08.06.2016. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leta
Borivoj Bukva NA KRAJU PUTA Rijeka, 2016.
Na početku, umjesto zaključka.
Kako ranije, tako i u ovom slučaju - ja ne koristim pravopis, mrzim pravopisanje, jer, važno je da se razumijemo, tako da nije bitno dal' je malo ili je veliko slovo, dal' ima zarez i točku ili nema. Dal' je to s kvačicom tvrdo ili meko c, s, z, ili što drugo, čega nema u engleskom jeziku, niti je označeno na tastaturi kompjutera... Potreba je riješiti se svoje vezanosti, što postaje simbolom novostečene slobode. Zaista, treba živjeti umjesto da zaglavljujemo u malenim stvarima, s najpovršnijem pogledu na prostorni i vremenski kontekst naših života totalno smo nevažni... Ovo predstavlja kratak kurs slobode, on neki put ne traje dugo, ali ima nezaboravni okus. Dobro ga je kušati, primjerice, ja bh tako promišljao totalnu beskonačnost svoje egzistencije. Od boli ne možemo pobjeći jer je ona bit življenja. U očaju boli osjetio sam osjećaj slobode, slobode da ni za što ne marim. Osjećaj da stvari nisu bile, toliko važne kao ranije, ili da sam izgubio nešto što se neće nikad vratiti, osjećaj da je prokleto sve što mi je nekoć bilo važno. Nastojmo izbjeći bol i uvećati svoje zadovoljstvo, stimulirati tu unutarnju ugodu kroz vanjsku potragu. A mi ljudi nikad nismo zadovoljni, uvijek se osjećamo krivo i rijetko se dobro snalazimo u ulozi koju nam je nametnula priroda - onoj homo sapiensa! I stara religija i nova ortodoksna tvrde da smo mi skrbnici Zemlje te da smo "moralno odgovorni" za njenu sudbinu. Pisati malim slovima spontano bez reda i mudrovanja pismom "dada", naučio sam od samog začetka i to je pravilo od kojeg ne odstupam.
13.04.2019. (23:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
Zbogom prijatelju!
08.06.2016. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
počivao u miru Božjem
(smanji sliku, prelazi okvir bloga pa se ne vidi parta)
08.06.2016. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
ok, sad je dobro...
08.06.2016. (18:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Bio je DIVAN čovjek...R.I.P. Borko!!!
08.06.2016. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Želim da mu bude lijepo tamo gdje jest.
08.06.2016. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
Zbogom :(
08.06.2016. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leta
Borivoj Bukva
NA KRAJU PUTA
Rijeka, 2016.
Na početku, umjesto zaključka.
Kako ranije, tako i u ovom slučaju - ja ne koristim pravopis, mrzim pravopisanje, jer, važno je da se razumijemo, tako da nije bitno dal' je malo ili je veliko slovo, dal' ima zarez i točku ili nema. Dal' je to s kvačicom tvrdo ili meko c, s, z, ili što drugo, čega nema u engleskom jeziku, niti je označeno na tastaturi kompjutera... Potreba je riješiti se svoje vezanosti, što postaje simbolom novostečene slobode. Zaista, treba živjeti umjesto da zaglavljujemo u malenim stvarima, s najpovršnijem pogledu na prostorni i vremenski kontekst naših života totalno smo nevažni... Ovo predstavlja kratak kurs slobode, on neki put ne traje dugo, ali ima nezaboravni okus. Dobro ga je kušati, primjerice, ja bh tako promišljao totalnu beskonačnost svoje egzistencije. Od boli ne možemo pobjeći jer je ona bit življenja. U očaju boli osjetio sam osjećaj slobode, slobode da ni za što ne marim. Osjećaj da stvari nisu bile, toliko važne kao ranije, ili da sam izgubio nešto što se neće nikad vratiti, osjećaj da je prokleto sve što mi je nekoć bilo važno. Nastojmo izbjeći bol i uvećati svoje zadovoljstvo, stimulirati tu unutarnju ugodu kroz vanjsku potragu.
A mi ljudi nikad nismo zadovoljni, uvijek se osjećamo krivo i rijetko se dobro snalazimo u ulozi koju nam je nametnula priroda - onoj homo sapiensa! I stara religija i nova ortodoksna tvrde da smo mi skrbnici Zemlje te da smo "moralno odgovorni" za njenu sudbinu.
Pisati malim slovima spontano bez reda i mudrovanja pismom "dada", naučio sam od samog začetka i to je pravilo od kojeg ne odstupam.
13.04.2019. (23:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...