Komentari

starateta.blog.hr

Dodaj komentar (45)

Marketing

  • stara teta

    eto malo, da se ne zakržlja...

    avatar

    19.02.2015. (00:09)    -   -   -   -  

  • Mrvicak

    Lijepa maca.

    avatar

    19.02.2015. (01:08)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ha, ha, hvala, to sam svog apricot garfilda rick de rossa zatekla na spavanju u kvaru: popeo se u ormar s ručnicima i lijepo ugnijezdio, i onda zbunjeno iz svog gnjezdašca gledao.

    avatar

    19.02.2015. (01:16)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    ''da zgulim s ramena tvoje otiske, ostatke
    blagih jesenjih prstiju
    i ostanem gola i smrznuta
    do proljeća''

    milijun puta sam nekad tako pomišljala biti u ovakvom opisanom stanju, a onda bih se pokrila sama sa sobom i zavukla se opet u sebe do sljedeće zime...

    predobro napisano, tek otkrivam ovu tvoju poetsku riječ, draga, tako da mi ne zamjeri na oduševljenju kod čitanja

    avatar

    19.02.2015. (06:11)    -   -   -   -  

  • lion queen

    sviđa mi se ova tvoja pjesma. ja sam tek nedavno izašla iz te faze. kod mene je već stiglo to proljeće... i kod tebe će uskoro... čim se malo odmoriš.

    avatar

    19.02.2015. (06:12)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    volim poeziju Sylvie Plath... "Njene pjesme su kao ruski rulet pri kojem se pištolj sa šet metaka vrti u krug" pisao je o poeziji Sylvie Plath Robert Lowell "Ona je najuznemiravajuća pjesnikinja ovoga stoljeća" njene metafore su

    čitajući tebe osjećam sličnu snagu poetske riječ... pjesmu osjećam kao bojanku u koju svaki čitaoc može unijeti svoju boju... uranjanje u hibernaciju... kratku smrt... onaj smirujući san iz kojeg se ne želim probuditi... ili ipak biti Lady Lazarus... biće prepuno metafora straha i tužne slutnje koje budeći se zaboravljam,.. a ti si ih pretaočila u pjesmu... koja ledi krv i istovremeno obećaje dolazak proljetnog ekvinocija... buđenje u novom snu... :)

    avatar

    19.02.2015. (06:54)    -   -   -   -  

  • Mekon

    Čuj..Teta... a da se malo prešpanciraš po friškem luftu...ha. pa onda v Vinericu na vruču čokoladu.. morti pri Vinceku kakšni kolaček... mam ti bu lepše v živlenju.... A morti dojezdi kakšni na belom kojnu...ha ...

    avatar

    19.02.2015. (11:17)    -   -   -   -  

  • stara teta

    @sjenko, slušajmo tijelo, ono nam kaže što treba, i na žalost, ne slušamo ga. kao što više ne vodimo računa o prirodnom toku oko nas, ne osjećamo, zaboravljamo da smo ipak sazdani od zvijezda, od zemlje, od zraka i vode...

    @lavlja vladarice, trenutno je moja faza: nos pun šmrklji, revanje ko magare, noge nestabilne ko mladog piceka, i čeznutljivo gledam van u sunčani dan. pjesmulica je nastala pred cirka godinu dana, kad sam imala jedan krasan pjesnički internetski čvenk s dvoje sjajnih pjesnika, u kojem smo zajedno nabacivali ideje, kasnije analizirali i vrednovali, divno produktivno druženje. bilo je nevjerojatno upravo to što smo sae i ja, istovremeno, dobili inspiraciju na istu temu, i obradili je motivacijski na toliko sliičan način da je to bilo pravo čudo sadržajne sličnosti. vrlo stimulativni pjesnički period, moram priznati.

    @dinaj, ovo mi je posebna pohvala, ali zaista, ne, ne mogu se usporediti s plathovom, mislim da u meni nema one tragične trunke koja je kod nje prevagnula i zaokružila njeno veliko djelo u točku na i. previše je u meni hedonizma, premalo heroizma, previše sebične orijentiranosti na osobno. i previše sam podložna biološkim zakonima. dapače, s radošću im se prjavascript: void(0);epuštam, čineći samo ono što mi govore razum i osjećaji, nagoni i intuicija. samo to. preplitko? možda. no to je moja bit. moja kob. sudbina. kismet. ne odričem se sebe i ne tražim ništa izvan. nitko nema pravo tražiti! no svatko ima pravo izboriti se. svejedno, pratila si tragove mojeg sitnog bitka i našla brlog u kojem snivam.

    @McOn, ne bi me sad ni mister univerzum zvlekel ispod dekice!! morti bi neki nobelovac, tek toliko da mi skuha čajeka i popeva uspavanku na temu: kako zadati smrtni udarac virusu gripe. tooo da!

    avatar

    19.02.2015. (13:11)    -   -   -   -  

  • Mayday

    Ne znam što bi šjor Paavolainen rekao, ali mene ovakve riječi
    definitivno vraćaju u život ;)
    O mačoru-iscjelitelju da i ne govorim ;)))

    avatar

    19.02.2015. (13:26)    -   -   -   -  

  • stara teta

    bila je to zapravo igra, pjesnik sae je napisao jednu pjesmu, ja istovremeno drugu, i teko su se čudesno poklapale, za neverovat.

    SAE: 04.02.2014., 10:36



    TE VEČERI

    te večeri,
    na zapuštenoj željezničkoj stanici
    nije bilo niti jednog klasika svjetske književnosti. samo
    prljave drvene klupe sa naslonima za laktove od kovanog željeza.

    ja, siromašan pjesnik željan slave,
    otišao sam u pokrajnju skladišnu zgradu,
    legao među poštanske pošiljke zapečačene voskom
    i umro.

    onda je društvo pisaca zapečatilo skladište na tri godine
    i za vrijeme punog mjeseca pozvalo policiju.
    došla su dvojica. od mene je ostala koža
    s nešto kostiju i jeftine konfekcije.

    i da! našli su mi u stražnjem džepu hlača istrgnutu stranicu
    iz neke opskurne zbirke pjesama još opskurnije poetese L. D. (37),
    s podvučenim sljedećim
    stihovima:

    „treba zagrebati.
    treba ostaviti trag.“

    bokte, reče policijski inspektor okrećući se mladom pomoćniku,
    pogledaj ovo: nesretnik je polomio sve nokte
    da izdubi rupu u betonu. i to kakvu rupu!
    ali čekaj, pa kako mu je to uopće
    uspjelo?

    pojma nemam, slegne ramenima mladi pomoćnik
    s perspektivom u službi.

    onda smo malo bolje pogledali obje pjesme, digla nam se kosa na glavi od istovjetnosti motivacijskog niza, pa sam napisala malu komparativnu analizu sadržaja i podudarnosti motiva. obje su zapravo istovremeno nastajale u našim glavama, istovremeno pretvarane u pisanu riječ na ekranu i poslane u eter. samo što je meni trebala sekunda više da pritisnem enter, ha, ha.

    ne mogu se načuditi evidentnoj sličnosti motiva u naše dvije pjesme

    SAE:

    TE VEČERI

    te večeri,
    još ovu zimu, 2014-te, da potrajem
    smještaj u vremenu

    na zapuštenoj željezničkoj stanici
    kao medvjedica s mladunčetom u brlogu
    lokacija, kontrast javnog i skrivenog


    nije bilo niti jednog klasika svjetske književnosti. Samo
    hommage olaavi paavolainenu
    invokacija književnosti

    ja, siromašan pjesnik željan slave,
    neslobodna od prazne ljubavi
    duševno stanje

    otišao sam u pokrajnju skladišnu zgradu,
    da sakrijem se i grijem
    namjerno biranje, u skladu s namjerom sakrivanja u traženju mira

    legao među poštanske pošiljke zapečačene voskom
    i umro.
    pusti me da dišem još malo, samo mjesec-dva
    nagovještaj i neminovna smrt

    onda je društvo pisaca zapečatilo skladište na tri godine
    do proljeća
    opet neumitno ograničenje vremenom

    i za vrijeme punog mjeseca pozvalo policiju.
    ne diraj me prerano
    točno određeno željeno vrijeme javnog pronalaska
    dežurne ekipe za hitnu pomoć
    i oficijelnih tijela koja se bave slučajem
    došla su dvojica.

    od mene je ostala koža
    sa svoje stare, tako nepotrebne kože
    isti motiv
    s nešto kostiju i jeftine konfekcije.


    i da! našli su mi u stražnjem džepu hlača istrgnutu stranicu
    gdje će odložiti ono malo slame i drangulija s mog ležaja
    materijalni corpus delicti, ili jedino što je ostalo iza nas osim ostatka trupla

    iz neke opskurne zbirke pjesama još opskurnije poetese L. D. (37),
    iz balade o narajami
    opet aluzija na umjetnička djela, prema ovaj put vrlo specificirano

    „treba zagrebati.
    treba ostaviti trag.“
    ta nitko neće postaviti pitanje ostavinske rasprave, čemu?
    potpuno suprotne nakane, ali radi se o istoj stvari: ostaviti trag života za vječnost, ne ostaviti nikako

    bokte, reče policijski inspektor okrećući se mladom pomoćniku,
    ni zgroženi pogledi na sivo truplo
    očekivan profesionalni komentar javnosti, hladan i faktografski, a ipak s određenom dirnutošću

    pogledaj ovo: nesretnik je polomio sve nokte
    koju trgam bijelim noktima
    pokušaj spašavanja nečeg dragocjenog nasuprot pokušaju da se otarasim onoga što me muči

    da izdubi rupu u betonu. i to kakvu rupu!
    i da se probudim u nekom drugom raju
    jednome je spas u očuvanju umjetničke vrijednosti, onog jedinog što ima, umjetnosti, a drugome da ode od onoga što zapravo nema, tamo gdje bi zaboravila na to da zapravo nema

    ali čekaj, pa kako mu je to uopće
    uspjelo?

    pojma nemam, slegne ramenima mladi pomoćnik
    s perspektivom u službi.
    jer ovdje ću zadnji udah ispustiti u proljeće
    kontrast: lijepa budućnost onima koji su samo promatrači, a nama neumitna smrt

    ne pretendiram da je moja pjesma bolja!

    avatar

    19.02.2015. (14:02)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    Stihove ti neću komentirat jer san tudum za poetsku analizu
    . al ti je ova glazbena jako dobar izbor..
    mačak je najbolji... (ti mu malo zavidna.. jel')
    oš i ti u ormar ;)

    avatar

    19.02.2015. (15:44)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    triba mačka naučit kuvat čaj :)))))

    avatar

    19.02.2015. (15:51)    -   -   -   -  

  • stara teta

    bome mu zavidna, @domenico, tak je vitak, fletni, ha, ha, skrije se svuda.
    već sam ja zdresirala svoje ukućane. zapravo, kad su vidli da trokiram, sami su odradili što treba, nemrem se požalit za zanemarivanje, ha, ha. doduše, da su mogućnosti za dodatnu rekonvalescentnu terapiju negdje u gorskom kotaru, ili na blagoj klimi mediterana, aaaah....

    avatar

    19.02.2015. (16:04)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    U Rođenju tragedije Nietzsche tvrdi da postoje dvije glavne vrste umjetnosti, apolonijska i dionizijska. Apolon bog uzvišenog sanjanja, samo-kontrole, liječenja, općeg razuma i udaljenosti. Njegova dijametralna suprotnost, Dioniz, bog vina, ekcesa, divljine, gnjeva, emocija i strasti.

    Da bi nastala pjesma tvoje kvalitete mora postojati ravnoteža između apolonijskih i dionizijskih strasti. Svaka tvoja pjesma u sebi krije i ritam pjevnosti, one dionizijske emocije koja, čitajući postaje nečujna ali postojeća glazba. Ni u jednom tvom stihu nema sterilnosti, onabeživotnost koja pjesmi oduzima strast... i nikoga ne dira u srce.

    da, u tebi nema one ključne tragike koja se osjeće u Sylvie pjesmama... i njen život je bio drugačiji od tvoga, ali katarza, zauzima jedno od središnjih mjesta u tvojim pjesmama. jer onaj koji uistinu hoće da bude sretan (ton ontos esomenon eudaimona einai), mora biti što čišći i što ljepši... kroz tvoje pjesme doživljavam katarzu... zar to nije znak da je pjesma prodrla u dubinu?... dotaknula apolono dionizijsku svijest, uzburkala sivo tkivo... izazvala stvaranje novih sinapsi... očitajući sjećam se sretno... :)

    avatar

    19.02.2015. (16:17)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    Bravo za ukućane..
    ...a dodatna terapija... evo ja ti prepisujen... sklopi okice....i putuj....mašta radi svašta :)))))

    avatar

    19.02.2015. (16:18)    -   -   -   -  

  • DOMENICO

    evo čitan komentar poviše.. ..svaka čast.... Apolon ..Dioniz
    @stara teta ....postala prava Božica o' poezije

    avatar

    19.02.2015. (16:28)    -   -   -   -  

  • stara teta

    @ dinaj, ničeovu jasnu misao freud je izvitoperio u strašnu agonalnu bitku u svakom jastvu, eros&thanatos, zanemarujući primarnu simboliku, ne poznajući prirodne tokove nastajanja onoga što zovemo ljudskim umom. pri tome, na žalost, držeći se one sulude cartesiusove dihotomije koju su kasnije tako žestoko prigrlili oni kojima je lakše nasloniti se samo na jedan stup. da se oslanjaju na više toga, osjećali bi se raspeto.
    eliade, schuré, frazer, fejtö, prizivaju zaokruženost našeg bića, gdje se nužno do nesigurne ravnoteže, suptilnog stady-statea prepliću i um i tijelo i sve ostalo koje tako rado, a nepravedno, uzvisujemo kao neprikkosnoveni apsolut.
    ne, nisam zaslužila ovakve epitete, zasigurno nisam, moja je tragika negdje zapisana, možda je ja namjerno, kao i većina, smatram samo popratnim dopisom, beznačajnom, stalnom, sitnom smetnjom i ne pridajem joj značaj. svjesna da sve prolazi, pa i bol. zrenje? možda. pomirenost? samo s onim što je zaista neminovno. ili dovoljno nevažno. i drago mi je da fluktuiramo povremeno istim strunama :)

    @domenico, ni slučajno nisam u tom rangu, ni slučajno! samo mi je drago da se ovdje družimo u ljepoti riječi i misli, daleko od banalnosti, a tako jednostavno ispunjeno smijehom, mislima, riječima.

    https://www.youtube.com/watch?v=qVVZ0JDPMRY

    avatar

    19.02.2015. (16:56)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    nisam znalac, ne bih se usudila napisati rezenziju tvojoj poeziji... ovo što napišem kada pročitam pjesmu je samo osjećaj koji me prožima... možda tu ima i onih osjećaja koji su ostavili traga pri našim kratkim susretima u reali ... sjećam se našeg prvog susreta kod staraca i tvog osvrta na moju klepsidru... kreativno konstruktivni dijalog... u par riječi si zaokrižila cijeli moj osjećaj iz kojeg je iznjedrena pjesma... i ovaj tvoj gornji komentar govori o tebi... volim takve razgovore... nestankom apslutnog vremena i prostra stao je samo jedan apsolut... nedohvatljiv a u nama... utjelovljeni um... sinteza emocionalnog i misaonog... to smo mi... bez uzdizanja na pijedestal svetosti... i kako već u vremenu renesanse reče Michel de Montaigne... i mi i univezum smo od istog tkiva sazdani... :)

    avatar

    19.02.2015. (17:45)    -   -   -   -  

  • stara teta

    ooo, moralist montaigne, lukavi odabir čistoće misli i djela, prihvaćanja i sumnje, u zajedničkoj težnji ka osobnom miru.

    i stoga kažem svakom muškarcu i ženi
    neka duša vam stane mirna i pribrana
    pred milijunima svjetova
    walt whitman

    ali ima i ovo:

    dođite brzo, kušam zvijezde!
    dom perignon,, u trenutku otkrivanja pjenušca :)

    poslovična šimićeva:

    Čovječe pazi
    da ne ideš malen
    ispod zvijezda!

    i onda nam je nekako, čisto ljudski toplo i milo kad naše vlastite riječi netko razumije :) :)
    ...

    avatar

    19.02.2015. (18:01)    -   -   -   -  

  • Mekon

    Aaah.. siroček moj.. si betežna... Jezušek.. valjda imaš kirega da Ti čajeka podgrije.. cuclaj Aspirin... Lepo Te pozdravlam ....

    avatar

    19.02.2015. (18:04)    -   -   -   -  

  • stara teta

    fala @McOn ;) imam ja svoje mušketire koji me bedinaju, uvijek bar dvojicu, a ostali kad dojdu izvana. nije mi teško ležat i odmarat, ne, ne, samo mi teško dihat, iako sam naoružana svom mogućom teškom antivirusnom artiljerijom. jedan frend mi obečal česen češnjaka i med s djevičanskih šuma i livada, kestenov i lipov, eh, miomirisi.

    avatar

    19.02.2015. (18:08)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    "đe me nađe"... rekao bi jelčić... obožavam narativnost poezije "Vlati trave"...

    glasovima umivam tišinu
    puštam tišinu da pada
    slana i mlaka
    zatvaram oči
    preda mnom rubovi
    moji cijelovi će zaustaviti pad
    ja ću proći
    krenuti ponovno prema svemiru
    s bezdanom pod nogama
    ususret nekom novom nemiru.

    eto zato volim dijaloge s tobom... :)

    avatar

    19.02.2015. (18:16)    -   -   -   -  

  • stara teta

    @di, hvala na ljekovitim mislima koje mi šalješ kroz eter, ne samo whitman, nego i eliot, pessoa, eluard, rilke, dautbegovićeva, ružica orešković, tasso, li-tai-pe, rumi... eh, svaki od njih zapalio je buktinju u meni, jedan ogromni drvored misli, šuma, beskonačna šuma kroz koju se kao životinja šmucam i nalazim svoje mjesto za počinak. svoj brlog iz kojeg ću sutra izaći na proplanke da se družim s ostalim vukovima, srnama, orlovima, zmajicama, leptirima i vidrama...

    avatar

    19.02.2015. (18:34)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    da, svi oni smo mi... i to jeTO... bez njih ne bi bilo ni nas... :)

    avatar

    19.02.2015. (18:53)    -   -   -   -  

  • stara teta

    hvala vam svima, kad bismo barem u životu imali prilike da uvijek tako sa svima lijepo razgovaramo :)

    avatar

    19.02.2015. (20:21)    -   -   -   -  

učitavam...