Komentari

izmedu.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • viviana

    Ova pjesma nema kraja...
    Nećeš se nikada vratiti, omogućuje je u beskraj....
    Sjajna je pjesma! Sa svim svojim prizorima tako posebnim, koje takve omogućuje upravo, to.... da nikad se nećeš vratiti i tad sve zadobija i može zadobiti takav izgled, imati takve slobodne asocijacije, imati svaku mogućnost prikazati to što postaje (jest) i može postajati stvarnost kad.... nećeš se nikad ....
    jer iz tog središta a kraja izranjaju elementi kojima se sve to stvaralački oblikujući opisuje
    Izdvojila bih ovu temu:
    Mi uistinu nismo, kao sada, bili toliko bespomoćni
    bliski kao konačnost


    Prepoznajem u njoj temu koju sama nisam niti bih znala izraziti riječima, a poznato mi je značenje i takav "status" odnosa kao vlastiti osjećaj, stato d'anima.

    Ostale pjesme koje vidim, u međuvremenu, čitat ću dan po dan a možda i prije... :)

    avatar

    30.08.2016. (22:17)    -   -   -   -  

  • viviana

    Sve ovo što govoriš tako mi je poznato... poznati elementi koji me za časak otvore za poznato mi iskustvo a onda opet zatvore. Ili bolje reći, priškrinu.... :)

    Kada si spomenula izuzetnu lakoću kretanja riječi... dotaknut ću se samo jednog (jednom) svog iskustva koje me otvorilo za neposrednu spoznaju o mogućnostima...
    Pa sam se tako našla u jednom za mene novom, neobično živom i budnom stanju (i nekakvog ushita njime), kad sam bila inspirirana na način da su mi riječi jednostavno prilazile poput nekih čistih formi iz istog takvog nekog "prostora" ...
    Zapisivala sam. :) Praktički, samo prenosila. I bio je to skroz za mene nesvojstveni jezik. Lirika, a jezik arhaičan. Meni takav niti je svojstven niti sam ga upotrebljavala u pjesmama (a niti tako organizirane stihove).
    Osim, što sam taj put, i svjesnošću se približila nekim saznanjima o onom najbitnijem čovjeka, koja su mi vrijedna...

    I da ne propustim, na kraju, samo kao jedan detalj izdvojiti ovaj tvoj stih (neki nas osvoje tako, odmah :))

    I sjajan budi, kao sluga

    i zauzdani paradajzi,
    svezana djeca

    .....

    I, kako sam vraćajući se ponovno pročitati pjesmu pa potom ovdje u komentare, pomislila, kako je neobično i lijepo s autoricom ove poezije moći razmijeniti neke misli i malo pričati s njom... :))

    avatar

    31.08.2016. (23:20)    -   -   -   -  

  • viviana

    tako je baš sve... :))

    ja sam ti, inače, najsretnija na svom "otoku", nekoć sam, istina, slala nekakve boce s porukama :)) pa bi ih netko pronašao
    ali zapravo spozna(je)š upravo ovo što si rekla
    okrenuti se ma potpuno sebi čovjek može najviše pomoći.

    tako nekako okrenuti prema sebi, iz sebe najbolje i komuniciramo riječima kao i onkraj riječi s drugima bliskima
    mislim da postoji zajedničko polje
    i kroz to zajedničko polje vidimo, čujemo, osjećamo....
    još me čekaju tvoje ostale pjesme.... :)
    odn. ja, da ih čitam
    (ne može to letimično, jer svaki zapis, pjesma, priča, zavrjeđuju vrijeme za njih) ...
    a i da se propuste unutar i kroz sebe
    ...

    avatar

    01.09.2016. (20:03)    -   -   -   -  

  • viviana

    :) imamo, svakako.
    Otok je i podmorje (pamtim rečenicu iz knjige Netko drugi, od M. Košćeca, meni inače iznimno vrijednog romana). :)

    avatar

    02.09.2016. (22:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...