Komentari

voltaren-salt.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • voltaren

    zemlja je uistinu čudesan planet, koliko života na njoj ima pa još u sasvim različitim klimama i uvjetima. i bio led i snijeg ili pustinjski pijesak ili otvoreni ocean ili proljetna livada uvijek je čudesno, samo treba u miru sjesti i promatrati.
    uopće mi nije jasno zašto smo se zaputili tako daleko. u svemir.

    jučer sam od zelene magistrale išao do kamenih svata (na medvednici). puno snijega, staza nije bila utabana, možda je dvoje, troje ljudi prije mene prošlo i lijepo je gaziti sav taj snijeg. a sad zamisli da to nije snijeg nego šećer. možemo slobodno zamisliti da ćemo kad tad otkriti planet na kojemu je zemlja od čokolade. jao si ga tamošnjim stanovnicima koji možda uzgajaju kamenje za hranu kada se iskrcamo iz našeg svemirskog broda i počnemo im jesti planet. što li će misliti o nama? nismo li barbari?

    avatar

    22.01.2017. (21:43)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Eto, baš sam ti mislila reći kako me začudilo da je tebi svemir samo gore. I kako ga ne osjećaš pod nogama, oko sebe i konačno, u sebi... Sad mi je jasno da samo katkad drugačije čitamo neke riječi i da ti i te kako jesi najpraviji svemirac, samo me malo zezaš.

    avatar

    22.01.2017. (22:00)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Zamislila sam. Samo je staza od šećera, škripavo pucketa pod koracima. Sve uokolo je tučeno slatko vrhnje, znaš ako zagrabiš rukom (ili nosom) u slasno bijelo pored staze. Ali tamo gdje nema tragova i sigurno nije popiškila neka vjeverica...Ne, čekaj, zamišljam sve ponovo, svježe pamučno meke pahulje šećerne vune tek padaju oko mene i tope se u tučeno slatko vrhnje oko staze, sada je sigurno čisto bijelo i mogu slobodno zagrabiti rukama...Ne znam odakle se stvorilo voće, ali sad već uglavnom razmišljam o najobičnijem kolaču, u mojem receptu se zove Ledeni vjetar i u njemu bude puno tog voća i šlaga, sve na bijelom biskvitu. Kako sanjarenje nekad završi nečim posve prizemnim.

    avatar

    23.01.2017. (23:41)    -   -   -   -  

  • voltaren

    čitam tvoj zamišljaj i razmišljam da bih morao uzeti post od slatkog jer toliko mi je toga u zadnje vrijeme na meniju da bih se mogao pozvati na onu - ako nemam kruha jedem kolače. ne bi čovjek rekao da se u vrtiću toliko kolača jede...
    tako da mi je zanimljiva mogućnost čokoladnog planeta sad već i prisjela. zapravo bi voćni planet bio bolji :)

    avatar

    24.01.2017. (20:10)    -   -   -   -  

  • voltaren

    A zamisli planet na kojem između ostalog rastu i stabla koja rode baš voćem! Svakakvih vrsta, boja i okusa. Pa od to voće možeš pojesti, iscijediti sok, ukrasiti zdjelicu jabukama ili uho trešnjama, narančama se zgodno i loptati. I sve to na samo jednom planetu. Gle čuda, pa slučajno je to baš ovaj naš!

    avatar

    24.01.2017. (23:33)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Ako se čita već zabilježeno, stvarno nekad zvučimo kao u vrtiću. Gdjegdje zvučimo kao dvoje umornih penzionera. Pa budemo Marsovci ili sjedimo u travi. Nekad nas samo nema.

    A tada nam preostaje čitanje već prije napisanog. Stvarno smo nekada kao u vrtiću...

    avatar

    26.01.2017. (22:53)    -   -   -   -  

  • voltaren

    A kako to zvuče djeca u vrtiću? Tako sam lako to rekla olako!
    Pa djeca su različita međusobno baš kao i svi drugi i nije to sad neka kategorija koja eto zvuči tako i tako i gotovo!
    Plus, nisam nikada ni išla u vrtić i o čemu onda govorim?

    Ali stvarno smo nekada kao u vrtiću...

    avatar

    28.01.2017. (18:06)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Inače, moja je postnovogodišnja odluka (znaš kako ljudi to ponekad odlučuju nešto počecima godine, pa sam eto htjela probati i ja) bila da ću početi sa starenjem. I otad sam još više podjetinjila.

    avatar

    28.01.2017. (18:09)    -   -   -   -  

  • voltaren

    I kad konačno uspijem u svojem naumu, kada uspješno i do kraja ostarim, mislim da ću i dalje biti sposobna oduševljavati se koječime. Zato mi se čini da kod tebe nije stvar samo u odraslosti. Nego je u međuvremenu samo nešto napuklo, zahrđalo negdje u centru za oduševljavanje. I samo trebaš to locirati i očistiti zupčanike, popraviti. Znam da je vrijedno truda. Iako dani mogu prolaziti i bez tog osjećaja, moguće je hodati ulicom i ne osjećati krhkost te tanke prhke korice pod nogama pod kojom u nedalekoj dubini vrije tekuća užarena lava i morala bih biti mnogo pametnija da shvatim što priječi toj korici nalik onoj u pite od jabuka da ne popusti i kakva nas čarolija drži na površini. Ili da nam Mjesec ne padne svako toliko na glavu, nego eto visi gore o ničemu kao unikatni pomodni luster.

    Pandora iz Avatara zapravo i nije ništa posebno različita od Zemlje, nisam vidjela ništa čega kod nas nema ili nije bilo u prošlosti. Barem sličnog. Zgodna je ta ideja leta na ikranu, ali naši su preci imali pterodaktile i sigurna sam da se već našao netko dovoljno lud za takvu vožnjicu. I povezanost biljaka, drveća, gljiva i svih tih mikroorganizama u tlu je već poznata stvar u vrtlarstvu. Ništa novo, baš kako kažeš. Ali mene opet zadivljuje, makar je i zemaljski.

    Zapravo, meni je najjači prizor čovjeka u invalidskim kolicima koji ustane i potrči kroz svoj avatar. Da je netko snimio čovjeka koji jednostavno sjedi, ustane i potrči negdje u Samoboru, nikoga to ne bi posebno zanimalo, ovako u priči na Pandori valjda bude interesantniji doživljaj.

    avatar

    29.01.2017. (23:57)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Nego, nadam se da nećeš moju primjedbu gore, o tome što ti možeš ili bi mogao, doživjeti kao nekakvu psihoanalizu. Meni to bude bezveze, kad me netko samo tako krene analizirati, pa još potpuni stranac. Ono..., analiziraj sebe!
    Samo vjerujem da ima nade za tebe, jer se još uvijek obraduješ npr. maslačku. A ravnodušje prema zvijezdama si već i prije baš naglašavao, barem mi se tako bilo učinilo. U čemu je razlika? Bit će, jednom ti je neka blistava zvijezda nespretno upala u oko. Ili barem komadić nje, dok si je promatrao s divljenjem. Zato ti je možda šašavo opet dizati pogled prema gore? Rjeđe se dogodi da te štogod pogodi odozdo, iz trave. Pa je sigurnije promatrati sićušne stvari dolje pod nogama. Ali i to je svemir... Svemirovi.
    Kao u Ljudima u crnom, onaj minijaturni svemirić u kuglici na privjesku, nosila ga je mislim skrivenog jedna maca oko vrata kroz film. I meni najrevolucionarnija filmska scena ikad - ono kad se Bog zbog rekreacije igra takvim lopticama svjetova.

    avatar

    30.01.2017. (23:38)    -   -   -   -  

  • voltaren

    https://www.youtube.com/watch?v=OKnpPCQyUec

    avatar

    30.01.2017. (23:46)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Ako se napiše "zbog re-Kreacije", sasvim je drugačija slika.

    Na gornjoj fotografiji, ako se pokušaš zagledati - možeš li prepoznati žuto plamteće zvijezde (nešto nalik Orionu) usred zelenog neba, s ne znam od kuda dolutala dva crvena patuljka?

    avatar

    31.01.2017. (23:43)    -   -   -   -  

  • voltaren

    kombinacija kreacije i re-kreacije je jako dobar stih
    čudim se da mi to nije nikad palo na pamet
    i svemir u kuglici je isto tako fenomenalan
    zamisli samo koliko tako nešto treba paziti
    a svako dijete je takav svemir
    pa je zaključak suvišan

    (meni je to ipak "samo" livada s maslačcima i nešto što mi tu ne spada samo ne znam jel pravo ili nije)

    inače maslačak je jako lijepa riječ
    a livada sa maslačcima je maslačnik

    ma zapravo me najviše začudi što me kad se slučajno noću nađem daleko od grada i bez ikakve rasvjete nebo prepuno zvijezda više ne začudi. i onda se tome čudim.

    avatar

    02.02.2017. (21:43)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Maslačnik :)

    avatar

    02.02.2017. (21:48)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Dva crvena cvijeta su najpraviji tulipani posađeni u travi i fotografirani u mojem vrtu! Odnosno omanje razbacano zvijeđže, s dva crvena patuljka, svejedno. Kako gore, tako i dolje!
    Znam da ljudi znaju gledati nebo, zamišljati da spajaju zvijezde linijama i prepoznaju različite oblike, promatraju kako vjetar uobličuje oblake i slično. Zato ne smatram posebno čudnim što katkad na tlu vidim stvari s neba. Uostalom, sve je to od istog materijala, čak je i nas Bog umijesio od zvjezdane prašine, tla ili kako se to već zove.

    Dijete je svemir u kuglici! Slatko :)

    avatar

    02.02.2017. (22:00)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Mene to nebo začudi baš svaki put, ponovo i ponovo i ponovo... Kao što me i proljeće obraduje i začudi baš svaki put iznova iako sam ih već doživljavala i doživljavala i doživljavala i radovala im se. I kad se razlista šuma i zacrvene jabuke i ljeskaju kesteni u lišću i galeb leti tako nisko nad morem da mislim da će bućnuti kljunom i bubamara mi šeta podlakticom tako da me to škaklja i kad si kupim bombonone Šumi ili nađem kamenčić u obliku srca ili sretnem drage ljude ili slušam kišu ili vjetar, budem opet ushićena makar sam to sve već vidjela, preko nekoliko puta.

    avatar

    02.02.2017. (22:10)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Zvijeđže! Nova riječ, konkurira tvojem maslačniku :)

    avatar

    02.02.2017. (22:13)    -   -   -   -  

  • voltaren

    Ako ne prije, tebi će se sposobnost divljenja vratiti jednom kad budeš jako star i dementan, kad zaboraviš sve što si već vidio i sve ti opet bude novo. Pa opet zaboraviš i tako ti stalno bude novo, tada će konačno doći tvojih pet minuta! Koliko će potrajati sjećanje :) Eto, nije ni to loše i nikad nije kasno!

    avatar

    02.02.2017. (22:21)    -   -   -   -  

  • voltaren

    saznao sam da ima nešto što me oduševljava

    to je kada netko radi nešto što je meni baš fora i zgodno a nisam imao pojma da to radi
    i odjednom imaš posla s nadograđenom verzijom te osobe
    da ne kažem razotkrivenijom

    tako sam doznao da netko
    ma zamisli
    pjeva i pleše
    za ozbiljno

    kao dijete u vrtiću
    a ti pjevaš i plešeš?
    i bilo mi je
    uauuuu

    avatar

    05.02.2017. (19:34)    -   -   -   -  

  • voltaren

    :)
    A zamisli kako ćeš se iznenaditi kad jednom raz(otkriješ) da i sam imaš neku sposobnost o kojoj nisi pojma imao! istina je da katkad i druge, ali i sebe doživljavamo površnije nego bi trebalo, ne želimo se zamarati zamjećivanjem tih nadogradnji. Često je to i pametnije.

    Radost koju možemo osjetiti zbog druge osobe je ipak najbolji osjećaj.

    avatar

    05.02.2017. (20:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...