Komentari

potok42.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Potok42

    Svakodnevne.

    avatar

    18.10.2016. (19:46)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Ove su tvoje jadikovke bez suza, samo kao konstatacije
    realnosti, a ne kao prava žalost.

    avatar

    18.10.2016. (19:53)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    iz skupine ovih riječi, naizgled teških, nesvakodnevnih, umornih, bezvoljnih, iz reda poretka unaprijed se proteže samo jedna misao: živa riječ nikad ne odlazi u zaborav, uvijek traje i daje

    avatar

    18.10.2016. (20:57)    -   -   -   -  

  • Kunigunda

    zadnjom strofom opravdavaš sve lažne nade
    umoran život traženja
    i vraćanje u isto

    avatar

    18.10.2016. (22:55)    -   -   -   -  

  • meroveus

    I kad nestane prijateljstvo, kad nestane zbliženost, ostaje trajno svjedočenje o potrebi za njima. Zapisi dokumentiraju upravo svojom pojavom važnost pred nama. Jer kada bi bilo nešto bezvrijedno, ne bi se spominjalo. A i svaki neuspjeh, svaki promašaj, stube su kojima se uspinjemo shvaćanju njihove neodgledane vrijednosti. Uvijek ponavljam - kasnimo! Najpreciznija usredotočenost svoj krimen ima u otklonu od šire obuhvatnosti. Od drveta ne vidimo šumu i obratno. Vremenske jedinice onemogućavaju nam uvid u sklad mozaika kojemu pripadamo. I njihovo nezaustavljivo kretanje pramcem po pravcu koje stvara distorzije.

    avatar

    19.10.2016. (10:25)    -   -   -   -  

  • Hana de Anhel

    Oduvijek sam se pitala da li su pokopana prijateljsztva to zaista i bila?
    Da li je bilo prijateljstvo?
    To mi liči na ono što je neko rekao:
    Ako si volio, nisi zaboravio, a ako si volio pa ipak zaboravio, nisi dovoljno volio.
    A prijateljstvo je temelj svake ljubavi, pa i kada ljubav prođe prijateljstvo ostaje.
    Ono je supstanca koja ispunjava odaje svake duše koja voli. I šta će onda
    ostati ako se pokopa prijateljstvo?
    Prazna odaja duše.

    avatar

    19.10.2016. (13:03)    -   -   -   -  

  • moonlight

    Strepimo, a ipak bivamo poraženi ponekad. Strepimo, a ipak pobjeđujemo ponekad.

    avatar

    20.10.2016. (18:58)    -   -   -   -  

  • viviana

    Vremenom, životom, iskustvenošću, u međuoodnosima, kroz neke cikluse što se u nama privode kraju... uviđanja kao da stvaraju sve puniju oblogu između nas i svijeta (nas i nas) čime postajemo otporniji, a svijest postaje prodornija za obuhvatnije uvide kao vlastita ozbiljenja, koja se ogledaju u tvojoj poeziji jer su utkana u nju.
    Vrijeme zaustavlja pohode nezasitnosti,
    a daleki horizonti postaju visoki zidovi.
    Strepimo li, pak, da ćemo ponoviti ponavljanje poraza, čini mi se da bi to značilo, (ne) moći obnoviti nadu ponavljajući nešto.

    Uopće, mene zadivljuje specifična, kompleksna struktura tvog poetskog izraza - ta lirikom oplemenjena decidiranost, preciznost u izražavanju značenja i moć doprijeti do takve - a opet ne lako prohodna ili ne do kraja, kako rekoh i prošli put. :)

    avatar

    21.10.2016. (22:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...