Komentari

drugopoluvrijeme.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • annaboni

    Velika pogreška, ogroman minus, svakodnevna pojava.

    U gradskim, obrazovanim obiteljima. Naglašavam!

    Seoske obitelji nemaju disleksije ni ADHD-a, djeca su "normalnija" prava djeca koja rastu u neopterećenim sredinama, sljubljeni s prirodom i domaćim životinjama. I vrlo, vrlo rano uz školu i pomažu roditeljima.
    Hoću reći jedno : ima se znanja, ali nema se vremena i onda je najlakše psihologu predati dijete koje ne uči, koje "smeta" umornim roditeljima i sl.....ali, dijete nije krivo što je dijete i što urbani život ubire danak!

    avatar

    27.02.2016. (21:05)    -   -   -   -  

  • FreshCaYg

    Nije pogreška nego sebičnost

    avatar

    27.02.2016. (23:25)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Zar sebičnost nije psihološki defekt ?

    avatar

    27.02.2016. (23:39)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    Ne vidim nikakvu vezu urbanog/ruralnog sa zapuštanjem djece. Nažalost previše vremena gledam zapuštenu djecu i računam korelaciju. Sebičnost uopće ne vidim kao problem. Svačije je pravo da bude dozlaboga sebičan, ali onda treba biti fer prema sebi (u konačnici i ljudima oko sebe)pa odlučiti ako se ne želiš posvetiti djetetu da ga barem onda nemaš.

    avatar

    28.02.2016. (13:13)    -   -   -   -  

  • annaboni

    ¸Ali....to finale zadnje rečenice kad dodje kasno bude prekasno i za roditelje i za djecu! Poslije toga, usputni " popravci" su psiholog, defektolog i ostali "log" na kraju za oboje.
    Moja iskustva vezana za podrijetlo i materijalno stanje su drukčija ; zapuštena djeca u gradu hodaju s pametnim mobitelom i vrlo često nose markiranu odjeću. Da ne govorim o svim slobodnim aktivnostima izvan nastave koja se obavezno plaćaju!

    avatar

    29.02.2016. (08:30)    -   -   -   -  

  • O-da životu!

    Upravo svjedočim u razredu starijeg sina. Zapravo, svjedočimo tome punih sedam godina kako se školuje. @Annaboni je to dobro ispisala. Nažalost, roditelji vrlo rijetko osvijeste da je upravo njihova sebičnost razlog poremećaja kod djece. Vrlo često radimo ono što ni sami nismo voljeli gledati ni slušati jer za drugo ne znamo. Nazovimo to sebičnost jer smo toliko usredotočeni na sebe i ulogu žrtve da ne vidimo da se naše dijete razvija u žrtvu, upravo zbog nas. Školski sustav funkcionira tako da ne može zaštiti dijete jer su roditelji uvjereni da su savršeni i ne priznaju svoj problem da bi uvidjeli kako traumatiziraju dijete svojim frustracijama.

    avatar

    29.02.2016. (10:12)    -   -   -   -  

  • Mojiputopisi

    najbolji psiholog su sami roditelji...

    avatar

    29.02.2016. (18:14)    -   -   -   -  

  • svasta nesto i vise od toga

    Yep tako je. Dijete je svakavo, a roditelji nemaju pojma sto rade pogresno. Prode pun k... vremena dok se neshvati da ponasanje dijeteta nije problem nego.posljedica problema.

    avatar

    29.02.2016. (20:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...