da, pjesme su često plodovi patnje... i pjesničko poslanje...
Od trpnje do proljeća i Uskrsnuća. Tko posrne u tuzi, ostaje u zimi jada, odakle nema pogleda ni vedrine ni spasenja.
da pjesnici su čuđenje u svijetu... oni otkrivaju tajne svemira i žive poeziju vremena... hvala vam dragi prijatelju, poštovani pjesniče na ovom poetskom poslanju... :)
07.12.2015. (11:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
s jedne strane vječnost arhaične posvećenosti vjerovanju, stihovi uzvišeni, kao da se sam pjesnik penje uz oslonac anđeoskih ruku, s druge strane, kad okrene se sebi i svojem ispaćenom biću, teku riječi prisne, jednostavne, snage uzete od onoga što nas okružuje, od prirodnih sila i sunca i trave i cvjetova na livadi...
Pjesniku želim zdravlja i još pjesama, a Vas molim, nastavite nam prenositi ove lijepe stihove...
07.12.2015. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ponajprije, dragi Ivane, izuzetna ti zahvalnost za ovaj tvoj nadahnuti i blistavi hommage prijatelju nam i pjesniku Mili Klariću; ali, isto tako, moja zahvala i divljenje tvojim malobrojnim, a tako vrijednim i sjajnim dušama s virtuale koje te, vjerne, prate i iskreno uvažavaju i kao plemenita čovjeka, i kao značajna hrvatskog pjesnika.
Dragi moj prijatelju i kolega mi po stihovanju Ivane Vidoviće, evo me opet na ovom tvom, meni tako bliskom blogu, a kojega, upravo zbog toga, posjećujem s vremena na vrijeme. Ne zamjeri, molim te, što me nije kao nekada. Ali, ako nas naše misli vezuju, onda to nije malo. Jer, prijateljstvo je ista duša koja živi u dva različita tijela, kako ono Aristotel u svoje vrijeme reče.
Naime, želja mi je i ovom prigodom s tobom i s tvojim cijenjenim prijateljima i dobronamjernim ti gostima podijeliti ovaj mi sonet s komentarima sa zatvorene grupe fenomena hrvatskog virtualnog pjesništva Svena Adama Ewina. Sonet je, inače, ovaj moj nastao kao odgovor na ona neka inovativna zastranjenja kako bi, konačno, valjalo iz poezije izgurati sve što je za srce vezano. No, posebno me pak revoltiralo kada je, nedavno, u onom jednom svom sonetu netom spomenuti samouvjereni Sven napisao "ubio sam mjesečinu".
Zlatko Tomičić: S PATOSOM NA PATOS!
Roko Dobra: GRLIM JOJ SJENU …
Može li um bit gospodar mog pera a da mu srce ni kontinent nije? Il' je pak sve to još puno glasnije – dihotomija Rusoa-Voltera*?
Može li um moj biti pjesma sfera ako joj srce mjesečinu krije; ako su zadnje kao one prije – bez nostalgije tužna Ahasvera?
Mogu li, zbilja, zaderat što jače da bi mi pero svoj ostavilo trag? Ali, ako mi srce i zaplače,
nisam na podu. Dok snatrim kućni prag, grlim joj sjenu, s umom u duetu, pa sam tek stoga u ovom sonetu! _______________________________________________ * Jean Jacques Rousseau cijeli je svoj život uzalud čeznuo da osobno upozna velikog Voltairea, a što je pak opisano u biografskom romanu „Srce i um“ Guya Endorea
Komentari:
Od jutros sonet je na grupi pročitalo njih 40
Lada Franić-Glamuzina Sviđa mi se • Odgovor • 8 sati
Sven Adam Ewin Sae bravo, roko! Sviđa mi se • Odgovor • 1 • 6 sati
Sonja Breljak Jako lijepa pjesma, dragi Roko! Sviđa mi se • Odgovor • 4 sata
Ana Horvat Hvala na krasnome ljubavnome sonetu!
Nadam se da ste dobro. Pisanje poezije je ljekovito, zar ne? Pozdrav veseli Ana
Dana 8. prosinca 2015. u 04:46 Roko Dobra < notification+zrdopfofv1ve@facebookmail.com> je napisao/la: Sviđa mi se • Odgovor • 1 • 4 sata
Ivan Babić Siguran sam da bi moj prijatelj Mate Susac bio jako zadovoljan kao i ja... Sviđa mi se • Odgovor • 3 sata
08.12.2015. (16:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bilo bi dobro, sjajni nebeski lovče, da stavite ovaj poučni komentar na svoj blog, tako da mirno komentiramo ovu čudnu pjesničku zavrzlamu oko koje se natežu svi i sva. a imalo bi se štošta za analizirati, da, da. prvo: ljudsko se biće, pa tako i sve, baš sve njegove tvorevine, sastoje od nekoliko bitnih integralnih dijelova i neminovno sudjeluju u svemu svi segmenti, u manjem ili većem omjeru. nema, nema ni matematičkog izvoda kao djela naizgled suhoparnog znanstvenika, a da nije obojan bar tračkom daimona, strasti, stvaralačkog uzbuđenja, ushićenja zbog spoznaje da je, na koncu, djelo gotovo.
imam jednan bijedni pjesmuljak, baš pod nazivom dihotomija srca i uma, ha, ha, nastao baš tokom poticajnog pjesmarenja u društvu dotičnog svena, kao pokazatelj kako suhoparna pjesma može biti, pa se ipak kroz sve to ne može sakriti čisti bijedni, makar savršeni l´art-pour-l´art-izam i iskrica duše , najslađe poetske soli.
pa tako ovaj sonet, po svim pravilima književnih teorija i praksi, ostaje ono što jest u svojoj biti, bezobzira na katrene, tercine, ritmiku, slik, dinamiku kroz pjesmotijek... pamtit ćemo ga po plemenitoj jezgri osnovnog osjećajnog dojma i krasnom izgledu. sonet, baš kao dama, ostavlja u dubokim dijelovima našeg bića krasan trag svojeg parfema, i uvijek ćemo biti u određenom emocionalnom raspoloženju (namjerno sam stavila baš taj pleonazam, da naglasim da su emocije ono što provocira naša sjećanja na pročitano, doživljeno, spoznato!)
Ispričavam se g. Vidoviću na ovoj digresiji i uzurpaciji prostora posvećenog g. Mili i njegovom pjesništvu. oprostite mi.
08.12.2015. (22:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
divno je doći u ovaj svijet i uživati u poetskom dijalogu... pjesme Milana Klarića... sonet i komentar dragog Roko Dobra... oplemenjuju jutrenje... rađa se mladi dan ispunjen ljepotom pročitanog... s nestrpljenjem čekam šeti dio i nastavak poetskog dijaloga...
hvala vam na tome dragi prijatelju., poštovani pjesniće Ivane Vidoviću..... :)
11.12.2015. (05:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
Pjesme-plodovi patnje!
07.12.2015. (09:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
''Livadom pršte
mirisni izvori,
udomljuju se u cvijeću
raskošno, bujno
prostranstvima vedrim. (Istina i laž)''
izdvojila sam nešto životno, a tako istinito, učahureno u život pa transparentno kroz vedrinu očiju zaokružuje cjelinu
07.12.2015. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
da, pjesme su često plodovi patnje... i pjesničko poslanje...
Od trpnje do proljeća i Uskrsnuća. Tko posrne u tuzi, ostaje u zimi jada, odakle nema pogleda ni vedrine ni spasenja.
da pjesnici su čuđenje u svijetu... oni otkrivaju tajne svemira i žive poeziju vremena... hvala vam dragi prijatelju, poštovani pjesniče na ovom poetskom poslanju... :)
07.12.2015. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
s jedne strane vječnost arhaične posvećenosti vjerovanju, stihovi uzvišeni, kao da se sam pjesnik penje uz oslonac anđeoskih ruku,
s druge strane, kad okrene se sebi i svojem ispaćenom biću, teku riječi prisne, jednostavne, snage uzete od onoga što nas okružuje, od prirodnih sila i sunca i trave i cvjetova na livadi...
Pjesniku želim zdravlja i još pjesama, a Vas molim, nastavite nam prenositi ove lijepe stihove...
07.12.2015. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjaj Oriona
Ponajprije, dragi Ivane, izuzetna ti zahvalnost za ovaj
tvoj nadahnuti i blistavi hommage prijatelju nam i pjesniku
Mili Klariću; ali, isto tako, moja zahvala i divljenje tvojim
malobrojnim, a tako vrijednim i sjajnim dušama s virtuale
koje te, vjerne, prate i iskreno uvažavaju i kao plemenita
čovjeka, i kao značajna hrvatskog pjesnika.
Dragi moj prijatelju i kolega mi po stihovanju
Ivane Vidoviće, evo me opet na ovom tvom, meni
tako bliskom blogu, a kojega, upravo zbog toga,
posjećujem s vremena na vrijeme. Ne zamjeri,
molim te, što me nije kao nekada. Ali, ako nas naše
misli vezuju, onda to nije malo. Jer, prijateljstvo je
ista duša koja živi u dva različita tijela, kako ono
Aristotel u svoje vrijeme reče.
Naime, želja mi je i ovom prigodom s tobom i s tvojim
cijenjenim prijateljima i dobronamjernim ti gostima
podijeliti ovaj mi sonet s komentarima sa zatvorene
grupe fenomena hrvatskog virtualnog pjesništva Svena
Adama Ewina. Sonet je, inače, ovaj moj nastao kao
odgovor na ona neka inovativna zastranjenja kako bi,
konačno, valjalo iz poezije izgurati sve što je za srce
vezano. No, posebno me pak revoltiralo kada je, nedavno,
u onom jednom svom sonetu netom spomenuti samouvjereni
Sven napisao "ubio sam mjesečinu".
Zlatko Tomičić: S PATOSOM NA PATOS!
Roko Dobra: GRLIM JOJ SJENU …
Može li um bit gospodar mog pera
a da mu srce ni kontinent nije?
Il' je pak sve to još puno glasnije –
dihotomija Rusoa-Voltera*?
Može li um moj biti pjesma sfera
ako joj srce mjesečinu krije;
ako su zadnje kao one prije –
bez nostalgije tužna Ahasvera?
Mogu li, zbilja, zaderat što jače
da bi mi pero svoj ostavilo trag?
Ali, ako mi srce i zaplače,
nisam na podu. Dok snatrim kućni prag,
grlim joj sjenu, s umom u duetu,
pa sam tek stoga u ovom sonetu!
_______________________________________________
* Jean Jacques Rousseau cijeli je svoj život uzalud čeznuo
da osobno upozna velikog Voltairea, a što je pak opisano
u biografskom romanu „Srce i um“ Guya Endorea
Komentari:
Od jutros sonet je na grupi pročitalo njih 40
Lada Franić-Glamuzina
Sviđa mi se • Odgovor • 8 sati
Sven Adam Ewin Sae bravo, roko!
Sviđa mi se • Odgovor • 1 • 6 sati
Sonja Breljak Jako lijepa pjesma, dragi Roko!
Sviđa mi se • Odgovor • 4 sata
Ana Horvat Hvala na krasnome ljubavnome sonetu!
Nadam se da ste dobro. Pisanje poezije je ljekovito, zar ne?
Pozdrav veseli
Ana
Dana 8. prosinca 2015. u 04:46 Roko Dobra <
notification+zrdopfofv1ve@facebookmail.com> je napisao/la:
Sviđa mi se • Odgovor • 1 • 4 sata
Ivan Babić Siguran sam da bi moj prijatelj Mate Susac bio jako zadovoljan kao i ja...
Sviđa mi se • Odgovor • 3 sata
08.12.2015. (16:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
bilo bi dobro, sjajni nebeski lovče, da stavite ovaj poučni komentar na svoj blog, tako da mirno komentiramo ovu čudnu pjesničku zavrzlamu oko koje se natežu svi i sva. a imalo bi se štošta za analizirati, da, da. prvo: ljudsko se biće, pa tako i sve, baš sve njegove tvorevine, sastoje od nekoliko bitnih integralnih dijelova i neminovno sudjeluju u svemu svi segmenti, u manjem ili većem omjeru. nema, nema ni matematičkog izvoda kao djela naizgled suhoparnog znanstvenika, a da nije obojan bar tračkom daimona, strasti, stvaralačkog uzbuđenja, ushićenja zbog spoznaje da je, na koncu, djelo gotovo.
imam jednan bijedni pjesmuljak, baš pod nazivom dihotomija srca i uma, ha, ha, nastao baš tokom poticajnog pjesmarenja u društvu dotičnog svena, kao pokazatelj kako suhoparna pjesma može biti, pa se ipak kroz sve to ne može sakriti čisti bijedni, makar savršeni l´art-pour-l´art-izam i iskrica duše , najslađe poetske soli.
pa tako ovaj sonet, po svim pravilima književnih teorija i praksi, ostaje ono što jest u svojoj biti, bezobzira na katrene, tercine, ritmiku, slik, dinamiku kroz pjesmotijek... pamtit ćemo ga po plemenitoj jezgri osnovnog osjećajnog dojma i krasnom izgledu. sonet, baš kao dama, ostavlja u dubokim dijelovima našeg bića krasan trag svojeg parfema, i uvijek ćemo biti u određenom emocionalnom raspoloženju (namjerno sam stavila baš taj pleonazam, da naglasim da su emocije ono što provocira naša sjećanja na pročitano, doživljeno, spoznato!)
Ispričavam se g. Vidoviću na ovoj digresiji i uzurpaciji prostora posvećenog g. Mili i njegovom pjesništvu. oprostite mi.
08.12.2015. (22:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
divno je doći u ovaj svijet i uživati u poetskom dijalogu...
pjesme Milana Klarića... sonet i komentar dragog Roko Dobra...
oplemenjuju jutrenje...
rađa se mladi dan ispunjen ljepotom pročitanog...
s nestrpljenjem čekam šeti dio i nastavak poetskog dijaloga...
hvala vam na tome dragi prijatelju., poštovani pjesniće
Ivane Vidoviću..... :)
11.12.2015. (05:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Lipo!
15.12.2015. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maslinapjesmaloza
shadow-of-soul,
Dinaja,
stara teta,
Sjaj Oriona,
sjećanja i osvrti.
hvala vam velika i srdačna na posjeti, ostavljanju svijetloga traga, razmišljanjima, zapažanjima, pisanim darovima...
Bogatstvo susreta!
15.12.2015. (15:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...