Komentari

bloodeeleeshte.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Lastavica

    ti prelomi jesu jako nezgodni, bili operirani ili ne, sporo zarastaju.
    Iz nepoznatog razloga, samo mom svekru je zaraslo na 45 dana,
    što je bilo čudo. Navikneš se nekako na nemoć, tuđu pomoć,
    mada ljudima kojima to nije u prirodi, teško pada.

    avatar

    17.02.2015. (13:30)    -   -   -   -  

  • Ribafish

    Oduvijek sam govorio da je bicikl vražja naprava...

    avatar

    17.02.2015. (13:39)    -   -   -   -  

  • Nemetz

    Bok Riba, you old house :)
    Bicikl, kao i auto i slična sokoćala, radi što mu gazda kaže. A gazda se žurio na trčanje (! oksimoron) to jutro i sjekao zavoj pod slabim kutem, te izletio na poledici.
    S obzirom da se počesto družim sa zavojima, gipsevima i sličnim mehaničkim kvarovima mog tijela, bilo je i za očekivati :)
    To je valjda plaća za sportski život. Strpljenje! Ionako dobro dođe naučiti se strpljenju ako već živiš u Hrvatskoj.

    avatar

    17.02.2015. (15:39)    -   -   -   -  

  • Bergaz

    Epizodu s bolnicom... kao da sam ja sâm napisao - čista istina!
    Pogotovo što u "Traumi" leže, makar "ugruvani" i nagruvani, zapravo zdravi pojedinci i pojedinke kojima nekakva bespovratna boleština nije preplavila zdrav duh. Nas neke polomljene su, s osobitom simpatijom, nazivali "biciklistima"... u koje i ti očito spadaš.
    Ja bih samo dodao i jedan lascivan detalj koji je skoro svakodnevno uveseljavao prisutne, a to je posjeta supruga ili djevojaka onima dulje "ležećima" i iskorištavanje iste za njihov zajednički odlazak u sobnu tuš kabinu odijeljenu samo mutnim staklom i pripomaganje pri... je l' te... tuširanju... Predstava.

    avatar

    17.02.2015. (17:34)    -   -   -   -  

  • junac

    joj, to trčanje je najdosadnije. znam da misliš da nije, i dobro se osjećaš nakon, i maksimir i svjež zrak... bla, bla... trčao sam tim maksimirom i bilo mi je super, ali kad sam intenzivnije počeo na sljeme, nisam se htio više vratiti u nizine. preporučam dva puta tjedno na sljeme: bikčevićeva ili leustek. sub/ned i jednom prek tjedna nakon posla. gore hodaš, dole trk. odradiš to za manje od sat i pol, a rekao bih da je učinak (i psihički i fizički) jednak ponešto češćem trčanju. sretno s gipsom!
    p.s. a možeš i na Gipsa ;) staza 52a čini mi se (al to za nedjelju)

    avatar

    18.02.2015. (10:28)    -   -   -   -  

  • Nemetz

    GP-ZG, u Traumi su posebne old fashion M/Ž kupaone za cijeli hodnik, s hrđavom kadom i (prihvatljivom) tuš kabinom pokraj nje, tak da famozni parovi mogu imati mir kod pripomaganja ili čega god... Samo, dok se prosječni solo polomljenik po toj velikoj kupaoni izokrene, presvuče, osloni se po putu na pomoćne predmete (ugurali su i neka kolica, hodaljke), pa noga van iz kabine ako uopće možeš u nju ući i stajati na jednoj nozi...i na krju, naravno, ak sve i uspiješ, moraš zalit taj gips, pa onda to sušit...uf.
    A ta atmosfera vojničke spavaonice i muške solidarnosti fakat se fascinantno brzo razvija, svi su već imali svačije mobitele nakon par dana :) Slažem se, ima nešto u tome da nema terminalno bolesnih, pa može slobodno nastati zavjerenička psihologija "bili smo nestašni, pretjerali s maloim nogaćem, forsiranjem, padovima na građevini, muškim stvarima" :)

    Junac, ovo sa Sljemenom zvuči primamljivo i manje dosadno i stresno, no kad si u nekom stvarnom režimu treninga (naravno, prilagođenom mojoj formi, godinama i neprofesionalnosti) i član nekog trkačkog kluba (koji ti tri put tjedno zacrta da dođeš i trčiš) kao ja, jednostavno postoje isplanirani kilometri, tempo i neka disciplina oko trčanja. I to povlači odluku da bih to u nekoj budućnosti trebao onda zamijeniti s tim manje iskalkuliranim trčkanjem na Sljeme, no moram to još vidjeti, jer zaista sam lijen i ako nema nekog čvrstog okvira, brzo odustajem :)

    avatar

    18.02.2015. (11:27)    -   -   -   -  

  • junac

    a, ipak znači škola trčanja. dobro, onda okej, pripremaju te za polumaraton i slično, onda se moraš držati programa. ja sam se nabrijavao na trekinge i 25 km hodanja/trčanja.
    inače uvijek mi je nekako visila u glavi ta misao trčanja maratona kao nekakav ultimativni izazov, a onda sam skužio da postoje i puno teže i zabavnije stvari. da bez maratona ništa ne propuštam uvjerio me frend, koji je otrčao i maraton i puno gore stvari, kad je rekao: "zašto bi se pobogu itko odlučio na tako dosadnu stvar poput maratona? dosadnije ne postoji"
    druga je stvar što sam polagano prestao i s planinarenjem pa se prešaltao na puno zabavnije i puno lakše stvari (barem što se fizičkog opterećenja tiče), a koje mi i dalje drže liniju pod kontrolom ;)

    avatar

    18.02.2015. (12:06)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Svako zlo ima svoje dobro.
    Da nisi jurcao biciklom, ne bi se vidilo kako si duhovit:))
    Ne volim bolesti, doktore i sve vezano za bol, smučilo mi se, pa sam htjela post preskočiti.
    Moj savjet (vjerovatno jubilarni stoti koji sad dobijaš) sjedni drugi put, kao ja, na sobni bicikl. Sporo se odmiče, ali ne smjeta mu loše vrijeme.
    I proći će, kao i sve loše što prolazi.
    Prestaćeš gledati nasmješena dobronamerna lica koja govore da to nije ništa, i da te ne boli.
    Nećeš morati slušati povjest bolesti svih svojih prijatelja, i njihovih susjeda.
    Narandje će ti prestati donositi jer je to dobro za oporavak.
    Vidješeć, nedostajaće ti to :))

    avatar

    18.02.2015. (12:37)    -   -   -   -  

  • Nemetz

    Junac, već sam istrčao 4 polumaratona do sada i mogu ti reći da nije uopće tako dosadno (maraton mi se za sad čini ipak forsiranjem i vjerojatno k tome dosadnijim), obično je to u nekim velikim gradovima ili u prirodi poput Plitivčkih jezera i ima element avanture i zabave, moram priznati. Ako ne crkavaš pri tom previše, naravno.... Ono kaj je dosadno to su svakako višemjesečni, uvijek isti i isprogramirani treninzi...
    No svakako, primamljivim mi se čini alternativa koja je i zabavna i lakša i održava liniju. Ne znam kad ću poslije ovog loma uopće moći ozbiljnije ponovo trčati, pa se Sljeme čini zgodnom privremenom i početnom zamjenom.
    Mecabg, da, naranče su poseban naučeni društveni ritual koji mi je, onak ironijski gledano, čak simpatičan :) Zamišljam ljude koji su operirali čireve kako raširenih ruku dočekuje sve te citruse kad im dođu posjete :D

    avatar

    18.02.2015. (13:51)    -   -   -   -  

  • Zack

    Ja mislim, da kad bi bil u takvoj situaciji, da bi pizdio iz petnjih žila. Prvenstveno jer niš nemreš a osuđen si na pomoć drugih. Nisam naučen da me drugi dvore, rađe ja dvorim oko sebe. :D
    Al opet, kak veliš da imaš izgovore za sve, onda je super kaj be beda možeš izbjeć sve one mozgove koje kad vidiš ti se zacrni pred očima, ali ih spletom okolnosti, moraš trpit. :)

    avatar

    19.02.2015. (00:12)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se