Komentari

broduboci.blog.hr

Dodaj komentar (32)

Marketing

  • borgman

    isti osjećaj, isti krajevi (ona mjesta koja si naveo)...dragovoljac 91.-e, budala 2016.-e. Ja još mogu dodati i kako sam bio "gdje nismo bili"...i sl. Nadam se samo da te zdravlje dovoljno dobro služi, i kako debelguzani nisu uništili onaj dio osjećaja časti i poštenja koji smo tada uzimali "zdravo za gotovo". Budi pozdravljen.

    avatar

    29.06.2016. (11:16)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Budala? Ni govora.
    Nikad ne bih prihvatio da mi osobni integritet "mjere" i "zaljuljavaju" neki Ćesićevci... nepriznate narodne sramote, držeći pritom ruku "na srcu".
    Kapa vam dolje!

    "Otvaranje posta" pričom o ratnim fotografijama - predirljivo!

    avatar

    29.06.2016. (11:36)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    sinoć gledali u HNK predstavu Tene Štivičić, "Tri zime"...
    preslika vremena... srce je tugovalo... da, dobro ti je pitanje...
    tko smo bili mi...
    mi koji smo sa, margine tadašnjeg vremena, promatrali događanja
    se sinoć zapitasmo... tko su bili oni, heroji domovinskog rata...
    tko su oni dok danas dok tajkuni vladaju...
    ma eto, užasnuta i tužna dođoh k tebi po piće...:)

    avatar

    29.06.2016. (12:02)    -   -   -   -  

  • Oljinaljuljacka

    Vrijeme kad zlatni rez ništa nije značio, a opet su te fotografije pune emocija i neponovljive na svoj način, jedan dokument vremena.
    Pisala sam o tome, gledano očima žene, a pokušala sam i iz ugla preživjelog invalida. Budi pozdravljen...želim ti manje gorčine ...za tvoje dobro.

    avatar

    29.06.2016. (14:07)    -   -   -   -  

  • dnevnikJR

    I kada sve napisano sagledaš iz današnjeg kuta...kada znamo što se dogodilo 20 godina kasnije, jeza te lovi :-(( I moj tata je bio jedna takva budala:-((Nikada neću zaboraviti tugu u njegovim očima kada je shvatio da su nam (dok su mu suborci ginuli na fronti), "naši" popljačkali i uništili domovinu:-(( I da bi stvar bila još tragičnija, dozvoljavamo im da je uništavaju i dalje:-((( Svaka čast na ovom postu!!!

    avatar

    29.06.2016. (16:54)    -   -   -   -  

  • Čuvarica pinkleca

    kada bih birala 10 meni najboljih postova koje sam u ove 3 godine na blogu pročitala ovaj tvoj bi svakako bio u toj mojoj top desetki

    avatar

    30.06.2016. (06:48)    -   -   -   -  

  • bellarte

    .čitam i vidim sebe u tim odorama,ja sam imao sreće pa sam rat prošao relativno bezazleno ....slažem se s @čuvarica pinkleca...a ovaj zadnji pasos treba uokviriti..i poslati prdonjama i debeloguzanima po svim institucijama koje "brane"naše interese...moj naklon na čistom i nedvosmislenom postu

    avatar

    30.06.2016. (07:35)    -   -   -   -  

  • .

    Ne slazem se za zadnjom recenicom i ponosna sam na vas..a kad kazem BRANITELJ srce se ispuni zahvalnoscu. Pa nek sam ja budala.

    avatar

    30.06.2016. (07:53)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Odličan post. Iako, čini mi se da izraz "branitelj" može odgovarati. Problem je samo u tome što su ga mnogi izmasakrirali tijekom godina, svatko se nabacuje s njim za razne potrebe, pa je izgubio prvotno značenje.

    avatar

    30.06.2016. (08:00)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Borgmane. GP-CB, Dinaja, Oljina ljuljačko, razvedenice, čuvarice ponkleca, bellarte, Ema i izvorni živote - hvala na komentarima

    avatar

    30.06.2016. (08:05)    -   -   -   -  

  • Kojotica

    Možda će zvučati čudno ali sav onaj bijes koji osjećam još danas kad pogledam u kojekakve svečane lože i tamo ugledam Mamiće i Horvatinčiće kako drže ruku na srcu dok svira himna su stihovi srpskog repera Marcela : Neće više metke da ispucavam za sumnjive pretke, neću cijeli život da živim početke, mamu vam jebem!
    Nikada, pa ni da me lobotomiziraju, neću prestati prezirati one koji su moju generaciju sjebali i oduzeli joj mladost, izbrisali joj sjećanja na jednu ne tako ružnu prošlost i uništili joj budućnost. Ne mrziti jer mržnja je ipak emocije kojih ta stoka nije vrijedna. Jedino što sam još uspjela napraviti je da sam sina izvukla s prostora na kojima nikad neće biti mira, za mene je kasno, tragovi su ostali iako fizički nisam bila u ratu pa ni u Hrvatskoj devedesetih.
    Do Hrvatske općenito gajim odnos sličan odnosa roditelja prema djetetu narkomanu. Najradje bi zaboravio da to smeće postoji ali tvoje je, ne možeš ga se odreći. I stalno gajiš nadu da će pronaći pravi put, evo, sad će se promijeniti. I izgleda na momente da je tako. I taman od sreće da ćeš ga/ju zagrliti kad opaziš špricu i žlicu u ladici a murija stoji pred vratima. I opet si na dnu mrzeći samoga sebe jer si rodiila to djubre.
    Sori na dugom komentaru koji je možda potpuno off topic. A možda i nije. Lijep pozdrav svim pravim braniteljima i svim sjebanim pripadnicima moje generacije ma gdje bili.

    avatar

    30.06.2016. (08:26)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    "... barabe, kokošari..., puno više u svečanima ložama", opća
    blamaža i riganje svih vrsta negativizama po mladosti koja
    iz ovog kuta tek nazire svoju mladost iza šlampave, maskirne
    uniforme, nevino i naivno misleći da su odbranili. Da, odbranili
    od četnika i topovskih granata, ostavljajući, nehtijući, granatiranje
    svega odbranjenog, a oni, pravi, iskreni su samo promatrači iz
    prikrajka, pitajuć se "zašto", možda za svečane lože, ili...
    Što se mene tiče, vi ste časni ljudi i svojoj djeci imate ostavštinu
    bez mrlje, koja je daleko od "budala":))

    avatar

    30.06.2016. (09:47)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Neizbježna tema i svakidašnjica, nažalost. Svaki rat je izrežirana predstava plaćenih glumaca u kojem besplatno statiraju naivni kaskaderi. Koliko mladih dečki poznajem koji su od straha oboljeli, a nemaju nikakva primanja, bauljaju cestom, rođeni roditelji ih se boje (naravno da se nisu oženili, puška im je bila partnerica).
    Svaki put kad vidim prijatelja iz djetinjstva izgubljenog pogleda u prostoru i vremenu, tužna sam jer mu ne mogu pomoći, ne prepoznaje me, životari u svom svijetu. Gdje je država za koju se borio da mu pomogne, izliječi traume, vrati godine, da priliku za dostojan život?

    avatar

    30.06.2016. (11:00)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    ...ali mogao bi se usvojiti jedan univerzalni naziv za sve vojnike "naših" ratova.
    Mi smo svi bili - budale.
    Potpuno se slažem. U te budale ubrajam oca (poginulog partizana koji nije vidio mene ni ja njega), sebe kao kratkotrajnog pripadnika Narodne zaštite (klice buduće ZNG i Hrvatske vojske) i onog bezimenog učesnika NOB-a pokraj čijeg spomenika gotovo svakodnevno prolazim u Samoboru, ispred Hrvatskog doma na Trgu Matice Hrvatske i, prolazeći, svaki put pomislim: "Kakve ste bile budale."

    avatar

    30.06.2016. (12:47)    -   -   -   -  

  • Mirče

    Brod u boci,brisanjem mog komentara si još više potvrdio koliko si crveno obojen i patiš za politikom pustog JOCE.

    avatar

    30.06.2016. (13:37)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Nemam sta dodati, sve si rekao 😞 Intenzivno sam pro/ezivjela taj rat prakticki na prvoj liniji a nekako jos ne vjerujem da se to nama dogodilo. Gledam danasnje 20-ogodisnjake, tako su mladi, bezbrizni, puni planova, tako ...sve ono sto i treba biti u dvadesetima...a nama su to uzeli debeli prdonje

    avatar

    30.06.2016. (13:45)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Mirko, ne pada mi na pamet da brišem komentare, bolje pripazi kuda se tvoj mišić kreće i na što klika, evo mogu i ponovit tvoj prethodni komentar - hrvatska hrvatima (mala slova si napisao ti). ja ti mogu odgovoriti sa recimo Zemlja - Zemljanima, Zadovoljan!?

    avatar

    30.06.2016. (13:59)    -   -   -   -  

  • brod u boci

    Kojotice, malo ti malo ja, o-da životu, semper contra i suncokretice - hvala i vama

    avatar

    30.06.2016. (14:04)    -   -   -   -  

  • Shelly Kelly

    možda je dijelom razloga, što ponekad ne znamo, kamo gledati nakon svega, i taj što se nakon rata neprijatelj uvukao među nas; tu ga ne očekujemo, oklijevamo djelovati među vlastite redove...
    sram prema vama, koji ste stvorili pretpostavke da nam bude bolje, oni niti nemaju čime osjećati.

    avatar

    30.06.2016. (15:25)    -   -   -   -  

  • Pomagačica

    Branitelj je dobar naziv jer znamo na koga se odnosi.Nisi budala jer si branio svoj dom i opet bi.Sigurna sam.

    avatar

    30.06.2016. (15:35)    -   -   -   -  

  • Mirče

    Ja sam imao dva komentara,i izbrisana su,jedan je bio prilično dug,taj Hrvatska Hrvatima,ne znam da li sam napisao malim slovima,ono Hrvatska malim slovima sigurno nisam napisao,svejedno.Što te zabolila istina u mojim komentarima,ono o Račanu nije laž,upitaj koga oćeš ako ne viruješ.Jadni su hrvatski branitenji,jadan je hrvatski puk uopće od onog vrimena kad je Račan došao na vlast.I iza njegove smrti politika je ostala ona ista bez obzira koja je stranka vladala. Politika,velikosrpska titoistička i to je pogubno.Ti takozvani antifašisti,iz crvenih kmera presvučni,ako se ne maknu,u Hrvatskoj će uvik vladati kaos.Ono o Kojotici sam napisao kao da me Bog na to uputio.Nisam lagao.

    avatar

    30.06.2016. (15:39)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Ne znam, ja sam na te svoje braniteljske dane ponosan, uradio sam ono što sam osjećao da trebam uraditi, kad je završilo, završilo je, i onda sam znao da su nam podvalili Srbe kako se ne bi obračunali s onima s kojima smo se u stvari trebali obračunati, s onima koji su onda bili u ložama, isti su to neljudi, možda se sada drugačije zovu, ali su isti, što ćemo reći svojoj djeci , pa eto da su pravi neprijatelji uvijek u ložama ma što bilo tko drugačije govorio.

    avatar

    30.06.2016. (17:18)    -   -   -   -  

  • SarahB.

    A gdje bismo bili mi danas, da nije bilo tih budala, kako ti kažeš?
    U trenucima propitivanja, razočarenja ili sumnje, a to su sve odlike i osjećaji inteligentnih i poštenih ljudi, to je jedino pitanje koje u sebi sadrži pravi odgovor.
    Lakome ložioničare i profitere, uvijek na kraju stigne kazna po principu: oteto-prokleto.
    Nadobudne, naivne i one čista srca, čuva viša sila, ma kako god da se oni zvali ...

    avatar

    30.06.2016. (18:46)    -   -   -   -  

  • križar

    ajoj, kako si me u srce i dušu pogodio - mi nismo bili sirotinja 91.(2011 druga priča) i neću šiljit nit tupit nit guslat - 1992 u bolnici u Traumi u ZGB-u (tad se 12 sati putovalo okolo iz moje Slavonije) neka pisarica je došla mog supruga uvest u neku statistiku i kad joj je rekao da je VSS -nije imala rubriku u tom svom formularu ispunit - i još jedan detaljčić (moja ćera danas ima točno 30. godina i sva sam skašena emocijama) kad smo ona i ja te 92, išle njega posjetit u bolnicu (veljača 92) i nakon tih 12. sati taljiganja okolokere i iz ove naše mračine ušle vlakom u ZGB osvojetljen - dijete me tad pitalo (5,5 godina) - mama jel tu još uvijek Božić - joj a mislila sam da sam sve toooo u škrinjice uspomena spremila,A danas- ja u Austriji, jedno dijete u Irskoj, dugo se spema u Švicu, a moj HRVI bez mirovine, nezaposlen,sprema se na bauštelu u Njemačku.Budale?Ne, neg ljudi PONOSITI! Domovinu svoju ljubim bezgranično a o svim Vladama mlatimudanskim i o svim Vlastama kurvačama ovom prigodom neću! Korijenje dragi moj.korijenje i kriiilaaaa, ma što god tko mislio o tom! I opet bi tako, ma tko god me zatucanom,glupom,naivnom, bljak"desnom"proglasio. Et!

    avatar

    30.06.2016. (19:43)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''Četvrt stoljeća je prošlo od tih dana, a kao da je jučer bilo. Neki bi da zaborave, neki bi pamtili, neki bi vratili, neki bi... ni sami ne znaju što bi.''

    moj suprug je imao 34 godine 1991. kad se kao dragovoljac javio i otišao ... ostavio je ženu i dvoje male djece, dobro plaćen posao ... ništa to nije bilo bitno, osjetio je zov i - odazvao se

    išao je srcem, kao i mnogi drugi dečki, muževi, zreli ljudi, žene - svi su išli srcem "zovi, samo zovi svi će sokolovi za te život dati", a to je bio taj zov...

    od toga on danas nema ništa niti je išao tada, te 1991., da bi danas imao - nešto ... nakon Oluje, sprašili su mu otkaz... dugo je lutao, 5 godina je bio od ne milog do ne dragog ...

    i opet ništa nije tražio... od svega nema ništa

    i unatoč svemu, ostao je normalan, zdrav u glavi i u tijelu zgodan muškarac, koji ni danas ne traži ništa...

    ali o tim danima - on šuti ... ne priča o njima ... i ja znam da se o tim danima ne priča, oni su proživljeni, doživljeni, izašli su kao pobjednici, ali pravi ratnici - šute... oni znaju što je bilo i kako je bilo

    ja ga tada nisam poznavala, upoznala sam ga tek 2004. kad smo zajedno krenuli u naš zajednički život, kako onda, tako i danas...

    i ne pitam ga o tome, jer znam da mi ne bi puno toga rekao, ali oči njegove plave o tome jako puno znaju i one mi govore... ja šutim, gledam u te plave oči i - slušam Dušu njegovu...

    avatar

    30.06.2016. (20:44)    -   -   -   -  

učitavam...