Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing


  • easy

    izvrsnosti koje osvajaju u tvojoj poeziji: spajanje dualizma, prodiranje
    kroz nemoguće, nevjerojatno izrastanje, takav mi je dojam,
    svako poniranje neminovno donosi izviranje.

    avatar

    21.01.2017. (10:45)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    izvrsno.
    ni riječ više od mene, kvarim.

    avatar

    21.01.2017. (13:25)    -   -   -   -  

  • viviana

    Cijeli jedan film.
    Baš neki dan u sebi sam propitivala tvrdnju toliko puta čutu, razmišljajući koliko je uistinu točna i ne bi li se kroz nju moglo domoći nekog novog razumijevanja; tvrdnju: sve prođe. A sad kad pročitah tvoje 'o vremenima koja poniru i o sjećanjima koja izviru', pomislih da upravo to mnogo bolje i točnije odgovara onom što se misli riječima 'sve prođe'. Ne prođe, već ponire, izvirući u sjećanjima. A ono čega se ne sjećamo, u zaboravu je – tom boravku 'iza' dokle sjećanje ne dopire ili mu se ne zavraća a ne da je prošlo....

    Susreti koji se nikada neće dogoditi - priča su i o vrijednostima. Onim života. Naznačenim u momentima opisanim, dotaknutim u pjesmi. Neponovljivostima. Osobito - i o vrijednostima - u odnosu na početak pjesme i opisani susret s 'pravedničkim gnijevom' poznanika gdje tako točno predstavljeni karakter nezadovoljnika ocrtava i karakter vremena u kakvom živimo.

    I sjećanja su naše vrijednosti. Bez njih bi bili izgubljeni. A kroz njih može se i rekonstruirati vlastiti kao i tuđi život.

    I na kraju, dodala bih još samo jedan stih koji volim, iako se ne mogu prisjetiti a ni naći tko je autor: 'Ne ja već moje vrijeme - sjeća se tebe'.

    avatar

    23.01.2017. (02:15)    -   -   -   -  

  • Sjena duše

    izviranje i poniranje osjećaja ....

    avatar

    23.01.2017. (10:31)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Sve si prikazao u jednom dahu. A na agavama, tko nije urezivao?

    avatar

    23.01.2017. (18:46)    -   -   -   -  

  • Evora

    Svojim rođenjem mi smo se susreli sa svijetom, a svojim putovanjem kroz život nekome smo se približili (fizički) bliže a sa drugima ostali daleki ...
    Ali, ne čini li ti se da čitajući knjige mi se susrećemo i sa ponorima vremena koja nisu samo sjećanja, već su življa i od samoga života.
    I nismo li se ti ja ovdje sada sreli, ne manje živo nego da se gledamo?
    Šta su susreti, a šta sve nisu?
    Susreti se događaju svuda oko nas, uvijek i stalno, samo se ljudi rijetko pronalaze, koliko god fizički bili blizu ...
    I da, izvrsno napisano, slikovito i majstorski dočaran karakter do tančina prepoznatljivosti ..

    avatar

    23.01.2017. (20:24)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se