Kolikogod riječ "armatura" bila izvan poetskog standarda, toliko snažna i izdvojena od ostalih daje pečet svima koji su se ovili nedodirljivošću onda, dok očekujemo samo tihu bliskost.
13.05.2016. (13:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Posebno u ljudskoj neobaveznoj djelatnosti, slično pojavnosti cvijeća, fascinira me portretiranje, a posebno autoportret. Na stranu definiranje potrebe, uopće sklonost osobno podvoditi pod zajednički nazivnik univerzalnog. Na stranu imanentno zajedničko glasno predstavljati osobnim. Postavlja se pitanje: zašto se to čini? S kojim razlogom? Koji bi smisleno mogao propadljivo proglasiti vječnim, postojanim ili kategorijalnim? I uopće, objasniti tajnu sponu pripadnosti koja se svojom jednostavnošću opire najjednostavnijem procesu pripadanja racionalnosti i bježi u sferu anticipirajuće intuitivnosti. Meni osobno, najdojmljiviji su impresionisti. Van Gogh i Gauguin posebno. Mora li se biti heretik života kako bi se izvrsnost života pokazala u svom najboljem svjetlu? Plošna umjetnost najljuća je svjetlom. Glazba je na drugoj valnoj duljini, ali je prostiranje nje identično do iste ugode. Tako se stgne do onoga - čovjek je mjera svih stvari ... Sve što se napravi - sudi! Sve što se učini - ima svoj vrijednosni sud, koji se nekad ponaša poput bumeranga pa sruši konstrukcije na kojima počiva drskost izricanja suda. Pa ipak, mora se govoriti, jer šutnja je krivudava slabostima i ako se ne pokuša ostaje se pred praznim papirom s prazninom kakvoće, a koja bi se trebala ispuniti drskošću kazivanjem. Onaj impetus, impuls koji pokrene drskost, poziv Muza - to treba pred-osjetiti, pred-vidjeti. Njima se pred-dati, dapače - predati, ne samo slušati i slušanjem služiti, već njima upravljati. I uvijek, čini mi se, svaki portret ujedno je i autoportret. U onome u čemu smo do onoga što se može biti.
15.05.2016. (11:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potok42
Daleka bliskost.
13.05.2016. (12:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
o!
13.05.2016. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Kolikogod riječ "armatura" bila izvan poetskog standarda, toliko snažna i izdvojena od ostalih daje pečet svima koji su se ovili nedodirljivošću onda, dok očekujemo samo tihu bliskost.
13.05.2016. (13:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
easy
ne znam zašto sam se podsjetila dr.Živaga, valjda ima neka predaleka bliskost, što je bliskost, tko to više zna..
13.05.2016. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Livia Less
Treba biti nježan prema sebi i utišavati buku i bujicu misli.
14.05.2016. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zadihana
Jednosmjerna bliskost mora iščeznuti, podsjeća na perpetuum mobile. Inače, jako zanimljiv stil, ugodan unutrašnjem senzoru.
15.05.2016. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Posebno u ljudskoj neobaveznoj djelatnosti, slično pojavnosti cvijeća, fascinira me portretiranje, a posebno autoportret. Na stranu definiranje potrebe, uopće sklonost osobno podvoditi pod zajednički nazivnik univerzalnog. Na stranu imanentno zajedničko glasno predstavljati osobnim.
Postavlja se pitanje: zašto se to čini? S kojim razlogom? Koji bi smisleno mogao propadljivo proglasiti vječnim, postojanim ili kategorijalnim? I uopće, objasniti tajnu sponu pripadnosti koja se svojom jednostavnošću opire najjednostavnijem procesu pripadanja racionalnosti i bježi u sferu anticipirajuće intuitivnosti.
Meni osobno, najdojmljiviji su impresionisti. Van Gogh i Gauguin posebno. Mora li se biti heretik života kako bi se izvrsnost života pokazala u svom najboljem svjetlu? Plošna umjetnost najljuća je svjetlom. Glazba je na drugoj valnoj duljini, ali je prostiranje nje identično do iste ugode. Tako se stgne do onoga - čovjek je mjera svih stvari ...
Sve što se napravi - sudi! Sve što se učini - ima svoj vrijednosni sud, koji se nekad ponaša poput bumeranga pa sruši konstrukcije na kojima počiva drskost izricanja suda. Pa ipak, mora se govoriti, jer šutnja je krivudava slabostima i ako se ne pokuša ostaje se pred praznim papirom s prazninom kakvoće, a koja bi se trebala ispuniti drskošću kazivanjem.
Onaj impetus, impuls koji pokrene drskost, poziv Muza - to treba pred-osjetiti, pred-vidjeti. Njima se pred-dati, dapače - predati, ne samo slušati i slušanjem služiti, već njima upravljati. I uvijek, čini mi se, svaki portret ujedno je i autoportret. U onome u čemu smo do onoga što se može biti.
15.05.2016. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SarahB.
Tuga:
suosjećanje (kao armatura bliskosti)
sa samim sobom,
tek je armatura obična.
Bliskost u drugome nekada je tako iluzorna.
17.05.2016. (10:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...