Komentari

vajrapani.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing


  • Lastavica

    Vrlo si pedantan u svojim istraživanjima.

    avatar

    06.04.2016. (05:44)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Detaljan pregled sa pregršt podataka s kojima u našoj historografiji uopće nismo upoznati. Ono što meni posebno upada u oko je današnje zakuhavanje zapadnih službi na tom istom Kavkazu i općenito u cijelom Ruskom sigurnosnom prstenu, kojeg čine ex-SSSR države od Bjelorusije preko Ukrajine, Gruzije, Armenije, Kazahstana, Kirgistana, Tađikistana do Mongolije. To su zemlje koje ne smiju ući u Nejto. Jer Rusija ne želi ponavljanje svoje greške iz 1939. godine tj. podjele Poljske sa Rajhom. Rusi ne žele graničiti sa očito neprijateljskim Nejtom i sutra voditi rat s njima na svom teritoriju... dok Nejto nastavlja gurati i prodirati u mainland. Stoga je prelazak Rubikona ili točke bez povratka samo pitanje vremena.

    avatar

    06.04.2016. (15:41)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Super mi je došao ovaj tvoj post!
    Bilo mi je sve interesantno pročitati; naime, ovih dana mi dijete uči hrvatsu povijest (iako je to 4i razred)pa se spominju tatari u 13om stoljeću.Iako ni sama nemam blage veze o tom gradivu(mi za druga Tita nismo spominjali hrvate i njihove vladare ako baš nije bilo najnužnije) morala sam joj sve tumačiti da lakše popamti.I naravno, puno improvizirati i googlati. :D
    A budući da upravo krećemo ponavljati , ovo će dobro doći.

    :)

    avatar

    06.04.2016. (17:29)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Lastavica: teško da se može govoriti o nekom mom "istraživanju", sve je to samo hobi :-))

    @Manga: Kavkaz danas, tj. nakon raspada SSSR-a, stravične posljedice američko-tursko-saudijskog obigravanja oko tamošnjih naroda i država, o tome neću niti razmišljati jer mi bi samo bilo loše u želucu... to je duga i mučna priča.
    Mongolija je jedina stabilna demokracija ("zapadnog" tipa) u centralnoazijskoj zoni nekadašnjeg SSSR utjecaja. Kad sam bio tamo zadnji put 2010. to je bilo još prilično proameričko vrijeme u mongolskoj vanjskoj politici, ali to se zadnjih godina promijenilo i Mongolija se vratila dosta prema Rusiji. Ukinuli su si međusobno vize, a to je velika stvar jer niti jedna niti druga zemlja nemaju puno bezviznih režima.
    Također lanjska parada pobjede u Moskvi koju su proamerički igrači (milom ili silom) masovno bojkotirali nije prošla bez mongolskog predsjednika Elbekdorđa.
    Gledao sam onda jutubu na intervju s njim prenešen s nekog ruskog tv kanala pa su ga pitali otvoreno da li je bilo mu teško odlučiti se doći i da li je bilo kakvih pritisaka da ne dođe u Moskvu na Dan pobjede. Ne sjećam se sad svake riječi al odgovorio je nešto tipa da nije niti razmišljao o opciji da ne dođe i da s obzirom na svu zajedničku prošlost i povijest situacija kad bi netko treći odlučivao o tome da li mongolski predsjednik može doći u Moskvu je uopće nezamisliva.

    Kad se s druge strane sjetimo kako se češki predsjednik Zeman na sva usta kuražio da će ići, da što ima američki ambasador njemu propisivati kamo smije, a kamo ne, no na kraju Zeman (iako je kao EU "buntovnik" u Moskvi bio tog dana) al paradu nije gledao... jer sigurno je sigurno :-))

    @Coprnjica: baš kul! Nakon što vam hrvatski obrazovni sustav objasni što je to bilo u 13. st. možete i mene konzultirati za "tatarsku" verziju priče, pa onda sami odvagnite koja vam ima više smisla ;-)

    avatar

    06.04.2016. (20:54)    -   -   -   -  

  • bellarte

    Uijek zanimljivo kod tebe...a ja volim tatarski biftek :)))))

    avatar

    07.04.2016. (08:23)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Jao! Ne smijem gledati te slike! Bio si tamo, ah...
    I ja moram jednog dana otići. Jednog dana...

    Dogodovštine iz mladosti na planinama :D
    Prvom prilikom kad ću opet biti na Ivanščici ću obići ostatak BPP-a pa onda i Hanjžicu :)
    Ovaj vikend idem na Ravnu goru vjerojatno pa ako imaš neki alternativni put za preporučiti - koji nije onaj iz Trakošćana, bio bih zahvalan za pomoć :)

    A znao sam da ćeš ti znati kako se zapravo zove taj kanjon! Samo sam čekao na komentar ;D
    Belečki kanjon smrti mi je ipak nekako bolji naziv, ali Kopanja i razumijem jer smo se kotali poput svinja po onom lišću prilikom uspona xD

    avatar

    07.04.2016. (11:51)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Vidim da kužiš stvar, te isto tako voliš čitati.
    Da ne duljim, provjeri mail... ;)))

    avatar

    07.04.2016. (13:46)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Majoj.:)
    Uopće nije važno na koncu čija je varijanta točnija(u našoj varijanti samo se kaže da su Tatari napadali u 13. st. Hrvatsku), dok su se klali, tko god da su - meni su nemili.
    Ali, kad već dijete mora tako rano učiti povijest ( jer velike stručne glave ne mare za činjenicu da je to djeci TOTALNO apstraktno i nepovezivo sa neposrednim svijetom u kojeg su još jako uronjeni, pa će brzina zaboravljanja gradiva biti barem duplo veća no brzina pamćenja te hrpe neupotrebljivih informacija) drago mi je da osobno znam makar nešto o tome, barem toliko da si ona po mome pripovijedanju može neke slike predočiti, umjesto suhoparnog učenja rečenica koje za nju nemaju baš nikakvo značenje.
    :))

    avatar

    07.04.2016. (16:22)    -   -   -   -  

  • jelen

    @bellarte: uh, o ukusima se ne raspravlja :-)) znaš ono kad je Mr. Bean naručio tatarski biftek? Tako sam ja jednom u Mongoliji naručio "hamburger" no bila je to neprirodno velika pljeskavica od mljevenog mesa... na svu sreću ipak ne sirova ko tatarski biftek nego onakva kakva bi u teoriji zaista mogla ići u (jako veliki) hamburger... no uz to na tanjuru je bila samo "krpa" od tijesta, ko komad nekog debljeg mlinca recimo- i to je kakti bio hamburger :-D

    No navodno da je zaista porijeklo hamburgera negdje na tom tragu, jer veli se da ruski emigranti na putu za Ameriku donijeli su recept za tatarski biftek u luku Hamburg... a onda se valjda tamo netko dosjetio da se mljeveno meso može i ispeći ;-)

    @Unusual suspect: znam samo za Predragov put iz Kamenice prema Filićevom domu, a uspon iz Trakoščana nisam probao. Ako imaš u vidu duže planinariti možeš posjetiti Šestane, to su livade i selo na krajnjem sjeveroistoku RG, tamo bi možda sad već mogle cvasti orhideje. Na Šestanima bio sam samo jedanput, mi smo napravili kružnu turu- po Predragovom putu gore do planinarskih domova, pa na Šestane, onda Jurišina kuća (neka derutna lugarnica) pa onda nekam dolje ne sjećam se više točno... prema jugozapadu, valjda na Hudo duplje, tamo je parkiralište. Na ovoj karti će ti sve biti jasno:
    http://www.pdravnagora-vz.com/uploads/content/Karta-Rave-gore-centar.pdf

    @M anga: zahvaljujem na interesantim materijalima! Istina je da čitam sporo i sporadično ali na kraju sve što trebam pročitati to prije ili kasnije nađe put do mene :-)

    @Coprnjica: povijest mi je bila poslje matematike najgori predmet, baš ko što ti sad veliš- totalno apstraktno- nepovezano sa bilokakvim opipljivim referencama u životu. Tek kad sam godinama nakon što je prestala izloženost tzv. obrazovnom procesu našao žive i životne reference u određenim povijesnim događajima klupko poznavanja i razumijevanja cjelokupne povijesti se počelo odmatati. To je pitanje osobnog susreta i vrijedi za mnogo toga u životu, praktički za sve, bez osobnog susreta ovijek se to nešto događa negdje drugdje, nekom drugom, čovjek uvijek ima opravdanje da se gradi obrambeno prema tome jer pita se zašto bi to meni uopće trebalo bilo važno- a na to pitanje ne može se dobiti odgovor od nikuda izvana.

    avatar

    07.04.2016. (18:49)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Našao sam tu kartu i već sam ja neku rutu napravio u tom stilu. Kod Kamenice automobili pa onda gore, ali ne Predragovim putem nego samo pratiti oznake PPRG. Babice, Glažerova pećina, Hudo duplje, domovi. Nakon toga Velike pećine pa preko Predraga natrag. Misliš da je to izvedivo? To jest, moji suputnici se pitaju koliko bi to vremenski trajalo - recimo od Kamenice tom navedenom rutom do domova? Sad te već gnjavim xD Hvala ti :)

    avatar

    08.04.2016. (13:30)    -   -   -   -  

  • Anandam

    Fotke mi djeluju kao gradacijski prikaz teraformiranja Marsa, sve do trenutka koji uvijek dolazi na kraju svih svemirskih teraformiranja: krunidbe! ;-)) Povijest - ah, gnjusne li gadosti!! ;-))

    avatar

    08.04.2016. (15:54)    -   -   -   -  

  • Anandam

    Dodatak: ezoterijska povijest čovječanstva nešto je posve drugo - ona nam donosi prikaz duhovnog napredovanja čovječanstva kroz zakučaste spiralne "valove numinoznog utjecaja" ili "kvantne skokove" razvoja emotivnog, mentalnog i duhovnog principa u čovjekovu mikrokozmosu. Kristov Impuls kao nezaustavljiva Evolutivna Sila krajnje zanimljivo i intrigantno penetrira u vanjska povijesna zbivanja - takva povijest iznimno je interesantna. I jedina bitna, rekao bih. Nadam se da se stidljiva i tankoćutna moralna ticala kolege blogera Jelenka Medenka neće zgroziti nad riječju penetracija. ;-)))

    avatar

    08.04.2016. (16:04)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Unusual suspect: izvedivo je sigurno :-)) vi ste u visokoj formi, a nije niti Ravna gora takva velika planina tak da dva do dva i pol sata reklo bi se. A što se tiče Velikih pećina to ne znam koliko ćete potrošiti vremena do tamo i natrag. Dobro, ti veliš da ćete usput na Babice i Glažerovu pećinu to će isto odnijeti možda sat? Nisam bio na tim mjestima.

    @anandam: hehe :-)) Terranci ponekad zaista jako vole svoje kraljeve kruniti... al možda je to dijelom i zato jer okrunjene glave na kraju ljepše se kotrljaju... :-D
    No zaozbiljno mislim da je ovaj predbuddhistički dio mongolske povijesti isto jako važan, puno se tu može naučiti, preopširna je tema to za načinjati uopće. Uglavnom po meni šteta je ako bi se čovjek odvratio od proučavanja tog dijela samo zato jer sadrži epizodu ili dvije nasilja.
    Osim toga kad se stekne čitava slika dobar je primjer kako funkcionira karma nacije. Jer Mongoli su u dugim stoljećima koja su uslijedila morali otplatiti sva negativna djela koja su počinili u 13. st. pod vodstvom Velikih kanova Džingisa, Ogotaja, Gujuka i Mongke-a. Razgovarao sam se jednim Nijemcom u Mongoliji, inače dugo godina živućim tamo... on je zauzeo stajalište da je Njemačka iskupila dobrim dijelom (ako ne i potpuno :-) svoju lošu karmu metodom isplačivanja odštete za II svj. rat dok Mongolija nije nikad "isplatila" ništa svojim "žrtvama" te (prema riječima dotičnog gospodina) stoga je bila podložna izvršenju karmičkih posljedica koje su se ispoljile kroz stoljetnu patnju političkih previranja i raznih plemenskih sukoba te sukoba s kineskim osvajačima i na kraju razdoblje komunizma u 20 st. koje je odnijelo velik danak u krvi... itd. Meni je sve to bilo zabavno slušati (u stanju u kojem sam već bio) no kasnije, a osobito danas, kad se toga sjetim, mislim si kako se herr F ipak nešto preračunao, pa i puno prije vremena poveselio "iskupljenju" ;-)

    P.S.
    Na spornu riječ u prvotnom glagolskom obliku ne bi bio niti posebno obratio pažnju... no morao si ti u zadnjoj rečenici još za svaki slučaj posebno istaknuti- i to kao imenicu!! Pa eto sad ticala se zbilja nešto komešaju i izvijaju :-S

    avatar

    08.04.2016. (20:07)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Čini se da će nas i dalje častiti kiša pa su svi moji suplaninari na rubu odustajanja. Ništa, možda ću morati onda sam u planine.

    U pravu si u vezi belečkog kanjona smrti. Zeznuli smo se malo jer smo se fino najeli u pl. kući Belecgrad i onda krenuli kroz tu Kopanju gore. Jedan od prijatelja je komentirao: Stvarno je Kopanja - kotali smo se kao svinje. Lišće je svugdje pa smo u jednom trenutku lišće imali skoro do koljena. To isto usporava i troši energiju. Uzmi u obzir i Sunce koje je lupalo ravno u leđa, ajde barem ne u čelo. Tako da, moguće je da je taj uspon lakši nego što se nama učinilo. Eto, stvar percepcije i prijašnjih iskustava.

    Ravna Gora će možda onda morati malo pričekati. Možda odem sutra do Oštrcgrada xD

    avatar

    09.04.2016. (09:06)    -   -   -   -  

  • jelen

    Drž se šumske "magistrale" prema Loboru i nemreš fulati skretanje za Oštrc-grad! :-) I planinarski dom Majer ti je na desetak minuta odande.

    avatar

    09.04.2016. (18:07)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Zanimljive povijesne činjenice. Kod nas se spominje u legendama i velika bitka sa Mongolima na Grobničkom polju, kad su Mongoli pobjegli od kiše vatrenog kamenja, a i sami Grobničani se dosta razlikuju od drugih Kvarnerana, čak ima i "kosookih" ali ta bitka nije zabilježena u nijednom dokumentu.

    avatar

    09.04.2016. (22:37)    -   -   -   -  

  • jelen

    Hehe :-)) nisam znao to za kosooke na Grobniku, al zato znam takve Zagorce :-D (smijem se al ozbiljno velim)

    Poznata mi je legenda o bitci na Grobničkom polju. Interesantno kako mnoga mjesta od Poljske, preko Češke (grad Olomouc) pa do eto Grobnika imaju slične priče o nekoj odlučujučoj bitci kojom su navodno otjerali Tatare- iako za takve bitke koje bi morale biti stvarno epskih razmjera ne postoje nikakvi objektivno prihvatljivi povijesni izvještaji.

    Vjerojatno su nastale te priče u kasnijim stoljećima u mašti pripovjedača kao objašnjenje za "naprasni" odlazak Tatara. Međutim realno gledano na situaciju prema svim relevantim izvorima možemo reći da određenog deinitivnog vojnog poraza koji bi ih slomio i natjerao na povlačenje nije bilo. Nizom loših strateških odluka potratili su previše energije i vremena, izgubili su zamah, to je ono s čim se Subutaj susreo već tijekom bitke na rijeci Šajo u Ugarskoj- osim sa protivnom stranom morao se "boriti" i s motivacijom Batua koji je bio na rubu da odustane već tamo... Odlazak na jug za Belom IV je bio katastrofalna greška- vrleti Velebita!
    Vijest o smrti velikog kana Ogotaja je unijela jedan novi minus, ali niti ta vijest isto kao niti neki hipotetski vojni poraz nisu bile presudne za povlačenje, nego bi se reklo da su na kraju porazili sami sebe "u glavi".
    Osobno za neuspijeh europske kampanje nekako najviše krivim Batua... ali to je već čitava druga priča.

    Što se tiče kiše vatrenog kamenja, nisam znao i to mi je vrlo interesatno! Moguće da je netko pobjegao od toga, ali teško da bi Mongoli biti ti, jer upravo oni su jedini onda raspolagali s nečim takvim- zapaljive katranske bombe koje su ispaljivali katapultima na protivnike. To je samo kod kršćana doprinosilo uvjerenju da se radi o paklenskoj vojsci i paklenom ognju.

    avatar

    10.04.2016. (17:41)    -   -   -   -  

  • odmak

    Oko Zagreba ponekad viđam ljude nalik Mongolima. Bila sam u prvu u svojimslutnjama. Mongli su harali i Hrvatskom.

    avatar

    10.04.2016. (19:19)    -   -   -   -  

  • jelen

    A oko Splita, Klisa i Trogira ništa? :-) Bela IV se dolje spasio.
    Nešto tužno, ali povijesno interesantno, nisam prije to znao- veli hrvatska wikipedija: Tijekom tatarske invazije u Dalmaciji (1242.), u Klisu, su preminule dvije malodobne Beline kćeri, princeze Margareta i Katarina, čiji su zemaljski ostaci pohranjeni u maleni sarkofag i postavljeni iznad ulaza u splitsku katedralu, gdje se i danas nalaze.

    avatar

    10.04.2016. (19:47)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Ajd kad smo već kod dijeljenja povijesnih fakata, evo ti jedna na temu Klisa i što je on konkretno značio Dalmaciji -> http://ap-placenici.blog.hr/2012/08/1630919906/nasa-crvena-i-crna-boje-su- uskoka.html
    I jesi li počeo čitanje?

    avatar

    10.04.2016. (21:16)    -   -   -   -  

  • jelen

    Članak o uskocima je izvrstan! Obradio si kako povijesni okvir, tako i sve segmente života uskočke zajednice. Sad se ne sjećam točno kad al imam jak osjećaj da sam ga već čitao i to nekako mi se čini da na tvom starom blogu.
    Petra Kružića čak se sjećam nešto iz školske povijesti. Zanimljiva je geneza te borbene kaste, primjer samoorganiziranja zajednice silom prillika u uvjetima kad sve "centralne" vlasti zakažu (ili kad čak kolaboriraju s okupatorom :-)

    Ono iz maila nisam još stigao ozbiljno čitati samo sam preletio informativno.

    avatar

    10.04.2016. (22:42)    -   -   -   -  

  • odmak

    Oko Splita Klisa i Trogira haha-ha-ha!? Tu je takva mišancija. Ne daj Bože ispitivanja krvnih zrnaca.
    Ako si bio u Mađarskoj onda je puno toga jasnije.
    A dolje južnije uz granicu da se vidjeti utjecaj Turaka i njihovih Askera ( tako su tamo zvali Turske vojnike).
    O ja volim kuglu zemaljsku. Žao mi je ako ikad umrem i ne bude ničega u tom dugovječnom smrtnom snu da neću znati u kojem ćemo se smjeru razvijati. Hoćemo li se miješati sa vanzemaljcima. Tijelo lignja i glava guštera moguće?

    avatar

    11.04.2016. (08:50)    -   -   -   -  

  • airsoft pokret Plaćenici

    Na starom blogu je bila nešto kraća verzija u kontekstu obrane krajine -> http://012station.bloger.index.hr/post/posljednji-imotski-hajduk/856678.as px
    A na prastarom blogu imam još jedan tekst iz te iste krajine koji bi ti se mogao dopasti -> http://012station.blog.hr/2007/02/1622109848/ukleti-hrast.html
    Uživaj, a ja gibam dalje... ;)))

    avatar

    11.04.2016. (08:52)    -   -   -   -  

  • jelen

    @odmak: bio sam po Mađarskoj, tamo sam bio prvi put u budističkom hramu, prvi put sam prespavao u pravoj pravcatoj jurti, a i prve (prave :-) Mongole sam vidio u Mađarskoj, pa sam i od njih kupio svoj prvi huušur, to je kao tanki mini calzone ali s mljevenim mesom i lukom. Kad sam godinu dana kasnije u Mongoliji opet kušao huušur odmah sam shvatio da je onaj iz Mađarske bio očito prilagođen za europski ukus, s manje masnoće i s puno manje ovčetine, a s više luka i ostalih začina :-))

    Iako nije tema ne mogu ne spomenuti da jedan od prvih Zapadnjaka koji je studijski prionuo na tibetanski budizam je bio Mađar- Šandor Csoma Kereši u 19. st. , studirao je i u Zagrebu, a proputovao je od Egipta do sjeverne Indije do obronaka Himalaja... najvećim dijelom pješice. Csoma Kereši sastavio je i prvi tibetansko-engleski riječnik i gramatički priručnik... tragom njegovog imena sam se i zaputio prvi put u Mađarsku.
    https://en.wikipedia.org/wiki/Sandor_Korosi_Csoma

    Da se vratimo na temu koju smo načeli- treba reći da se u Mađarskoj stoljećima nakon mongolske/tatarske provale zadržao specifičan identitet kumanskih migranata, recimo to tako današnjim riječnikom, a koji su pred Mongolima bježali iz stepa na istoku. Bela IV je rado primao Kumane i naseljavao ih jer ih je koristio za plašenje i obuzdavanje svojih jogunastih podanika, neposlušnih lokalnih mađarskih plemića... Uglavnom i ti Kumani su bili više manje srednje-azijske fizionomije. Navodno da su čak do 17. stoljeća koristili svoj kumanski jezik. I danas postoje lokalne zajednice u Mađarskoj koje se smatraju nasljednicima Kumana i održavaju specifičan folklor.

    Vanzemaljce pustimo da se razvijaju svojim putem, zasada. Ako znaju što je dobro za njih još jako dugo se neće miješati sa Zemaljcima, recimo 600-700 godina prema nekim dobro informiranim predviđanjima, dok prođe ova kunjajuća provizornost koju danas računamo za "realnost svakodnevice" i dok prođu svi repovi toga... dok si ljudi neke stvari drugačije poslože u glavi... na planu na kojem i jest temelj svake promjene u svijetu, na duhovnom planu.

    Mene osobno više od tehnologija budućnosti ili eventualnih vanzemaljskih posjetioca zanima da li će se ljudska rasa moći osloboditi kapitalizma i da li će kao što reče jednom kapetan Picard, dovoljna motivacija ljudi biti težnja da se "unaprijedi sebe i druge". Do kada će jedino profit biti ono što može ljude poticati na "razvoj" i "rast".

    @Manga: e da, teksta o posljednjem imotskom hajduku se sjećam. A ukleti hrast je pravi (uvod u) horrorac, ali i zanimljivi izvještaj o viđenju utvare, prikaze, duha. Sviđa mi se i tvoje tumačenje fenomena koje si napisao kao odgovor nekome u komentarima.

    Nažalost ljudi takve stvari olako odbacuju jer su, o tome si tamo u tekstu i ti rekao nešto, današnji ljudi kao da su "raštimani" kao glazbeni instrument ili bolje reći odcijepljeni su od organske veze s svijetom, s prirodom, sa kozmosom- pa onda tu svoju tupost i duhovnu obamrlost promašeno drže za razvoj "znanstvene spoznaje", odbacivanje "praznovjerja" i tome slično, tako si traže opravdanje za vlastitu skučenost i za frustraciju sa svime što ne mogu ukalupiti u svoje kućno-poslovno-birtijske gluparije.

    U mitologiji se taj proces odprirođenja spominje u pričama o raznim bićima s kojima su ljudi mogli komunicirati takoreći na dnevnoj bazi, recimo najpoznatije razne "vile" livada, potoka, šuma itd. Ali onda kaže mitologija, ljudi su počeli svirati drugačiju glazbu, pjevati drugačije pjesme, drugačije su počeli govoriti, postali su osorni i sva ta bića su se povukla i prekinula kontakte. Bića takve "vilinske" klase su bila uvijek ćudljiva, nezgodna ako se povrijedi njihova pravila, ali mogla su biti i od pomoći ljudima koji su znali s njima...

    avatar

    11.04.2016. (20:55)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Mislim da se ipak ja "furam" na tatu jer je on dao gene xD
    Bicikl kažeš?

    Ja sam baš danas odvozio 50km uokolo za trening. U subotu idem vjerojatno malo na Čevo za trening, a u nedjelju vozim preko 150km Bimep u Međimurju :D

    Imali smo djevojke iz Bednje i Vrbna u razredu i to dok je počelo nitko nije ništa razumio xD

    avatar

    12.04.2016. (23:06)    -   -   -   -  

učitavam...