puno si toga dotaknuo. (u meni) :Đ da sad sjedim tri dana za kompom ne bi (ovo h nekako ne volim pisati pa ću ga ubuduće izostavljati) :) stigla napisati sve što mi je putem (po tvom postu) padalo na pamet.
Glupost je grozna. Zla vila koja baca urok na svijet – to je glupost. -ha! ovo mi se sviđa. dijete u meni bacaka se od razdraganosti. :)
...nema loših, kaže, ali zato ima glupih ljudi. - s ovim se baš ne slažem jer ima pametnih a loših ljudi.
glupost jest latentno zlo, a masovnost ono što mu daje snagu. dovoljan je jedan pametan a zao da pokrene masu glupana. gledala sam to svojim očima i nisam mogla vjerovati. može im se prodati muda za bubrege pa im tako nije teško ni prodati bilo kakav "pravednički motiv" za razne ubijačine. i čine to zdušno jer oni imaju pravedan cilj. za naježiti se. od tada zazirem od svih ljudi - od glupana, od vjernika i svih ostalih koji izgledaju previše normalni. zapravo me najopuštenijom čine oni koji djeluju neprilagođeno/neshvaćeno.
kolektivna svijest mi se čini kao jedno od većih sranja/izvora sranja. laše je biti mi nego ja. kao ja si nepokriven ali onda i svjesniji svega oko sebe. zašto neki ne mogu biti mi nego samo ja? je li stvar samo u inteligenciji?
Često sam špotan zbog velike netolerancije na nisku inteligenciju i da zašto sam tako nesmiljen prema ''siromašnima duhom'' - ovdje si vjerojatno i mene strpao, no tu bi imala pritužbu. nije upitno da sam te špotala, upitan je razlog. :)
gluposti se do neke mjere može doskočiti ako postoji volja. Čitaj knjige! Ubij tog glupana u sebi! - ovo sam nekidan negdje pročitala i mislim da bi djelovalo, a zvuči i dosta pacifistički. :)
no ima tih nekih momenata koje ne mogu objasniti glupošću - čini mi se kompleksnije.
nisam stigla komentirati ti Litost, a htjela sam, doduše nešto šire od litosti kao takve. ne zadovoljava me uspostava dijagnoze, iako je ispravna dijagnoza vrlo bitna, no taj dio odradim sama. :D uvijek mi fali ono zašto kako bi se moglo preventivno djelovati. zašto je 99% posto žena važno biti lijepom ili ljepšom od cindy, a meni nije? zašto se daju rezati i dovoditi život u pitanje u ime ljepote, a npr. meni je to umobolno. kako dođe do takvih razlika ( je li to ono kad sam s tri godine pala na glavu??) :), uzmemo li u obzir da sam i ja heteroseksualna i rado bi preživjela ako može, fala na pitanju? ajde dear pero daj mi više rješenje. :D
02.09.2015. (21:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrsna studija, da prisnažim sa par observacija: a) zlo, objektivno Zlo, doista ne proističe iz gluposti tj. nesvjesti, no ono je *posredovano* glupošću/nesvjesnošću, tj. glupost je medij za Zlo. Putem nje postaje tako uspješno- puno uspješnije nego da se oslanja samo na zlo kao takvo. b) konzervativna 'vrsta' moralnosti- riječ je zapravo o pučkoj ili plebejskoj kvazi-moralnosti , dakle, ne može se govoriti o moralnosti u stvarnom smislu riječi. Moralnost uključuje svjesnost, dočim je kod plebejca-konzervativca, ponosnog stoika-pušioničara - nema. Njegova sva svijest je 'utrošena', uključena ili vezana za njegovu sliku o sebi i refleksiju o sebi u drugima- ta slika je kristalizirana kroz pojam 'Časti' itd. Budući se radi o nesvjesnoj kvazi-moralnosti i kvazi-etici, plebejac-konzervativac će čistim automatizmom mjesečarske ne-svijesti završiti za ventilima tuš-kabina u Aušvicu a da niti ne primjeti da se događa nešto neobično. c) PLebejac-konzervativac se ne može suočiti sa vlastitom ništavnošću, beznačajnosti i općenito ništavilom egzistencije, stoga, vjera u Red i Poredak je njemu važnija od kruha i vode. Konzervartivac ne vidi da se u Poredku koji je do srži korumpiran nema što 'konzervirati'. Dakle, radi se o svojevrsnoj embrionalnoj, usnuloj individui, čije buđenje je moguće tek kroz 'inicijaciju' u kritičko mišljenje. Kad se razvaline Poredka više nem mogu sakrivati i postaju jasno vidljive na danjem svjetlu, to svakao pouzdano nagovještava skoru dezorjentiranost većeg broja jedinki što vodi u kolaps.
03.09.2015. (22:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ništa Ništa - Dobar i precizan komentar; iz poznavanja metafizike pet plus, a iz psihologijskog praktikuma dvoplus (tamo imaš nulu, plus-minus, plus i dvoplus). @pero - Tekst je tradicionalno i tradicijski odličan, no ipak bih dodao riječ, dvije, onako napamet nakon ili ispod cjeline onog što si napisao. Svatko od nas iz pozicije svoje vlastite intimne banalne složenosti ili složene banalnosti kognitivno zaključuje o drugima, kako o onima moralno i/ili mentalno ispod sebe, tako i o onima moralno i/ili mentalno iznad sebe. Vjerovanje u vlastitu kogniciju stvar je elementarne psihičke prisile, no upravo se po toj prisili i može kako-tako objektivno kvantificirati zdravi razum. Drugim riječima, sva je sreća da imamo prisilu vjerovanja vlastitoj kogniciji. Drugačije bi značilo kaotično, suludo i shizofreno. Pa ipak, kad se radi o velikim temama poput Otajstva Zla, naše nas kognicije izdaju, pokazuju se u svojim intelektualnim raskošima svejednako nemoćnima i pojednostavljenima. Pojednostavljenje je, po mome shvaćanju, ovdje ključna riječ. Sve što se na gornju temu ima za reći po defaultu je preveliko pojednostavljenje. O Zlu se mora šutjeti (kao i o Dobru), ma koliko to zvučalo ruski pravoslavno u maniri Tolstoja ili Dostojevskog. Je li kod zlikovaca riječ o posvemašnjem pomanjkanju moralne komponente ili je riječ o moralu shvaćenom kroz prizmu glupe poslušnosti svom superegu koji se želi svidjeti, koji želi biti dijelom kolektivne paradigme, koji panično želi biti prihvaćen i priznat itd? Ili o mješavini objega i još koječega? Ono što je rekao @Ništa Ništa čini mi se da je na pravom tragu: objektivno Zlo posredovano je glupošću/nesvjesnošću. Premda se tomu mora dodati, da se objektivnost Zla u konačnici ipak nužno utapa u univerzalnu božansku Subjektivnost, čime Otajstvo Zla i nadalje bježi korak pred najpametnijima među nama. ;-) @Diogenu odiozna ezoterija u svega nekoliko misaonih kategorija sa supraintelektualnih pozicija objašnjava sveukupnu fenomenologiju Zla. Ona kaže: apsolut se bezuzročno, prividno i posve neinteligibilno unutar sama sebe dijeli na duh i supstancu. Oboje su vječni i nestvoreni. Duh po nužnosti penetrira u supstancu, u kojoj zbog toga nastaje involutivna diferencijacija. Duh silazi po ljestvama, sve do svjetova suptilne, a na koncu i grube materije. Na dnu, duh se počinje penjati, povlačeći za sobom materiju/supstancu, tj. profinjujući je. Čovjeka kao biće zatječemo već poodmaklog na evolutivnom luku; oko njegova duhovnog središta materija je već vrlo kompleksno organizirana, s vrhuncem u fizičkom mozgu. Fizički mozak primjer je mnogostruko profinjenije materije u odnosu na kamen. Sile Zla zapravo su Sile Materijalizacije na involutivnom luku. Ondje one nisu Zlo, već rade svoj posao. No, kad se te Sile Materijalizacije preliju na evolutivni luk, nastaje fenomen Zla. On je, dakle, istovremeno i objektivan (jer se radi o stvarnim Silama i bićima u njihovoj pozadini, a ne samo o religioznoj mašti) i subjektivan (subjektivan zbog toga što je ipak riječ o kontekstualnoj, a ne o apsolutnoj istini). Sile Materijalizacije nemaju što tražiti na evolutivnom luku. Ili možda ipak nije tako? Možda je i to dijelom velikog Plana? Evolucija nije ništa drugo nego buđenje duha zarobljenog u materiji. Kako bi se duh budio, ako ne bi postojala patnja koja ga izvlači iz duboka sna postojanja? Igra Dobra i Zla stoga je možda nužno potrebna za buđenje. Problem je samo u tome, što Sile Zla znaju pretjerati pa ih se trajno mora zauzdavati i držati pod kontrolom. Mjera ili pravi omjer između Dobra i Zla jedina je prava tema o kojoj valja raspravljati, a ne Zlo samo po sebi. :) Naravno, ovoj ezoterijskoj brbljariji štošta bi se dalo prigovoriti, jer je već i samo usvajanje početnih pojmova unutar njenog diskursa u određenom smislu intelektualno kompromitantno. Pa ipak, sva druga promišljanja Zla i Dobra po mom su mišljenju samo još nemoćnija i nedotupavnija. O Zlu i Dobru vjerojatno je uistinu najbolje šutjeti.
04.09.2015. (01:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako su izumrli dinosauri: postoji više teorija, a najnovija je kao posljedica erupcije nekog megavulkana, tipa Yellowstone, koji se ciklički aktivira(ju). Zašto ljudi uporno zaboravljaju tako jednostavne stvari koje su im non-stop pred nosom i neizmjerno se trude zagorčavati sami sebi život zagorčavajući ga drugima, neće mi nikada biti jasno. Mislim, boli galaksiju dupe za sve nas na vrhu nekog kraka nekog tamo Sunčevog sustava. Prema najnovijoj Hawkingovoj teoriji, informacija je na tom nekom rubu crne rupe, tako da, kad doputuje informacija o sranjima prouzročenima neobuzdanom materijalizacijom crno-bijelih bića na Zemlji, galaksija će se samo malo otresti kao pas poprskan kapljicama vode iz nove fontane i stvar riješena. Malo resetiranja i evo ti evolucije na novoj putanji. Nije to nikakvo Zlo. Samo što ljudi non-stop pogrešno iščitavaju i misle da galaksiju briga za čast i njihov dojam lažne sigurnosti u krdu.
Inače, glede empatije, negdje sam pročitala da 'zločinci' imaju zapravo vrlo razvijenu empatiju i upravo zbog toga imaju moć upravljanja drugima za svoje ciljeve. Ako se ne varam, korelacije postoje na razini racionalnosti koja ima dvojaku definiciju: kao kraći put za postizanje cilja i kao intuicija koja te stavlja u odnos spram drugih. Za definiranje cilja bitna je emocija, tako da, ako je jedinki jedina emocija iz koje izvodi svoj cilj biti netko i nešto u odnosu na druge (mnoštvo drugih), a ne u odnosu na samu sebe, u to će upregnuti sve svoje kognitivne i intuitivne sposobnosti, ma kako ograničene i manjkave one bile. Tako da, nemaš li snage suočavati se sa sobom, što je iznimno naporno, postaješ slabić i kao takav vrlo opasan. Beskarakternost je najopasnija. Nad Malenom su se iživljavali beskarakterni ljudi, gnjide, ona loša karakterna strana čopora pasa: nije bitno da je kost (ne kao ostatak, više kao mamac) već prvi put lizana dok je bila svježa i birala kome će se dati lizati, kost je kost i zatim se liže niz hijerarhijsku ljestvicu sve do nulte razine, uz šutljivo i zatim otvoreno iživljavanje onih koji su zaista nesvjesni svega, a najviše sami sebe, dakle, onih koji unatoč svemu što deklariraju u svojoj svijesti nesvjesno plješću iživljavanju ponosni na svoju nesvijest i žudeći za njenim odlikovanjem, pa makar i kroz pljesak onoga do sebe.
U čemu je 'grijeh' Malene? Jedino u tome što nije skrivala svoju 'slabost' (zapravo je hrabra jer, za razliku od 'njih', potpuno je svjesna sebe). Sretala sam dosta ljudi naizgled nalik Malenoj, no ne sjećam se da netko od njih ipak nije s vremena na vrijeme s gorčinom skreno pozornost publike na svoju Malenost.
06.09.2015. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@samohranamajka - Dvije stvari bih htio primijetiti, vezano uz tvoj komentar. Prvo, spominjanje astronomskih i fizikalnih relacija i korelata u kontekstu čovjekova karaktera, pitanja Zla i općenito svih naših psihološkh problema i izazova mislim da je bespredmetno. Kakve veze ima je li Zemlja tamo na nekom "marginalnom" rubu neke marginalne galaktike nekog marginalnog svemira nekog marginalnog megasvemira itd itd? Centar je tamo gdje je najmoćniji kvantum informacije; a najbanalnija psihološka informacija nesagledivo je značajnija, bitnija i moćnija od najekskluzivnijih astronomskih i fizikalnih spoznaja i otkrića. Ako na Zemlji postoji svjesni život, a u blizini galaktičkog centra, na primjer, ne postoji, onda je Zemlja pravi centar galaktike i posve je nevažno gdje je njen geometrijski ili astrofizikalni centar. Stupanj složenosti života, a napose svijesti, onaj je faktor po kojem se uvijek mora određivati što je i gdje je centar. U tom je smislu zapravo kozmički vrlo bitno i dragocjeno sve ono što se s nama ljudima događa na ovom planetu. Sve ovo s nama je iznimno bitno i dragocjeno i vrijedno promišljanja, puno vrjednije od idiotskog pitanja nekakve tamo crne rupe i njene gravitacije. Jedna Majka Tereza za svemir je mnogo, mnogo važnija od milijun Stephena Hawkinga, jer Majka Tereza pokazuje Put, dok Hawking može biti narcisoidni ljigavac (ne kažem da jest) koji u smislu razvoja svijesti i opće dobrobiti za sav život figurira kao nametnik koji samo krade, a ništa ne daje. Drugo što sam htio reći jest da se slažem da empatija nije naročit pokazatelj bilo čega kad je riječ o Misteriju Zla. Pa ipak, bitno je vidjeti o kojoj empatiji govorimo. Postoje ljudi poput Tita ili Mao Ce Tunga, ljudi velike karizme i u određenom smislu i velike životne mudrosti i osjetljivosti za mnoge razine problema kroz koje ljudi prolaze, pa ipak su oni počinili ili su odgovorni za mnoga velika zla. Kako da to shvatimo? Zlo, dakle, očito, ima mnoge razine, podrazine i nijanse, od onog glupog, seoskog, banalnog pijanog zla kakve mizerije od čovjeka pa sve do onih visokih i ekskluzivnih eksponenata Zla o kojima se ne može i ne smije jednoznačno promišljati. Mao je pisao izvanrednu i tankoćutnu poeziju, vrlo proživljenu i stvarnu. Mnogo se faktora mora uzeti u obzir: nečiji stupanj evolucije svijesti, struktura njegova uma u smislu zasićenosti specifičnim kozmičkim energijama na duševnoj, mentalnoj, astralnoj i fizičkoj skali, nečija karma ili nasljeđe njegovih prošlih utjeljenja, obiteljsko linearno nasljeđe i specifična socijalizacija u specifičnom lokalnom vremenu i prostoru, faktor neodređenosti koji uvijek stvara nove i neplanirane situacije i mogućnosti, itd itd itd. Strahovito puno značenjskih numinoznih sila igra ulogu u formiranju krajnjih efekata Dobra i Zla u našoj vanjskoj percepciji i recepciji. Na koncu, i sama ta vanjska percepcija mene kao individue koji nešto zaključujem može se mnogostruko skalirati i svrstavati pa tako za mene može biti rezultat Zla ono što nekom drugom, duševno razvijenijem od mene, uopće ne mora biti Zlo, već nužnost Čišćenja starih, okoštalih i kristaliziranih struktura čovječanstva. Itd.
06.09.2015. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Mariano Aureliano: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ Meni je ovo upravo dobra prispodoba cikličnosti evolucije o kojoj sam počela pričati uvevši dinosaure. Dakle, i čovjek kao (zapravo samoproglašeno) biće svijesti dolazi iz praha i odlazi u prah, pa otuda i strah od smrti (ima Pero tekstova o erosu i tanatosu). Osobno mi se više sviđa zvjezdana prašina, ali dobro, nevažno. (Nisam baš neki ljubitelj Ziggyja, ali zanimljiva pojava :-). Mislim, s obzirom na to da još nitko nije dokučio kako gravitacija zapravo funkcionira, mislim da je fizičko (materijalno) i fizikalno zapravo neodvojivo. Još uvijek su mi u sjećanju one sličice iz, mislim da je bio "Svijet oko nas", koliko bi "težio" da si npr. na Mjesecu, Neptunu, de-/re-planetiziranom Uranu, Suncu itd. Čovjek doista ima mogućnost osvijestiti konačnost i ograničenost svog fizičkog života (mislim da je to što misliš pod materijalno, ako se ne varam) i na izboru mu je paleta opcija za ono što dolazi nakon toga: ništa, prah, reinkarnacija, raj, pakao itd. Političke korektnosti radi, Hawkinga sam spomenula baš iz razloga što je ateist (tako se barem izjašnjava), a i zato što vjerojatno malo više zna od mene o tome kakve sve fizikalne sile vladaju uokolo i u svemiru. Inače, evolutio je prvobitno latinski značilo odmatanje svitka za potrebe čitanja. Tako da bih se, sve u svemu, složila s Perom: treba čitati :-).
A ovu neprikladnu asocijaciju povezala sam na način koji je također razvidan. Ljudski vijek se produljio s nekih četrdesetak godina do prosjeka od 70-ak. A samo u prošlom stoljeću smo imali dva svjetska rata unutar jednog životnog vijeka. I što smo naučili? Ništa. Ni od Majke Tereze. Po posvemašnjim reakcijama diljem civiliziranog svijeta, rekla bih da nije ostavila dublji trag od npr. "Djevojčice sa šibicama". Odabrati kvalitetnu distrakciju je također jedan od načina ovladavanja zlom (npr. idem pročitati ima li S. Hawking neku novu teoriju o crnim rupama, koliko god mi bila bespredmetna). A još ako nekome kažeš da baš i 'ne čita', onda ga taman pikneš u ahilovu petu, tog malog Eichmanića, koji čuči i jedva čeka da neko od empatičnih vođa prepozna njegovu psihološku ranu i upregne je u neke 'više' ciljeve, kako ih on vidi, za realizaciju kojih se moraju donositi 'teške odluke', pa čak i do razine odricanja svoje svijetle strane. Da, sigurno je riječ o nekom omjeru, no mislim da je i riječ o prirodnoj baždarenosti (nasljeđu). Isto tako mislim da je općenito razina pristajanja na kompromise s mainstreamovima koji proizlaze iz mnoštva nešto što je uzrok involuciji: prodao dušu vragu svome :-), a što je to nego podleći svojoj mračnoj strani (ne kršćanskoj, židovskoj, islamskoj, budističkoj, Titovoj, Maovoj, Bika-Koji-Sjedi, nego svojoj).
Ne mislim da ima samo jedan put i mislim da je Hawkingov put i put Marije Terezije zapravo samo jedan te isti put, ali na drukčiji način. Ni ti ni ja niti itko ne može precizno pobrojati ljude na koje su duhovno doista trajnije pozitivno utjecali, a danas je podvig ako ti to uspije i samo s jednom osobom i u samo jednom djeliću nekog segmenta a da nisi nikakav celebrity bilo koje provenijencije, dakle o toj vrsti zasluge bi se moglo (po meni i trebalo) govoriti. Odrasti bi zapravo značilo odustati od idola, a ljudska populacija se zapravo nije maknula dalje od najteže faze pubertetskog racionaliziranja (što kraći i brži put do željenog cilja, tj. što dalje od mene) i takmičenja (jesam li spretniji, pametniji, duhovniji i brži od drugog), a smatram da je jedan od elemenata tog pubertetskog poimanja svijeta upravo negiranje činjenice da, koliko god ti složena svijest gledano na razini vrste, ipak si mali i nemaš pojma o mnogočemu. Ne znam što su kozmičke energije, no čula sam za čovjeka koji je prestao jesti i hrani se time, ali se ne sjećam da je oko sebe okupljao bratiju niti da propovijeda, a kad dođu gosti, napuni frižider da ne bi morao odgovarati na uobičajena mainstream pitanja, tipa, pa kaj ti ništ' ne jedeš/kaj si sve pojeo, da ti donesemo nešto? :-)))... Mislim, ok., jel'... To je po meni dobro baždaren čovjek :-), neovisno jel' to sve istina ili ne... A sad zamisli sljedbu koja krene tim putem i napuni bolnice zbog čega umre npr. netko tko je doživio infarkt prilikom dugoočekivanog snošaja čekajući na hitnoj dok ovi zbrinjavaju wannabe duhovnije osobe. Zlo na kvadrat.
No, sviđa mi se prispodoba duha koji silazi u supstanciju i zatim opet uzlazi pobirući materiju i profinjujući je. Podsjetilo me na četku za wc. Bez uvrede.
06.09.2015. (20:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Emi Gablo
puno si toga dotaknuo. (u meni) :Đ da sad sjedim tri dana za kompom ne bi (ovo h nekako ne volim pisati pa ću ga ubuduće izostavljati) :) stigla napisati sve što mi je putem (po tvom postu) padalo na pamet.
Glupost je grozna. Zla vila koja baca urok na svijet – to je glupost. -ha! ovo mi se sviđa. dijete u meni bacaka se od razdraganosti. :)
...nema loših, kaže, ali zato ima glupih ljudi. - s ovim se baš ne slažem jer ima pametnih a loših ljudi.
glupost jest latentno zlo, a masovnost ono što mu daje snagu. dovoljan je jedan pametan a zao da pokrene masu glupana. gledala sam to svojim očima i nisam mogla vjerovati. može im se prodati muda za bubrege pa im tako nije teško ni prodati bilo kakav "pravednički motiv" za razne ubijačine. i čine to zdušno jer oni imaju pravedan cilj. za naježiti se. od tada zazirem od svih ljudi - od glupana, od vjernika i svih ostalih koji izgledaju previše normalni. zapravo me najopuštenijom čine oni koji djeluju neprilagođeno/neshvaćeno.
kolektivna svijest mi se čini kao jedno od većih sranja/izvora sranja. laše je biti mi nego ja. kao ja si nepokriven ali onda i svjesniji svega oko sebe. zašto neki ne mogu biti mi nego samo ja? je li stvar samo u inteligenciji?
Često sam špotan zbog velike netolerancije na nisku inteligenciju i da zašto sam tako nesmiljen prema ''siromašnima duhom'' - ovdje si vjerojatno i mene strpao, no tu bi imala pritužbu. nije upitno da sam te špotala, upitan je razlog. :)
gluposti se do neke mjere može doskočiti ako postoji volja.
Čitaj knjige! Ubij tog glupana u sebi! - ovo sam nekidan negdje pročitala i mislim da bi djelovalo, a zvuči i dosta pacifistički. :)
no ima tih nekih momenata koje ne mogu objasniti glupošću - čini mi se kompleksnije.
nisam stigla komentirati ti Litost, a htjela sam, doduše nešto šire od litosti kao takve. ne zadovoljava me uspostava dijagnoze, iako je ispravna dijagnoza vrlo bitna, no taj dio odradim sama. :D uvijek mi fali ono zašto kako bi se moglo preventivno djelovati. zašto je 99% posto žena važno biti lijepom ili ljepšom od cindy, a meni nije? zašto se daju rezati i dovoditi život u pitanje u ime ljepote, a npr. meni je to umobolno. kako dođe do takvih razlika ( je li to ono kad sam s tri godine pala na glavu??) :), uzmemo li u obzir da sam i ja heteroseksualna i rado bi preživjela ako može, fala na pitanju? ajde dear pero daj mi više rješenje. :D
02.09.2015. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa Ništa
Izvrsna studija, da prisnažim sa par observacija:
a) zlo, objektivno Zlo, doista ne proističe iz gluposti tj. nesvjesti, no ono je *posredovano* glupošću/nesvjesnošću, tj. glupost je medij za Zlo. Putem nje postaje tako uspješno- puno uspješnije nego da se oslanja samo na zlo kao takvo.
b) konzervativna 'vrsta' moralnosti- riječ je zapravo o pučkoj ili plebejskoj kvazi-moralnosti , dakle, ne može se govoriti o moralnosti u stvarnom smislu riječi. Moralnost uključuje svjesnost, dočim je kod plebejca-konzervativca, ponosnog stoika-pušioničara - nema. Njegova sva svijest je 'utrošena', uključena ili vezana za njegovu sliku o sebi i refleksiju o sebi u drugima- ta slika je kristalizirana kroz pojam 'Časti' itd. Budući se radi o nesvjesnoj kvazi-moralnosti i kvazi-etici, plebejac-konzervativac će čistim automatizmom mjesečarske ne-svijesti završiti za ventilima tuš-kabina u Aušvicu a da niti ne primjeti da se događa nešto neobično.
c) PLebejac-konzervativac se ne može suočiti sa vlastitom ništavnošću, beznačajnosti i općenito ništavilom egzistencije, stoga, vjera u Red i Poredak je njemu važnija od kruha i vode. Konzervartivac ne vidi da se u Poredku koji je do srži korumpiran nema što 'konzervirati'. Dakle, radi se o svojevrsnoj embrionalnoj, usnuloj individui, čije buđenje je moguće tek kroz 'inicijaciju' u kritičko mišljenje. Kad se razvaline Poredka više nem mogu sakrivati i postaju jasno vidljive na danjem svjetlu, to svakao pouzdano nagovještava skoru dezorjentiranost većeg broja jedinki što vodi u kolaps.
03.09.2015. (22:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Ništa Ništa - Dobar i precizan komentar; iz poznavanja metafizike pet plus, a iz psihologijskog praktikuma dvoplus (tamo imaš nulu, plus-minus, plus i dvoplus).
@pero - Tekst je tradicionalno i tradicijski odličan, no ipak bih dodao riječ, dvije, onako napamet nakon ili ispod cjeline onog što si napisao. Svatko od nas iz pozicije svoje vlastite intimne banalne složenosti ili složene banalnosti kognitivno zaključuje o drugima, kako o onima moralno i/ili mentalno ispod sebe, tako i o onima moralno i/ili mentalno iznad sebe. Vjerovanje u vlastitu kogniciju stvar je elementarne psihičke prisile, no upravo se po toj prisili i može kako-tako objektivno kvantificirati zdravi razum. Drugim riječima, sva je sreća da imamo prisilu vjerovanja vlastitoj kogniciji. Drugačije bi značilo kaotično, suludo i shizofreno. Pa ipak, kad se radi o velikim temama poput Otajstva Zla, naše nas kognicije izdaju, pokazuju se u svojim intelektualnim raskošima svejednako nemoćnima i pojednostavljenima. Pojednostavljenje je, po mome shvaćanju, ovdje ključna riječ. Sve što se na gornju temu ima za reći po defaultu je preveliko pojednostavljenje. O Zlu se mora šutjeti (kao i o Dobru), ma koliko to zvučalo ruski pravoslavno u maniri Tolstoja ili Dostojevskog. Je li kod zlikovaca riječ o posvemašnjem pomanjkanju moralne komponente ili je riječ o moralu shvaćenom kroz prizmu glupe poslušnosti svom superegu koji se želi svidjeti, koji želi biti dijelom kolektivne paradigme, koji panično želi biti prihvaćen i priznat itd? Ili o mješavini objega i još koječega? Ono što je rekao @Ništa Ništa čini mi se da je na pravom tragu: objektivno Zlo posredovano je glupošću/nesvjesnošću. Premda se tomu mora dodati, da se objektivnost Zla u konačnici ipak nužno utapa u univerzalnu božansku Subjektivnost, čime Otajstvo Zla i nadalje bježi korak pred najpametnijima među nama. ;-) @Diogenu odiozna ezoterija u svega nekoliko misaonih kategorija sa supraintelektualnih pozicija objašnjava sveukupnu fenomenologiju Zla. Ona kaže: apsolut se bezuzročno, prividno i posve neinteligibilno unutar sama sebe dijeli na duh i supstancu. Oboje su vječni i nestvoreni. Duh po nužnosti penetrira u supstancu, u kojoj zbog toga nastaje involutivna diferencijacija. Duh silazi po ljestvama, sve do svjetova suptilne, a na koncu i grube materije. Na dnu, duh se počinje penjati, povlačeći za sobom materiju/supstancu, tj. profinjujući je. Čovjeka kao biće zatječemo već poodmaklog na evolutivnom luku; oko njegova duhovnog središta materija je već vrlo kompleksno organizirana, s vrhuncem u fizičkom mozgu. Fizički mozak primjer je mnogostruko profinjenije materije u odnosu na kamen. Sile Zla zapravo su Sile Materijalizacije na involutivnom luku. Ondje one nisu Zlo, već rade svoj posao. No, kad se te Sile Materijalizacije preliju na evolutivni luk, nastaje fenomen Zla. On je, dakle, istovremeno i objektivan (jer se radi o stvarnim Silama i bićima u njihovoj pozadini, a ne samo o religioznoj mašti) i subjektivan (subjektivan zbog toga što je ipak riječ o kontekstualnoj, a ne o apsolutnoj istini). Sile Materijalizacije nemaju što tražiti na evolutivnom luku. Ili možda ipak nije tako? Možda je i to dijelom velikog Plana? Evolucija nije ništa drugo nego buđenje duha zarobljenog u materiji. Kako bi se duh budio, ako ne bi postojala patnja koja ga izvlači iz duboka sna postojanja? Igra Dobra i Zla stoga je možda nužno potrebna za buđenje. Problem je samo u tome, što Sile Zla znaju pretjerati pa ih se trajno mora zauzdavati i držati pod kontrolom. Mjera ili pravi omjer između Dobra i Zla jedina je prava tema o kojoj valja raspravljati, a ne Zlo samo po sebi. :) Naravno, ovoj ezoterijskoj brbljariji štošta bi se dalo prigovoriti, jer je već i samo usvajanje početnih pojmova unutar njenog diskursa u određenom smislu intelektualno kompromitantno. Pa ipak, sva druga promišljanja Zla i Dobra po mom su mišljenju samo još nemoćnija i nedotupavnija. O Zlu i Dobru vjerojatno je uistinu najbolje šutjeti.
04.09.2015. (01:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
Kako su izumrli dinosauri: postoji više teorija, a najnovija je kao posljedica erupcije nekog megavulkana, tipa Yellowstone, koji se ciklički aktivira(ju). Zašto ljudi uporno zaboravljaju tako jednostavne stvari koje su im non-stop pred nosom i neizmjerno se trude zagorčavati sami sebi život zagorčavajući ga drugima, neće mi nikada biti jasno. Mislim, boli galaksiju dupe za sve nas na vrhu nekog kraka nekog tamo Sunčevog sustava. Prema najnovijoj Hawkingovoj teoriji, informacija je na tom nekom rubu crne rupe, tako da, kad doputuje informacija o sranjima prouzročenima neobuzdanom materijalizacijom crno-bijelih bića na Zemlji, galaksija će se samo malo otresti kao pas poprskan kapljicama vode iz nove fontane i stvar riješena. Malo resetiranja i evo ti evolucije na novoj putanji. Nije to nikakvo Zlo. Samo što ljudi non-stop pogrešno iščitavaju i misle da galaksiju briga za čast i njihov dojam lažne sigurnosti u krdu.
Inače, glede empatije, negdje sam pročitala da 'zločinci' imaju zapravo vrlo razvijenu empatiju i upravo zbog toga imaju moć upravljanja drugima za svoje ciljeve. Ako se ne varam, korelacije postoje na razini racionalnosti koja ima dvojaku definiciju: kao kraći put za postizanje cilja i kao intuicija koja te stavlja u odnos spram drugih. Za definiranje cilja bitna je emocija, tako da, ako je jedinki jedina emocija iz koje izvodi svoj cilj biti netko i nešto u odnosu na druge (mnoštvo drugih), a ne u odnosu na samu sebe, u to će upregnuti sve svoje kognitivne i intuitivne sposobnosti, ma kako ograničene i manjkave one bile. Tako da, nemaš li snage suočavati se sa sobom, što je iznimno naporno, postaješ slabić i kao takav vrlo opasan. Beskarakternost je najopasnija. Nad Malenom su se iživljavali beskarakterni ljudi, gnjide, ona loša karakterna strana čopora pasa: nije bitno da je kost (ne kao ostatak, više kao mamac) već prvi put lizana dok je bila svježa i birala kome će se dati lizati, kost je kost i zatim se liže niz hijerarhijsku ljestvicu sve do nulte razine, uz šutljivo i zatim otvoreno iživljavanje onih koji su zaista nesvjesni svega, a najviše sami sebe, dakle, onih koji unatoč svemu što deklariraju u svojoj svijesti nesvjesno plješću iživljavanju ponosni na svoju nesvijest i žudeći za njenim odlikovanjem, pa makar i kroz pljesak onoga do sebe.
U čemu je 'grijeh' Malene? Jedino u tome što nije skrivala svoju 'slabost' (zapravo je hrabra jer, za razliku od 'njih', potpuno je svjesna sebe). Sretala sam dosta ljudi naizgled nalik Malenoj, no ne sjećam se da netko od njih ipak nije s vremena na vrijeme s gorčinom skreno pozornost publike na svoju Malenost.
06.09.2015. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@samohranamajka - Dvije stvari bih htio primijetiti, vezano uz tvoj komentar. Prvo, spominjanje astronomskih i fizikalnih relacija i korelata u kontekstu čovjekova karaktera, pitanja Zla i općenito svih naših psihološkh problema i izazova mislim da je bespredmetno. Kakve veze ima je li Zemlja tamo na nekom "marginalnom" rubu neke marginalne galaktike nekog marginalnog svemira nekog marginalnog megasvemira itd itd? Centar je tamo gdje je najmoćniji kvantum informacije; a najbanalnija psihološka informacija nesagledivo je značajnija, bitnija i moćnija od najekskluzivnijih astronomskih i fizikalnih spoznaja i otkrića. Ako na Zemlji postoji svjesni život, a u blizini galaktičkog centra, na primjer, ne postoji, onda je Zemlja pravi centar galaktike i posve je nevažno gdje je njen geometrijski ili astrofizikalni centar. Stupanj složenosti života, a napose svijesti, onaj je faktor po kojem se uvijek mora određivati što je i gdje je centar. U tom je smislu zapravo kozmički vrlo bitno i dragocjeno sve ono što se s nama ljudima događa na ovom planetu. Sve ovo s nama je iznimno bitno i dragocjeno i vrijedno promišljanja, puno vrjednije od idiotskog pitanja nekakve tamo crne rupe i njene gravitacije. Jedna Majka Tereza za svemir je mnogo, mnogo važnija od milijun Stephena Hawkinga, jer Majka Tereza pokazuje Put, dok Hawking može biti narcisoidni ljigavac (ne kažem da jest) koji u smislu razvoja svijesti i opće dobrobiti za sav život figurira kao nametnik koji samo krade, a ništa ne daje. Drugo što sam htio reći jest da se slažem da empatija nije naročit pokazatelj bilo čega kad je riječ o Misteriju Zla. Pa ipak, bitno je vidjeti o kojoj empatiji govorimo. Postoje ljudi poput Tita ili Mao Ce Tunga, ljudi velike karizme i u određenom smislu i velike životne mudrosti i osjetljivosti za mnoge razine problema kroz koje ljudi prolaze, pa ipak su oni počinili ili su odgovorni za mnoga velika zla. Kako da to shvatimo? Zlo, dakle, očito, ima mnoge razine, podrazine i nijanse, od onog glupog, seoskog, banalnog pijanog zla kakve mizerije od čovjeka pa sve do onih visokih i ekskluzivnih eksponenata Zla o kojima se ne može i ne smije jednoznačno promišljati. Mao je pisao izvanrednu i tankoćutnu poeziju, vrlo proživljenu i stvarnu. Mnogo se faktora mora uzeti u obzir: nečiji stupanj evolucije svijesti, struktura njegova uma u smislu zasićenosti specifičnim kozmičkim energijama na duševnoj, mentalnoj, astralnoj i fizičkoj skali, nečija karma ili nasljeđe njegovih prošlih utjeljenja, obiteljsko linearno nasljeđe i specifična socijalizacija u specifičnom lokalnom vremenu i prostoru, faktor neodređenosti koji uvijek stvara nove i neplanirane situacije i mogućnosti, itd itd itd. Strahovito puno značenjskih numinoznih sila igra ulogu u formiranju krajnjih efekata Dobra i Zla u našoj vanjskoj percepciji i recepciji. Na koncu, i sama ta vanjska percepcija mene kao individue koji nešto zaključujem može se mnogostruko skalirati i svrstavati pa tako za mene može biti rezultat Zla ono što nekom drugom, duševno razvijenijem od mene, uopće ne mora biti Zlo, već nužnost Čišćenja starih, okoštalih i kristaliziranih struktura čovječanstva. Itd.
06.09.2015. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
samohranamajka
@ Mariano Aureliano: „Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.“ Meni je ovo upravo dobra prispodoba cikličnosti evolucije o kojoj sam počela pričati uvevši dinosaure. Dakle, i čovjek kao (zapravo samoproglašeno) biće svijesti dolazi iz praha i odlazi u prah, pa otuda i strah od smrti (ima Pero tekstova o erosu i tanatosu). Osobno mi se više sviđa zvjezdana prašina, ali dobro, nevažno. (Nisam baš neki ljubitelj Ziggyja, ali zanimljiva pojava :-). Mislim, s obzirom na to da još nitko nije dokučio kako gravitacija zapravo funkcionira, mislim da je fizičko (materijalno) i fizikalno zapravo neodvojivo. Još uvijek su mi u sjećanju one sličice iz, mislim da je bio "Svijet oko nas", koliko bi "težio" da si npr. na Mjesecu, Neptunu, de-/re-planetiziranom Uranu, Suncu itd. Čovjek doista ima mogućnost osvijestiti konačnost i ograničenost svog fizičkog života (mislim da je to što misliš pod materijalno, ako se ne varam) i na izboru mu je paleta opcija za ono što dolazi nakon toga: ništa, prah, reinkarnacija, raj, pakao itd. Političke korektnosti radi, Hawkinga sam spomenula baš iz razloga što je ateist (tako se barem izjašnjava), a i zato što vjerojatno malo više zna od mene o tome kakve sve fizikalne sile vladaju uokolo i u svemiru. Inače, evolutio je prvobitno latinski značilo odmatanje svitka za potrebe čitanja. Tako da bih se, sve u svemu, složila s Perom: treba čitati :-).
A ovu neprikladnu asocijaciju povezala sam na način koji je također razvidan. Ljudski vijek se produljio s nekih četrdesetak godina do prosjeka od 70-ak. A samo u prošlom stoljeću smo imali dva svjetska rata unutar jednog životnog vijeka. I što smo naučili? Ništa. Ni od Majke Tereze. Po posvemašnjim reakcijama diljem civiliziranog svijeta, rekla bih da nije ostavila dublji trag od npr. "Djevojčice sa šibicama". Odabrati kvalitetnu distrakciju je također jedan od načina ovladavanja zlom (npr. idem pročitati ima li S. Hawking neku novu teoriju o crnim rupama, koliko god mi bila bespredmetna). A još ako nekome kažeš da baš i 'ne čita', onda ga taman pikneš u ahilovu petu, tog malog Eichmanića, koji čuči i jedva čeka da neko od empatičnih vođa prepozna njegovu psihološku ranu i upregne je u neke 'više' ciljeve, kako ih on vidi, za realizaciju kojih se moraju donositi 'teške odluke', pa čak i do razine odricanja svoje svijetle strane. Da, sigurno je riječ o nekom omjeru, no mislim da je i riječ o prirodnoj baždarenosti (nasljeđu). Isto tako mislim da je općenito razina pristajanja na kompromise s mainstreamovima koji proizlaze iz mnoštva nešto što je uzrok involuciji: prodao dušu vragu svome :-), a što je to nego podleći svojoj mračnoj strani (ne kršćanskoj, židovskoj, islamskoj, budističkoj, Titovoj, Maovoj, Bika-Koji-Sjedi, nego svojoj).
Ne mislim da ima samo jedan put i mislim da je Hawkingov put i put Marije Terezije zapravo samo jedan te isti put, ali na drukčiji način. Ni ti ni ja niti itko ne može precizno pobrojati ljude na koje su duhovno doista trajnije pozitivno utjecali, a danas je podvig ako ti to uspije i samo s jednom osobom i u samo jednom djeliću nekog segmenta a da nisi nikakav celebrity bilo koje provenijencije, dakle o toj vrsti zasluge bi se moglo (po meni i trebalo) govoriti. Odrasti bi zapravo značilo odustati od idola, a ljudska populacija se zapravo nije maknula dalje od najteže faze pubertetskog racionaliziranja (što kraći i brži put do željenog cilja, tj. što dalje od mene) i takmičenja (jesam li spretniji, pametniji, duhovniji i brži od drugog), a smatram da je jedan od elemenata tog pubertetskog poimanja svijeta upravo negiranje činjenice da, koliko god ti složena svijest gledano na razini vrste, ipak si mali i nemaš pojma o mnogočemu. Ne znam što su kozmičke energije, no čula sam za čovjeka koji je prestao jesti i hrani se time, ali se ne sjećam da je oko sebe okupljao bratiju niti da propovijeda, a kad dođu gosti, napuni frižider da ne bi morao odgovarati na uobičajena mainstream pitanja, tipa, pa kaj ti ništ' ne jedeš/kaj si sve pojeo, da ti donesemo nešto? :-)))... Mislim, ok., jel'... To je po meni dobro baždaren čovjek :-), neovisno jel' to sve istina ili ne... A sad zamisli sljedbu koja krene tim putem i napuni bolnice zbog čega umre npr. netko tko je doživio infarkt prilikom dugoočekivanog snošaja čekajući na hitnoj dok ovi zbrinjavaju wannabe duhovnije osobe. Zlo na kvadrat.
No, sviđa mi se prispodoba duha koji silazi u supstanciju i zatim opet uzlazi pobirući materiju i profinjujući je. Podsjetilo me na četku za wc. Bez uvrede.
06.09.2015. (20:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...