Komentari

nokids.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing


  • Viki

    Drago mi je sto opet pises, pozdrav

    avatar

    25.08.2015. (18:00)    -   -   -   -  

  • Dnevnik JR

    A zasto se uopce obazires na pricanja drugih ljudi? Uvijek ce biti ljudi koji ce pricat, svrljat po tudim zivotima, ali koga to briga? Ako si dobro sama sa sobom i ako se dobro osjecas u svom izboru ne biti majka onda te misljenje drugih zaista ne bi trebalo brinuti...Jednako kako sto i tvoja briga ne bi trebale biti zene koje imaju djecu i njihovi razlozi (btw..u imanju djece nije sve frustracija, koliko god ti to mozda bilo cudno,,,puno je vise radosti i veselja u toj prici o klincima). Svatko u zivotu ima neki svoj film, ehhhh, kad bismo se jos naucili postivat one tude, pa makar nam se isti i ne svidjeli...tek tad bi ovaj svijet bio bar mrvicu bolje mjesto za zivot...

    avatar

    25.08.2015. (18:38)    -   -   -   -  

  • Lastavica

    Osobno, djecu smatram najljepšim dijelom svoga života,
    a priroda mi ih nije dala lako, borila sam se 11 godina za njih.
    Ali nikad neću za to tražiti zahvalnost od djece. Svatko ima
    pravo na lični odabir. Nijedno dijete nije zahtijevalo da se rodi.
    Ne moramo razumjeti zašto netko ne želi djecu. Jednostavno
    je tako.

    avatar

    25.08.2015. (18:39)    -   -   -   -  

  • annaboni

    Pojavila si se konačnoooooo.....nakon mog teksta o trudnući gdje te spominjem ( bez zlih primisli) u prvoj rečenici.........Mislila sam, kako te dugo nema, da se nešto promijenilo u tvom životu.....Ništa : ista meta, isto ostojanje

    avatar

    26.08.2015. (15:22)    -   -   -   -  

  • CarobnaFrulica

    Sto bi se to trebalo promjeniti? Ciljas na dijete? Bas zato je volimo jer takvih promjena kod nje nema. Zena zna sto zeli a sto ne zeli.

    avatar

    26.08.2015. (16:01)    -   -   -   -  

  • nightmarica1

    Mislim da sam ti već rekao kako poštujem tvoj izbor, kao i bilo čiji oko bilo
    čega sve dok ne ugrožava nekog drugog, ali ovo tvoje pisanje uvijek o jednom te istom, poprima pomalo sektaške oblike i barem što se mene tiče postaje kontraproduktivno, reakcija na prvi tekst je bila bravo cura ima stav, a sada je otprilike evo opet one baš je naporna
    Inače ljudi uvijek kad previše gorljivo brane svoj stav, obično padnu u zamku da ga nekom drugom nameću, a koliko sam iščitao iz tvojih tekstova upravo to te najviše smeta
    Zato mislim da je princip živi i pusti druge da žive jedini ispravan
    Šanse da promijeniš nečije mišljenje, su isto onolike kolike su da ti promijeniš svoje

    avatar

    26.08.2015. (16:13)    -   -   -   -  

  • CarobnaFrulica

    Pa i blogovi o djeci imaju sektaska obiljezja, cudno kako do sad nisam nikad na takvim blogovima koji gaje idolopoklonstvo spram potomstva procitala ovakav komentar o nametanju stava

    avatar

    26.08.2015. (16:29)    -   -   -   -  

  • korak

    U pitanju je osobni izbor. Razlog nije bitan. Imati djecu ili ih nemati nema nikakve veze s kvalitetom života ako proizilazi iz želje. Ne znam koga ovo šokira? Znam dosta ljudi koji nemaju potomstvo. Ne pitam ih zašto nemaju/imaju kao što ne bih pitao nikoga što se još uvijek nije udala/oženio.
    Ne vjerujem javnim ličnostima i njihovim izjavama jer im je svaki korak detaljno isplaniran. Sandra Bullock je vrlo popularna, naročito u Americi, ima uzbudljiv život i dosta novca, pa opet jeste majka ... nije morala biti. Oprah recimo uživa u drugim stvarima ali to ne znači da mrzi djecu ako ih ona prva nema. Štaviše, pomaže im. Dakle, majčinstvo/roditeljstvo je osobni izbor. A, ako poštujemo naš vlastiti izbor ne bi trebalo govoriti ni u ime svih nerođenih. Svatko ima pravo živjeti život kakav želi, zar ne.

    avatar

    26.08.2015. (17:54)    -   -   -   -  

  • Riba zvana Luca

    Kad bi barem svi oni koji imaju djecu a "nemaju vremena za njih" razmisljali poput tebe. Uprilicila si sebi zivot kakav zelis.Pozdrav.

    avatar

    26.08.2015. (23:06)    -   -   -   -  

  • Simplica

    Nije to samo situacija "kada ćešimati dijete", kada imaš jedno,opet postavljaju pitanja kada će drugo, a kada ti kažeš da drugo ne želiš, onda posaješ "samoživa mama"..Uvjek se vrti sve oko istoga, a to je da društvo diktira formu i svatko tko odudara od toga,mora biti spreman na pitanja i objašnjenja....Što si sigurniji u svoju odluku i razloge koji stoje iza nje, manje te ta pitanja nerviraju....

    Od kada te pratim i komentiram, mislim da nikada nisam komentirala tvoj izbor u negativnom smislu, međutim, mislim da moraš i ti pripaziti kod generaliziranja majki jer upravo za generaliziranje i optužuješ druge.

    Znam da izvlačim iz konteksta: " frustrirana je pri pomisli da kad završi sa svojim djetetom na red će doći unuci a njen život nikada", ali da li si se zapitala da ljudi s djecom zaista imaju ŽIVOT????

    avatar

    27.08.2015. (09:07)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Pa teško je kad očekuješ da i drugi dijele s tobom tvoje mišljenje o tvojem životu, inače nije teško uopće...

    avatar

    27.08.2015. (09:20)    -   -   -   -  

  • Pomagač

    Svatko ima pravo na svoj izbor.

    avatar

    27.08.2015. (11:44)    -   -   -   -  

  • Ignorance

    Nemati (ili imati) dijete stvar je zivotnog izbora svakog slobodnomisleceg pojedinca, a ne iskljuciva drustvena ili bioloska nuznost kakvom se prikazuje.

    Izbor, kao i svaki drugi, samo sto za ovaj drustvo i okolina predpostavlja da ima mandat dovoditi ga u pitanje i zahtijevati odredjeno ponasanje.

    Sve dok ne postoji zakon koji propisuje obavezu (ili zabranu) razmnozavanja, birati ili ne iskustvo roditeljstva intimna je stvar svakog pojedinca.

    I jedna i druga opcija su jednako vrijedne, ukoliko su odluke o izboru donesene autonomno i autenticno. Dovoditi u pitanje ispravnost necije intimne i osobne odluke povodeci se iskljucivo vlastitim i iskljucivo vrijednosnim sudovima, povrsno je, neozbiljno i vrijedno jedino u kontekstu odredivanja vlastite, a ne tuđe vrijednosti.

    avatar

    27.08.2015. (22:57)    -   -   -   -  

  • Nari

    Što mene ljuti?? I zašto razumijem tvoj bijes. Imam širok krug poznanika i selila sam toliko puta da sam upoznala svakakve običaje i tradicije u lijepoj našoj, i uvijek se sve svodi na isto - žena vrijedi koliko djece ima, i ništa drugo. Evo stvarnih primjera; OK je ako imaš 13 djece i žive na socijalnoj skrbi. OK je ako imaš 7 djece, muž ti je luđak i dvije kćeri ti je po utjecajem alkohola i droge silovao, pa je su na psihijatriji. OK je ako si ostala trudna s 19, s jednim dečkom, s 23 s drugim i s 29 s trećim, pa klinci ne znaju više tko im je tko. OK je ako si ostala rodila i vratila se živjeti s majkom jer muž ne želi dijete i nije spreman, pa ga ni ne viđa osim za rođendan. OK je ako si trudna svake godine i to od prvog radnog dana jer je radno mjesto izmišljeno samo za tebe, i bit će na porodnom sljedećih 8 godina, dok neka mlada sposobna osoba koja može dati jako puno, truli na burzi,
    Sve je OK. Osim ako se odlučiš živjeti svoj život bez djece i još se usudiš biti sretan.
    Zašto je to tako teško?
    Netko voli imati dugu kosu, netko voli isti spol netko voli brze aute, netko je otišao pomagati u Afriku, a netko ne želi djecu - i zašto to nije normalno? Zašto različitost nije normalna??

    avatar

    30.08.2015. (12:55)    -   -   -   -  

  • bezi

    bolje neimati,nego ih zapostaviti i prepustiti na odgoj nekome neodgovornom ili ulici.tvoj izbor i tvoja volja.želim ti puno veselih i ugodnih trenutaka u životu :)

    avatar

    16.09.2015. (09:12)    -   -   -   -  

  • Marela

    Kad su djeca mala, tako su slatka da bi ih pojeo, a kad narastu, tako ti je žao što ih nisi pojeo....
    Svatko ima pravo na svoj izbor...da živi svoj život kako želi..bez uplitanja bilo koga sa strane....
    Svaka ti čast što imaš muda za razliku od puno njih..i u muškom, ali i ženskom obliku....

    avatar

    16.09.2015. (09:54)    -   -   -   -  

  • fritulica

    Bravo! Tek sad sam slučajno naišla na tvoj blog i oduševljena sam što na ovakav način pričaš o tome. Djeca su osobna stvar. Imati djecu zahtijeva ogroman trud, puno odricanja, kompletnu promjenu sebe, stila života, žrtvovanja barem jednog aspekta života-ili pati društveni život, ili posao, ili pate djeca jer ne možeš hendlati na pedeset stvari odjednom i biti jednako uspješan na svim poljima. Ako smatraš da nisi za to, onda ih je bolje ne imati nego roditi pa ne biti najbolja mater. Ili ih roditi zato što društvo to od tebe očekuje.

    Ali ima jedna stvar koju ti moram reći. A to je da ti pojma nemaš kakva mater bi bila. Jer djeca stvaraju jedan potpuno nov osjećaj i nov dio žene. Rađa se dijete, a rađa se i žena. To ti je samo moj osvrt na tvoje mišljenje, koje poštujem. Ja sam inače mama četvero djece i sve je podređeno njima. Moj poslovni dio života ne postoji, društveni je poprilično zamro ali ono što ja imam od svoje djece, to se ne da objasniti i puno je vrijednije od bilo čega drugoga. Meni i mom mužu. Nismo se ni mi raspadali nad drugim bebama prije, niti nas je to interesiralo. Jer nijedno dijete nije ni pametno ni lijepo ko naši :-D

    I ne bi vjerovala, ali i ja sam poprilično diskriminirana i naslušala sam se poprilično ružnih komentara. A znaš zašt0? Zato što nemam dvoje djece, muško i žensko i ne zovu se Ivan i Marija. Nego ih imam ČETVERO! Imam ih previše a mi Hrvati nemamo previše djece.

    Ostaj mi dobro, ne obaziri se na ružne komentare i živi svoj život kako želiš. Ali budi sigurna u svoje odluke. Sretno!

    avatar

    16.09.2015. (09:57)    -   -   -   -  

  • Anonimka

    Draga Jasmina želim ti da se ne zamaraš više s komentarima drugih ljudi jer oni toga nisu vrijedni. Živi svoj život na način na koji ti to želiš. Davno sam shvatila da ljudi ne vole i ne prihvaćaju one koje ne mogu shvatiti i staviti u neke 'kalupe'/'obrasce i sl. pa je lakše iste osuđivati jer razumijeti ni ne žele. Mislim da ti nitko nema pravo postavljati pitanja koja ti postavljaju! Potićem te i podržavam da budeš i dalje ustrajna u neobjašnjavanju/neopravdavanju svojeg načina življenja drugima. Moj savjet je da jednostavno ne odgovaraš na takva pitanja i komentare - jednostavno se ispričaj i napusti to društvo ili tu situaciju. Ima jedan jako dobar komentar koji sam nedavno pročitala pa ću ga ovdje tebi navesti - jako lijepo objašnjava sve - "Never hush your voice for someone's comfort. Speak your mind, make people uncomfortable". Želim ti sve najbolje te da i dalje ostaneš vjerna sebi i svojem unutarnjem biću koje očito uživa, a to tako treba i biti. Ti si to evidentno osvijestila, a svi oni koji te osuđuju i zamaraju s nepotrebnim pitanjima i kometarima ni ne znaju svrhu svojeg postojanja - to je biti sretan (za svakoga je to drugačije), a ti to jesi! Uživaj :)

    avatar

    16.09.2015. (10:12)    -   -   -   -  

  • Ledeni

    Priča je jasna kao dan....
    Štovana,da nevoliš sebe koliko se voliš djecu bi imala,a pošto previše voliš sebe onda je i bolje da nemaš djecu jer bi ta djeca bila zakinuta u svakom slučaju!!!
    Prema tome,možeš ti pisati milijun blogova i kojekakvih gluposti ali se nemožeš oprati od činjenice da si obični EGOISTA ! ! ! !

    avatar

    16.09.2015. (10:41)    -   -   -   -  

  • Natalija

    Nema potrebe da se toliko obazireš na tuđe komentare, i da toliko uzimaš k srcu tuđa mišljenja, a vidim da te pogađaju itekako.
    Isto tako, nije lijepo omalovažavati one koji su se odlučili imati djecu.

    avatar

    16.09.2015. (10:44)    -   -   -   -  

  • goga bjondina

    Potpuno je suvisno da se bilo kome opravdavas. Ja sam nesto starija od tebe (napunila sam 41. godinu) i potpuno te razumijem. Dvadesete sam provela studirajuci i putujuci, nakon diplome sam dobila niz međunarodnih stipendija i status "free mover"-a u EU te odrijesene ruke da se usavrsavam, doktoriram i znanstveno i strucno radim o trosku EU sve do dobne granice od 35 godina. Sve sam to debelo iskoristila. Negdje na kraju svojih dvadesetih upoznala sam jednako tako ambicioznog, pametnog i tolerantnog muskarca i otpocela lezernu vezu koja se temeljila na razumijevanju, ljubavi i zajednickim intresima. Nakon par godina veze, poceli smo zivjeti zajedno, nakon jos par godina smo se vjencali i sad smo 5 godina u braku. Donedavno sam razmisljala jednako kao i ti. Puno sam radila i putovala, imala sam sirok krug prijatelja, lijep stan i sretan brak. Apsolutno mi nista nije nedostajalo a na komentare, koje sam, poput tebe, dozivljavala na dnevnoj osnovi, jednostavno se nisam obazirala. Mene su cak i dodatno kritizirali jer sam, slijedeci san iz djetinjstva, nabavila kvalitetnog i skupog jahaceg konja na zagrebačkom hipodromu te na njega trosila ogromnu kolicinu slobodnog vremena, energije i novca. Opci je stav bio da sam bezobrazna i sebicna te rasipna ali mene to jednostavno nije bilo briga. Na hipodromu sam upoznala gomilu zena koje su razmisljale slicno kao i ja, tako da tvoj i moj slucaj niposto nisu usamljeni. No ovo proljeće sam se predomislila. Splet okolnosti koji se sastojao od cinjenice da se moj konj tesko i neizljecivo razbolio, primjer bliskog prijatelja koji je u svojim pedesetima naprasno ostao bez supruge koja je umrla od raka, a također nisu imali djece, a mozda malo i vlasititi hormoni, sve to zajedno me nekako navelo da sam se jednostavno probudila jedno jutro i shvatila da zelim dijete. Suprug koji me uvijek i u svemu podrzavao i oduvijek mu je vazno samo da budem sretna je prihvatio moju odluku i ja sam uskoro zatrudnila. Uskoro bih trebala roditi i osjecam se odlicno. I dalje mi je potpuno svejedno sto bilo tko o tome misli. To je jednako tako moja intimna odluka kao i prijasnja da nemam djecu. Moram reci da me u tome najvise podrzavaju upravo prijateljice koje svjesno nemaju djecu. One me u potpunosti razumiju, druzim se s njima godinama i podrzavaju moje pravo da se predomislim. Sve ostale jednostavno ignoriram. Potpuno mi je svejedno sto su me prije sazaljevali a sad se odusevljavaju. Njihov je primitivizam njihov problem. Ne mislim da su djeca smisao zivota niti da bi mi zivot bez djece bio prazan. Sasvim sigurno se ne bih dala nagovoriti na forsiranje trudnoce primjenom medicinski potpomognute oplodnje koja mnogim zenama donosi tako puno boli i frustracije i na kraju unisti brak. No smatram da je trudnoca jedno prekrasno iskustvo, barem sam je ja tako dozivjela. Nevjerojatan je osjecaj da si s covjekom kojeg volis stvorila potpuno novi zivot koji raste u tebi. I dalje sam vrlo aktivna, planiram raditi do poroda i nakon toga balansirati karijeru, dijete, muza, svoje ostale interese, prijatelje i hobije. Vjerujem da se sve to moze uz adekvatnu podrsku supruga i sire obitelji a ja je definitivno imam. Nadam se da cu svom djetetu pruziti primjer jake samosvjesne i moderne mame te da ce i samo jednog dana biti dovoljno samouvjereno da slijedi vlastiti put i ne osvrce se na misljenja i pritiske okoline. Moj ti je savjet da se ne opravdavas i ne zamaras.......nikome nisi duzna objasnjenje i opravdanje osim sama sebi....a tako dugo dok se ti osjecas zadovoljna sobom i svojim izborima, dotle je sasvim sigurno to najbolje za tebe

    avatar

    16.09.2015. (11:30)    -   -   -   -  

  • Helen

    Bilo bi najjednostavnije da su isti stav kao blogerica Jasmina imali i njezini roditelji. Ove diskusije ne bi ni bilo :-)

    avatar

    16.09.2015. (11:31)    -   -   -   -  

  • MIOC 4L 1989

    Vidi se da te muči tvoj životni odabir no pitanje je iz kojeg razloga. Nisu djeca i roditeljstvo za svakoga. No kod svakoga dođe trenutak kad se upita koji je smisao njegovog života, kad je već dobio život na dar. Bojim se da ćete se teško suočiti s činjenicom da ste život potratili u hobijima i pukom zadovoljenju vlastitih hirova. Ponavljam nije roditeljstvo za svakoga, ali život ne treba provesti kao danguba.

    avatar

    16.09.2015. (12:20)    -   -   -   -  

  • mandi05

    Jasmina,
    iako sam otac troje dijece jedan sam od onih koji spadaju u kategoriju tolerantnih i koji prihvačaju (ne osuđuju) Vašu odluku.
    To ne znači da sam zažalio što imam troje dijece. Dapače, supruga i ja nakon svih ovih 25 godina braka ne možemo niti zamisliti kako bi organizirali život bez njih.
    Da Vam pišem ponukala me je jedna druga spoznaja, odnosno iskustva parova iz moje blizine (neke poznajem osobno, a neke znam po pričanju),a koji su u životu donijeli istu odluku kao i Vi, odnosno živjeti život bez dijece.
    Neki od tih ljudi sada su u trećoj životnoj dobi i s kojima u razgovoru vidite da se sa sjetom sijećaju svih onih lijepih putovanja, provoda, druženja s prijateljima ....Na žalost, sada kada su neki od njih ostali bez svog bračnog druga (što će se u konačnosti dogoditi i nama koji imamo dijecu) neki od tih naših susjeda postali su mrzovoljni, čangrizavi i i uglavno bi se svađali sa svima oko sebe.
    Za sve njihove probleme (samoću, bolesti, bespomoćnost, itd) krive ljude oko sebe koje poznaju ili općenito društvo u cijelini jer se nitko ne želi (po)brinuti za njih sada kada su sami, kada su napušteni od većine prijatelja koji su ili umrli ili opterećeni svojim problemima (uglavnom bolestima). U takvoj situaciji (npr. samo zbog malo glasnije muzike) sav svoj bijes i jad iskaljuju na ljudima koji žive u njihovom susjedstvu, a koji se zapravo druže i vesele sa svojom dijecom, svojim unucima i ostalom rodbinom.
    Obzirom da ste i sami rekli kako ste od većine rodbine neshvaćena vjerojatno da će se takav jaz godinama prema njima samo produbljivati.
    Nije mi namjera da Vas potaknem na promjenu Vašeg stava oko dijece (dapaće uvijeren sam da Vaša odluka po tom pitanju konaćna i kao što sam rekao poštujem to) već bih Vas želio potaknuti da već sada razmišljate i o tome da će starost doći i da razmišljate kako čete se u takvoj dobi odnositi prema drugima. Isto kao što sada očekujete da svi prijatelji i rodbina shvate i podrže Vašu odluku bilo bi fer i korektno da jednog dana kada dođu starost i bolest i Vi budete korektni prema svima oko sebe, odnosno prema ljudima koji će živjeti svoje živote okruženi svojim najbližima.
    Nadam se da nečete shvatiti ovo moje pismo kao provokaciju jer mi to i nije bila namjra već mi je bila želja da Vam napišem iskustva ljudi koji žive u našoj blizini a koji su u životu donijeli odluke iste kao i Vi.

    Srdačan pozdrav,

    Marijan

    avatar

    16.09.2015. (12:49)    -   -   -   -  

  • padre

    Prije svega, s obzirom na dozu egoizma kojom zračiš u kolumnama, odluka da se ne razmnožavaš je definitivno ispravna. Očito da ni sama nisu sigurna u nju, dok imaš potrebu za tolikim opravdanjima. Ne bi bilo loše da držiš supruga na oku, jer muškarcima je želja za razmnožavanjem nešto genetski predodređeno pa ne bih isključio da u tvojim poznim godinama suprug postane otac, ali na drugom mjestu. pozz

    avatar

    16.09.2015. (14:23)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se