Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • Potok42

    Javim se svima!

    avatar

    27.10.2016. (17:26)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    pretužno istinito

    avatar

    27.10.2016. (18:18)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    Ne moraš se javiti nikome jer...........svi bi se trebali javiti tebi
    naučiti biti u životu koji propuh ne prepoznaje kao talca sveg živog s "ogradama" i bez njih

    avatar

    27.10.2016. (19:54)    -   -   -   -  

  • stara teta

    sami se rodimo na tom svijetu, sami umremo, ne može s nama nitko ruku pod ruku. s vremenom naučimo razumjeti, to je lijepo. korisno. ako nije prošlo dovoljno vremena i vjetrometina nismo u stanju razumjeti. a kako si vjerno naslikao izmučenost, sumnju i pokušaj bijega. renoviranje? ta uvijek se sjećaš. nikad ne zaboraviš da je ispod novog sloja glet-mase bila mrlja od zdrobljenog pauka. i naslage niotkuda nataložene masne prašine. na štokovima su ostale brazde od noktiju. držali smo se grčevito, mislili smo da se moramo držati doma. da nas nitko nema pravo baciti van. strašno je postati beskućnik. skitnica. pa se vratimo u nadi da ćemo popravljajući vratiti i sebe.

    avatar

    27.10.2016. (21:59)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Odmah nametnuta asocijacija bila mi je beskućništvo. Sjetim se nekih doajena lijepe misli koji su pred kraj svog života, svatko na svoj način, pokušavali steći umješnost u građevinarstvu, odnosno slaganju kamena na kamen, ili cigle na ciglu, sa svrhom stvaranja surogata doma koji bi bio blizak. Reklo bi se kako pobjegli od užurbanosti života i istrošeni nadirućim modernizmom, hoće biti sami kako bi se posvetili nekim zaboravljenim djetinjim nerealiziranim stvarima.
    Ako to drugačije promatram, reći ću kako u jednoj kasnoj razini osobnog predstavljanja čovjek shvati kako je posjedovanje sigurnosti narušeno. I to ne slijedom vanjskih faktora, iako je nazočan i njihov udjel, već poglavito iznutra. Čini se kako postoji unutarnje urušavanje, čije su posljedice opasnije i rigidnije od bilo kojih posljedica borba s bilo kime, ili s bilo čime. Netko će to nazvati osjetom globalnog odustajanja, razočaranošću, gubitkom samopouzdanja. Ja bih rekao kako je to povratak vrijednosnim sustavima koje smo izgubili. I koji se vremenski ne mogu nadoknaditi. Ponovo, sjetim se Tome Akvinskog, koji pri koncu života odbaci sve svoje rukopise i prigrli Pjesmu nad pjesmama. A cijeli sustav doktrine je izgradio. Neimar.

    avatar

    29.10.2016. (15:05)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Tužan post ...rijeći!
    Hvalaaa Tebi na posjeti a dal je ono ženka...neznam...možda....recimo da sta ljubavnika:))) evo, da Te barem malo orazpoložim..šaljem osmijeh na lice...Pozdrav Veliki!!!

    avatar

    29.10.2016. (17:21)    -   -   -   -  

  • viviana

    Razmišljajući o konačnosti, jednom, izgledalo mi je da To kao da dolazi odnekud iznutra. A ulazi izvana.
    Podsjetio me na to ovaj propuh.

    Razbistrih posredovano tvojom pjesmom i: da je odustajanje drskost ako nemamo povjerenja u vlastite snage.
    Što vrijedi za razne kontekste.

    Sviđa mi se ova slika: ... neznanog junaka – lice
    u stalom gibanju od ništavila do zanosa

    Lijepe su tvoje oranice iz kojih se s onim čime su natapane rodila još jedna, nova tvoja pjesma.

    avatar

    30.10.2016. (21:04)    -   -   -   -  

  • easy

    ispričana pjesma

    avatar

    31.10.2016. (08:01)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Propuh u glavi se teško liječi, tuga također.

    avatar

    31.10.2016. (08:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...