim elitama, koje su ostale nedirnute, kod nas se dogodila samo deklarativna promjena političkog sustava, ilitiga demokratski igrokaz, a sve u cilju sačuvanja pozicija socijalističke aristokracije, u krajnjoj liniji mogućnost da sustav evoluira u roku od par mjeseci je presmiješna, kao i naivno vjerovanje da se stare džukele mogu naučit novi trikovi

    imali smo priliku izliječit se od tekovina socijalizma, nepotizma korupcije, laži, krađe i drugih zala, i transformirat se u demokratsko društvo, samo da smo se liječili onako kako se karcinom najbolje liječi, kiruškim putem, ovako ćemo uzimat beskorisne kemoterapije dok pacijent ne crkne

    avatar

    31.01.2017. (10:58)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Nećeš iglicom bocnuti Donalda Trumpa, ali bocnula si xy.

    avatar

    31.01.2017. (12:51)    -   -   -   -  

  • Neverin

    mene smeta što netko vlastiti profit prikriva pod domoljublje i radi nas budalama

    avatar

    31.01.2017. (13:15)    -   -   -   -  

  • semper contra

    ali me beskrajno pogađa kad se položaji stječu na račun lažnih diploma i prevara ili po rođačkim i političkim vezama sa pokrićem ili bez.
    Da se to ne radi tako, otkuda bi onda u nas bilo toliko diploma i doktorata. I ne bi tu ništa pomoglo 'čišćenje' koje predlaže FreshCaYg. Nama je u genima da se služimo 'marifetlucima' jer da nismo tako radili ne bi opstali kroz 1000 godina tuđinske vlasti.

    Sjeća li se netko putovanja Gorana Milića po Europi i jedne emisije gdje je razgovarao s inostranim učenicima o prepisivanju. Čudili su se, kakvo prepisivanje? A onda je gđa Vokić, svojevremeno ministrica školstva, izjavila kako je to u redu da naši učenici prepisuju jer to pokazuje da su 'snalažljivi'. I što se onda čudimo, eto i naš najnoviji ministar tog resora je očevidno završio takvu srednju školu gdje se učilo 'snalaziti' se.

    avatar

    31.01.2017. (14:23)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    semper ne bi se baš složio, ja sam recimo kupio nekretninu u Hrvatskoj, izgrađena je 1903, za tu nekretninu sam u arhivu našao građevinsku dozvolu, sve potvrde o plaćenom porezu na nekretnine, sve promjene vlasništva i tako sve do 1918, a onda iza toga mrak, nula bodova, do današnjih dana kada se opet stvari sređuju jer pravila europske unije tako nalažu, dakle malo uticaja ima i to ko ti je okupator, s ovima poslije austrougarske jednostavno nismo imali sreće

    avatar

    31.01.2017. (14:51)    -   -   -   -  

  • mcmlx

    Filozofi koji istupaju tako u javnosti
    Prestaju biti time filozofi
    Postaju političari
    I mijenjaju težnju za istinom
    Težnjom za moci

    avatar

    31.01.2017. (22:18)    -   -   -   -  

  • semper contra

    Imaš pravo Fresh, no previđaš da smo do 1918. tako radili jer nas je prisiljavala A-U monarhija, a kako sam kažeš, nakon 2013. birokracija EU. Od 1990. do ulaska u EU uspjeli smo primjenom"tko je jamio, jamio je" dobrano upropastiti sve što smo u 'mraku' napravili. Ma ne može se protiv gena a da te netko ne tjera.

    avatar

    01.02.2017. (00:43)    -   -   -   -  

  • odmak

    In Memoriam: Milan Kangrga 1923-2008

    Tih ranih osamdesetih bili smo studenti filozofije, taman u kozmološkom radoblju: Parmenid i Aristotel, Kant i Hegel, Despot i Cipra; Lehrjahre. Te smo večeri stajali u prepunoj dvorani Filozofskog društva, na promociji knjige "Filozofija ili revolucije", našeg profesora Milana Kangrge.
    Kangrga je bio omiljen među studentima te dekade: filozofija se predavala bez ikakvog ideološkog prizvuka, kao da je i nju okrznuo new wave: i baš kao što je Zagreb tih godina prije sličio Londonu nego Moskvi, tako je i studij filozofije, čak i u mislilaca revolucije, bio skloniji Hegelu i Hedeggeru nego Marxu i Engelsu. (Mada sam ja osobno zahvalan praxisovcima na lekcijama Ranih radova i Kapitala, da se odmah razumijemo.) Voljeli smo Grgu, baš kao i Gaju i Pejovića, zapravo, sve smo ih voljeli: ne samo poštovali, nego baš voljeli - bili su to dobri, dragi ljudi!
    I tako stojimo mi moj kum Branko K., pokojni Darko D. čiji ću kum ja kasnije postati, i ja, dakle nas tri buduća vjenčana kuma (drugi su nas prestali zvati za kumove, jer svi su naši brakovi završili rastavama), i Branko pozorno sluša, ja se zabavljam, a Darac pokušava oboje: pratiti i promociju i moj simultani prijevod na jezik koji su Kangrga i Gajo tako dobro govorili: jezik zajedljivosti, ne baš nedužne zafrkancije.
    I spika se tako, Tathandlung, revolucija kao produkcija i reprodukcija, u duhu i duha samoga, tehne, theorija, praxis, poiesis, odnos marksizma prema spekulaciji..., kadli u jednom trenutku veli Kangrga: "...evo, sad imate Vicoa i prevedenog, pa možete čitati...". I - sve na tren zastane! Jer, k vragu, kao biva: Kangrga čita Vicoa na latinskom, onako, uz ručak, nemre glavu dignut s Giambattiste i principa Sciezna Nuove, a ostatak profesorskog kora sad ima prijevod, pa se i oni mogu informirati o tome kako stoji sa smislom povijesnog. Naravno, sam se Grga pretvarao kao da uopće ne razumije doseg te kaustične fus-note, i meni, koji sam cijelo večer zbijao opake šale na račun svega što jest i uopće može biti, ova je opaska došla kao ozeblom sunce: znao sam ja da je Kangrga od iste vrste brašna, da ni on neće izdržati svečanu usiljenost trenutka, ma radilo se i o njegovoj promociji! Uostalom, to uopće nije bilo teško za pretpostaviti: Kangrga je već toliko puta dokazao da nema duha bez duhovitosti, ni šale bez malicije, da sam mirne duše mogao i započeti i nastaviti sa svojim prigušenim psinama.
    Oni sporiji među nama, koji nisu razumjeli Kangrgu, ni na koji način, posebno ne kao revolucionara, uvijek su se mogli utješiti činjenicom da im je preostao, kao posljednji sud, Kangrga-etičar: Kangrga nikada nikoga nije srušio na ispitu, i svi su dobili barem dva - Kangrga je smatrao da ne smije biti vinovnik ničije životne nesreće, i to je bio razlog te blagonaklonosti, maksima njegove profesorske volje.

    Milan Kangrga, naš profesor, vinovnik naše studentske sreće.

    Odlaze naši profesori i tko zna jesmo li od njih dovoljno naučili da i mi ikoga išta naučimo.

    Ovo je na svom blogu Nemanja napisao Romano Bolković.
    Rado sam čitala njegove postove i žao mi je što je napustio blog.
    Slagala se ne slagala odlično je pisao i s puno toga sam se mogla složiti.

    Nažalost period ili epizoda druge Jugoslavije, kao ni prve,cijela povijest dvadesetog stoljeća čeka na sažetak koliko toliko istinit.
    Nažalost još uvijek govorimo iz pozicija žrtve i povrijeđenih, gubitnika na svim stranama.

    avatar

    01.02.2017. (09:44)    -   -   -   -  

  • odmak

    Zapravo je grozna činjenica da cijeli život živiš bez satisfakcije. Svatko od nas koji drugačije mislimo, a najvećim djelom i kao narod.
    Kad se jednog Banca doživljava kao nacionalistu... Jer, uistinu što god kažeš dobro za hrvatsku stranu pojeo si ježa.
    O kakvoj građanskoj opciji, a da već nije integrirana u bezlični globalizam, površnost i promjenu garderobe kao identitet koji se mijenja od danas do sutra, uopće govorimo.
    Priznajem da sam posve dezorijentirana. Znam da je budućnost u zajedništvu kugle zemaljske, ako se u međuvremenu ne uništimo, ali miša mu mišjeg ja sam rođena u Hrvatskoj i nosim taj identitet primorske hrvatske sa korijenima talijansko-austrijskim i smatram se građaninom svijeta i nije mi svejedno što se u okružju u kojem živi događaju podzemne i vrlo moćne igre na koje nemam baš nikakvog utjecaja.
    Danas na to sve gledam recimo… dovoljno hladno, ali … onemogućena sam u svojim pravima. Ne dobivam prolaznu ocjenu bez obzira koliko se trudila. Nigdje uporišta. Moje kršćanstvo nije prepoznato. I majka crkva bi me se mogla odreći. Moje domoljublje se proglašava nacionalnim i fašizmom, a sigurno to nisam. U neprekidnom sam sukobu sama sa sobom i svim koliko toliko relevantnim ustanovama i ljudima.
    Gdje to vodi? U shizofreniju, bojim se.
    Tvoje tekstove čitam. I u puno se toga slažem.

    Evo ovo je jedan moj komentar na jedan Nemanjov post. On stoji i danas, iako je napisan možda i pred desetak godina.

    U neđuvremenu sam malko evoulirala, a to traži objašnjenje ako ikoga zanima.

    avatar

    01.02.2017. (10:11)    -   -   -   -  

  • jelen

    Eh, kad je to bilo kad je Bolković bio bloger, ja se toga niti ne sjećam, možda nešto kroz maglu... Meni je on inače jako simpatičan čovjek, pogledam ponekad onaj njegov talk-show na televiziji... Vidim da spominješ Banca nešto, nisam ga nikad doživljavao kao nacionalista, zna puno, priča zanimljivo, ali teško ga je slušati, navodno da sad ide za veleposlanika u Washington. Sigurno bi nas sve zanimalo o toj tvojoj evoluciji, zavisi samo da li se tebi da o tome pisati :-))

    avatar

    01.02.2017. (16:10)    -   -   -   -  

  • odmak

    FreshCaYg,
    u puno stvari si u pravu. Zato što neke stvari nisu napravljene na vrijeme još se branimo, a to je nešto najgore što se može dogoditi. Predugo je trajalo ispiranje mozga. Ne uspijeva se reagirati argumentima, jer su 'argumenti' vrlo često krivi, neadekvatni, a on druga strana još uvijek nadmoćno vlada. Ne s pravom uma, nego s pravom jačeg.

    E sad, ovo jače!? Puno vremena su dobili vježbajući što bi u retorici bilo ono što bi se svidjelo moćnicima. Dobili su vrijeme u diplomaciji. Protjerani su i ubijeni mnogi intelektualci. Lijevi i desni uprošćeno rečeno.
    Oni koji su imali što reći ušutkani su na samo početku nove Hrvatske. Sad ih se spomene kao redikule. Neda mi se dalje.

    draga, draga Lastavice,
    prije bi Donald Trump osjetio bockanje nego taj vajni intelektualac.

    mcmlx,
    baš tako.

    semper contra,
    u genima nam je zbog glave šećera.

    neverneverin,
    i mene.

    jelen,
    upravo ove dane razgovaram s prijateljem koji je na sličom putu ili tragu puta.
    Čini se da smo odradili ono što se od nas tražilo. Što smo' morali'. A sad bi bilo dobro otploviti, figurativno rečeno, u neke sfere religije i duha ne bi li stekli određeni mir.

    On je jedna vrlo interesantna osoba. Bio je neko vrijeme svećenik, ali nije tamo našao što je tražio. Ne zadovoljava ga ni stvarnost.
    Razmišlja o raznom. Čak na neki način pomoći mladima, ili ljudima koji bi rado mijenjali nešto u životu. Možda ništa spektakularno, ali što dalje od onog što uistinu ne možemo promijeniti.

    avatar

    01.02.2017. (21:14)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Banac svakako nije nacionalista, i što je to u stvari nacionalista, je li to svaki onaj tko je protivnik, samoupravnog socijalizma, bratstva jedinstva, i miroljubive aktivne koegzistencije, kod nas se svak onaj koji se usudi oskvrnuti oltar neslavno propale umjetne tvorevine naziva nacionalistom, nije li konačno vrijeme da se prestanemo ispričavat zato što smo to što jesmo, sedamdeset godina su svi mogli biti što jesu, srbi, bosanci, slovenci, makedonci, samo smo mi bili slavonci, zagorci, dalmatinci, istrijani, ličani, jer nije bilo oportuno biti hrvat, odmah je vuklo na nacionalizam.

    Tako da bi baš volio znat što je to nacionalista.

    avatar

    01.02.2017. (21:53)    -   -   -   -  

  • NF

    da, ništa se zasad ne da učiniti komentira moj poznanik, isto tako doktorirao u njemačkoj, njegov bivši prijatelj

    avatar

    02.02.2017. (12:19)    -   -   -   -  

  • odmak

    NF,
    znaći članak je istinit-

    avatar

    02.02.2017. (16:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se