''Najviše me pri svakom susretu s kamenom u kršu ili u selu dirne nijemi razgovor s dušom kamenoklesara koji je ostao tih, spontan, gladan, a velik, žedan, a neprolazan, nadahnjujući, a, gotovo, zaboravljenoga imena.''
- izdvojeno ....
utkana duša u nepokretnoj stijeni, u toj naizgled beživotnosti, upravo i nadahnjuje...
nevjerojatno, moja upravo završena 9. zbirka poetsko-proznih radova u svom naslovu ima riječ "kamen"
koji sinkronicitet!
12.01.2016. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesma loza: Očima duše najdublje otkrivamo svjetove i bogate i prazne, prostore plamenova i sjena, krugove postojanja i nesavršenosti, nade i otkrića.
Dragi prijatelju Ivane,
zadivio me ovaj tvoj komentar na blogu dične poetese shadow-of-soul, tako da me je izazvao da ti napišem i posvetim ovaj sonet:
Roko Dobra: OČI DUŠE
Ivanu Vidoviću
Ti vidiš dublje od same dubine gdje su začeci sve sama otkrića pojave kakve tajanstvenih priča dokle god sežu svjetovi sudbine
Ti vidiš prostor i najdublje tmine kada si plamen svog nutarnjeg bića i kad si kadar vratiti mladića – a što je snaga tvoje popudbine.
Ti vidiš, eto, i rugobu sjena čak u namjeri da se mrakom hitne u lice nade, hladne kao st'jena.
Ti vidiš skroz i kroz zidine tmuše masline, pjesme i loze ushitne u svakom trenu, znam, očima duše!
13.01.2016. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova tvoja pak poetsko-sugestivna raspjevanost kojom si i samim naslovom „Kameni soneti“ uspio dati cijelog sebe pjesnika i duhom, i dušom, nadahnuti naš hrvatski pjesniče Ivane vidoviću!
Kao i u sonetima, koji zvone zvucima nebeskih visina, tako su ti i ovi lirski briljanti o kamenu zavičajnom krcati vibrirajuće nostalgičnosti i tuge za dragim i bliskim, a, opet, ako ne dušom, a ono fizički dalekim zavičajem. Pa, otuda svekolika ti ljubav, iskrenost i ushitna uznositost.
Mene su. zapravo, ova tvoja do grla senzibilna prisjećanja podsjetila sadržajem na Ovidijeve elegije u djelu „Ex Ponto“, punih čežnje za dalekom mu domovinom. Jer, i ovaj rimski velikan poetske riječi, kažem, zaziva i priziva sjećanja na pojedinosti iz svog Sulmona nedaleko Rima. Poput tebe koji i sebe, i nas, svoje čitatelje, podsjećaš na kamen, na suhozide, na osmjehe zemlje, na cvijet tek iznikli, na crno ili žuto grozdovlje; na znoj i strpljenje, odnosno trpljenje, ali i na zanos i polet, i toliko još toga, a zbog čega nam je, kako nam sugeriraš, dužnost „prenijeti potomstvu da bi se uščuvala povijest“ svetog hrvatskog kamena.
A evo kako sam ja, našavši se, sâm, onaj put, u svom malom brodu podno litice što je spram nebu stršila, doživio kamen:
Roko Dobra: KAMEN
evo kamen raste i u beskraj stremi bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba nikom se ne moli da mu doček spremi jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba
neranjivu dušu u žilama nosi i na zlatnu tronu nikad se ne jada pa zbog čega Sizif kamenom prkosi kad mu s vrha nade na dlanove pada
što smo u vremenu? kamen vječnost diše ponizujuć davno sasušene kosti i dok vrište vjetri i nariču kiše u njegovu carstvu prolazni smo gosti
ogrnuti dronjkom il raskošnom togom eno ga u slavi! padnimo pred Bogom
14.01.2016. (03:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
...kamena čela...
12.01.2016. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''Najviše me pri svakom susretu s kamenom u kršu ili u selu dirne nijemi razgovor s dušom kamenoklesara koji je ostao
tih, spontan, gladan, a velik, žedan, a neprolazan, nadahnjujući, a, gotovo, zaboravljenoga imena.''
- izdvojeno ....
utkana duša u nepokretnoj stijeni, u toj naizgled beživotnosti, upravo i nadahnjuje...
nevjerojatno, moja upravo završena 9. zbirka poetsko-proznih radova u svom naslovu ima riječ "kamen"
koji sinkronicitet!
12.01.2016. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
Rijek iz kamena... divno poštovani pjesniče... sjetih se pjesme iz moje zbirke...
Daorson...
Prijeteća praznina
života bez strasti,
bez titraja,
bez pomaka.
Praznina ne postoji,
rekoše mudraci.
Postoji,
dragi moji,
začaurena u strahu.
Sjene su nestale,
sunce ostalo.
Odživjeli smo
putovanja,
oduprli se iskušenjima
i vratili u zbilju.
Miris masline,
i postelja.
Kamenje je zaokružilo
svjetlost.
Dijana Jelčić... „Nestvarno stvarni“KULTura sNOVA, Zagreb, 2014
12.01.2016. (11:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMA RAJA NA ZEMLJI
Filozofija poetske riječi.
Za pjesnika sonetska isprepletenost je svugdje.
12.01.2016. (15:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
maslinapjesma loza: Očima duše najdublje otkrivamo
svjetove i bogate i prazne, prostore plamenova i sjena,
krugove postojanja i nesavršenosti, nade i otkrića.
Dragi prijatelju Ivane,
zadivio me ovaj tvoj komentar na blogu dične poetese
shadow-of-soul, tako da me je izazvao da ti
napišem i posvetim ovaj sonet:
Roko Dobra: OČI DUŠE
Ivanu Vidoviću
Ti vidiš dublje od same dubine
gdje su začeci sve sama otkrića
pojave kakve tajanstvenih priča
dokle god sežu svjetovi sudbine
Ti vidiš prostor i najdublje tmine
kada si plamen svog nutarnjeg bića
i kad si kadar vratiti mladića –
a što je snaga tvoje popudbine.
Ti vidiš, eto, i rugobu sjena
čak u namjeri da se mrakom hitne
u lice nade, hladne kao st'jena.
Ti vidiš skroz i kroz zidine tmuše
masline, pjesme i loze ushitne
u svakom trenu, znam, očima duše!
13.01.2016. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ova tvoja pak poetsko-sugestivna raspjevanost
kojom si i samim naslovom „Kameni soneti“ uspio
dati cijelog sebe pjesnika i duhom, i dušom,
nadahnuti naš hrvatski pjesniče Ivane vidoviću!
Kao i u sonetima, koji zvone zvucima nebeskih
visina, tako su ti i ovi lirski briljanti o kamenu
zavičajnom krcati vibrirajuće nostalgičnosti i
tuge za dragim i bliskim, a, opet, ako ne dušom,
a ono fizički dalekim zavičajem. Pa, otuda svekolika
ti ljubav, iskrenost i ushitna uznositost.
Mene su. zapravo, ova tvoja do grla senzibilna
prisjećanja podsjetila sadržajem na Ovidijeve
elegije u djelu „Ex Ponto“, punih čežnje za dalekom
mu domovinom. Jer, i ovaj rimski velikan poetske
riječi, kažem, zaziva i priziva sjećanja na pojedinosti
iz svog Sulmona nedaleko Rima. Poput tebe koji i sebe,
i nas, svoje čitatelje, podsjećaš na kamen, na suhozide,
na osmjehe zemlje, na cvijet tek iznikli, na crno
ili žuto grozdovlje; na znoj i strpljenje, odnosno
trpljenje, ali i na zanos i polet, i toliko još toga, a
zbog čega nam je, kako nam sugeriraš, dužnost
„prenijeti potomstvu da bi se uščuvala povijest“
svetog hrvatskog kamena.
A evo kako sam ja, našavši se, sâm, onaj put, u svom
malom brodu podno litice što je spram nebu stršila,
doživio kamen:
Roko Dobra: KAMEN
evo kamen raste i u beskraj stremi
bujan cvat mu plamti podno sinjeg neba
nikom se ne moli da mu doček spremi
jer izvan svog sjaja ničijeg ne treba
neranjivu dušu u žilama nosi
i na zlatnu tronu nikad se ne jada
pa zbog čega Sizif kamenom prkosi
kad mu s vrha nade na dlanove pada
što smo u vremenu? kamen vječnost diše
ponizujuć davno sasušene kosti
i dok vrište vjetri i nariču kiše
u njegovu carstvu prolazni smo gosti
ogrnuti dronjkom il raskošnom togom
eno ga u slavi! padnimo pred Bogom
14.01.2016. (03:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
iz komentara @Sjaj oriona, tj. iz pjesme "KAMEN", najviše me dotaknulo:
"što smo u vremenu? kamen vječnost diše
ponizujuć davno sasušene kosti
i dok vrište vjetri i nariču kiše
u njegovu carstvu prolazni smo gosti...''
15.01.2016. (15:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annaboni
Mi, Dalmatinci nosimo kamen u venama.........teče s krvi i daje nam život. Suhozid je moja omiljena slika kamena i ljudskih ruku. Moga dida.....
15.01.2016. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...