Komentari

vajrapani.blog.hr

Dodaj komentar (20)

Marketing

  • Lilianke

    oooo, vratio si se :))
    pročitam sutra :))

    avatar

    22.10.2014. (21:19)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    ...nisam pročital niš :)...zgleda mi komplicirano i dugačko, tak nebum ni skužio ak i idem čitat....samo te pozdravljam !!....je zapal snjeg po bregima ?

    avatar

    22.10.2014. (21:39)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Lilianke: ajd baš pročitaj pa mi javi o čemu se radi :-S

    @20 do asa: ah kaj buš... nije mi se dalo raditi nekakve fotoreportaže s novog pohoda po Samarskim stijenama pa reko ajd za promjenu malo lakog štiva :-P
    Bilo je snijega, tako sam čuo. Nisam vidio.

    avatar

    22.10.2014. (21:56)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Izdvojit ću ono što mi nikad nije jasno: "Da li su toliko ludi da vjeruju kako će imetak uzeti sobom u smrt ili pak kalkuliraju da će tim imetkom koristiti svojim nasljednicima na ovom svijetu?

    avatar

    23.10.2014. (05:29)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    A meni se učinilo da @20 do asa kaže da mu javim o čem se radi...al kad tamo, ti me ,naivnu, zezaš...no, dobro :)

    Radi se ,za početak ,o tome da si ili popravio kompjutor , ili pisao na nekom drugom ili nešto slično treće.
    Nadalje, radi se o tome da mi je jako drago što si prepisao duhovni tekst, iako se na opise izleta s fotkama ili uzgoj biljaka nikad neću požaliti.
    Također, ima neka reklama za mobitele s patkama, koja me uvijek podsjeti na tvoje patke. Kako su tvoje patke? :)

    Interesantno je da sam se baš jučer, nakon puno vremena, sjetila svađe (i ponovo se sva uzrujala, naravno) koja se dogodila ljetos, gdje me je šogor napao verbalno, vezano uz neki balkon;vlasništvo i korištenje istog (preglupo je da opisujem), što me je specijalno iznerviralo/pogodilo jer mi je to šogor, vlastit rod.
    Pa me je suprug umirivao neka sve pustim......što bih još mogla i učiniti da se (sa jezom) od toga ne prisjetim suprugove rođene tete koja je, baš kao i u ovoj pripovjesti , čekala gramzivo priliku da majku koja nije bila skroz pri svijesti lukavstvom navede da joj potpiše vlasništvo određenih komada zemlje.Time je u potpunosti opljačkala svoje dvije sestre (čime je oštetila i nekoliko drugih ljudi, npr.mog supruga).....to čovjeka stvarno ozbiljno zabrine, vlastite sestre opljačkati i moći mrtvo hladan živjeti poslije. Kada ona umre , sve će ostati njezinim sinovima, i to joj je glavno opravdanje.
    'tTreba mi da preživim, da imam za sigurnost ako se što dogodi i ustreba mi novca, a poslije će ostati obitelji.'
    Ali ipak, ona se i dalje čudi što su svi nećaci prestali razgovarati i kontaktirati s njom. Što upućuje da i dalje samu sebe vara da je njezin čin opravdan.....

    Ali, na stranu sad to, po meni je najbitnija rečenica ovog teksta slijedeća;
    ....Budući da sam u posjedu takvih velikih magijskih moći s najvećom lakoćom mogao bih te slomiti da bi u trenu od tebe ostalo samo blijedo izmoždeno truplo, ali neću to učiniti, jer na kome bih ja prakticirao svoje strpljenje ako ne na vama koji ste me povrijedili? ....
    Prekrasna poruka!

    I da sad ne dužim više, drago mi je da si se malo pokazao i pojavio, nemoj odustati,lijepo molim! :)

    avatar

    23.10.2014. (19:50)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Valcer: čini mi se da može biti i nešto treće! A to je težnja da u očima živih i nakon smrti izazivaju divljenje i spominjanje svojih imena.
    Ne znam da li će se za tisuću godina spominjati imena današnjih poduzetnika, gospodarstvenika, tvorničara, investicijskih bankara i ostalih modernih čudesa. Znam samo da danas najdragocjenije i najkorisnije što dobivamo u nasljedstvo su nam saznanja i učenja stigla kroz tisućljeća od onih koji su pod svoju imovinu upisivali dvije stvari: komad platna i zemljana zdjela.

    @Lilianke: patke su dobro, hvala na pitanju! Mislim da budu napravile jedan novi fotosession za blog, ali to kad budu raspoložene.
    Da, stvar s Milarepinom biografijom je takva, a to nije samo moja opaska, nego puno važnijih komentatora (vidi recimo što kaže Ani Pema Chodron u videu koji je u postu na zadnjem linku u ovom članku) da je strašno primjenjiva na naša osobna iskustva, svevremenska, tko ne bi znao ne bi nikad pretpostavio da se zbiva u 11. st. na Tibetu. Ima jedan odlomak koji sam bez objašnjenja preveo i stavio na blog prije par godina i u komentarima ljudi vele da su otpočetka mislili da to ja sam razgovaram sa sestrom, a to je zapravo bio dijalog Milarepe i Pete Gyaltsen, toliko je aktualna cijela stvar, a i dosta humoristična :-))

    Tako nekako je i Milarepin otac kad je bio bolestan i na umoru povjerio imanje na brigu bratu i sestri dok sin ne odraste jer žena s dvoje male djece ne bi mogla obrađivati zemlju i održavati posjed i stada itd. Ali oni su sve prisvojili i ženu s djecom su držali kao sluge u vrlo lošim uvjetima na njihovom vlastitom imanju. S tim je počeo put osvete na kojega je Milarepu poslala njegova majka...
    I tak... očito da i ti prakticiraš strpljenje i to dosta intenzivno :-)

    avatar

    23.10.2014. (23:33)    -   -   -   -  

  • Valcer

    Dobili smo mudrost od njih, i to je trajnije od svih zemaljskih dobara!

    avatar

    25.10.2014. (06:19)    -   -   -   -  

  • odmak

    Malo i ništa se čovjek/čica mijenja. Stari tekstovi su već sve rekli. Pročitala sam do kraja. Milarepa je izabrao svoj put, jedini mogući. Oprostiti onima koji su ga najviše povrijedili. Drago mi je da je i tetka progledala.

    avatar

    25.10.2014. (17:34)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Valcer: sreća za nas jest.

    @odmak: da, malo ili ništa... ali iz života u život ipak to bude malo po malo, zato neki i progledaju već sad, a progledali bumo i mi kad tad! :-))

    avatar

    25.10.2014. (21:32)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    ODLIČNO Si odpjevao....Pozdrav Tebi!!!

    avatar

    27.10.2014. (17:07)    -   -   -   -  

  • jelen

    Onaj prekrasnog glasa (Thopaga) je otpjevao, a ja samo nevješto prevodim prijevod originala :-)

    avatar

    27.10.2014. (20:02)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    to je uvijek zanimljiva tema, o kojoj treba raspravljati. Istočnjačka vjerovanja duboko su u nama negdje , pa skupljamo razne stvarčice koje će nam trebati, a na kraju ostanu samo briga potomstvu. Svaki od nas nešto sprema jer će mu to trebati. Supruga je svašta skupljala a nitko to nije dalje htio uzeti pa sam trebao napraviti drastičan izbor onoga što ostaje. Pisci pišu i ostavljaju tako tragove, slikari slikaju i tragovi su ovdje, kompozitori skladaju, fotografi manijakalno fotografiraju (fotkaju i sebe i tvrde da će njih po tomu pamtiti). ja skupljam sve vrste filmova i glazbu i knjige, a neki skupljaju nekretnine... Zanimljivo i trebaju mi bolje naočale :)

    avatar

    30.10.2014. (23:02)    -   -   -   -  

  • jelen

    Aha, ono je baš lijepo rekao Chris McCandless: things, things, things...!
    www.youtube.com/watch?v=Kb83JKfxYn8
    :-)

    avatar

    31.10.2014. (23:55)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Jelenko!
    upravo sam sanjala da si otvorio novi blog, pisalo je u naslovu 'jelenkov blog',ovako kao i tu, samo nije bilo crvene podloge nego neki drugi design.
    Nije bilo teksta, nikakakvog posta, nego smo slika Marije i Josipa u pustinji, sve od pijeska (uključujući njih), dine, palma, pomislila sam da jednostavno nedostaje piramida, a na kraju mi je sinulo da je to prikaz Majke Božje koja trudna bježi u Egipat .....

    (samo, nije ona trudna bježala,nego je bježala u Egipat nakon Rođenja, jel se dobro sjećam?)

    avatar

    05.11.2014. (09:49)    -   -   -   -  

  • jelen

    Da, nije trudna nego već s malim Isusekom na rukama, ali kak veliš Isuseka u snu nije bilo :-)) U pustinju se uvijek dobro zaputiti, u pustinji je tek prava akcija, tamo čovjek dospijeva u žižu zbivanja, tam ko da si na špici, (a dobro je vidjeti špicu i biti viđen na špici) u pustinjskim špiljama Egipta gdje su gnostički kontemplativci kontemplirali, a i njihova crkveno-koncilska braća su pokušavala nešto al im baš nije išlo pa su umjesto kontemplacijne na nauk Učiteljev išli osmišljavati nešto svoje nešto proizvoljno, neznalačko, ne-gnostičko... al pustimo sad to. Simbolika Pustinje koju vole kršćanski kontemplativci je vrlo vjerojatno gruba analogija dharmičke Shunyate, Praznine. Unutarnja Pustinja, Pustinja Uma, koja upravo zahvaljujući svojoj svetoj neokaljanoj Praznosti biva u stanju sadržavati baš sve. O tome se uči u Pustinji. Pijesak, dine i palme su ok, al u svemu tome nisu nužne stavke, Pustinja je ondje gdje se posvećeno i neometano svjetovnim aferama istražuje na kojim principima funkcionira um. Neka tvoj san bude povoljan znak za moje dane u pustinji :-))

    avatar

    05.11.2014. (16:37)    -   -   -   -  

  • Yoni

    Rekla bih da je Milarepa (ipak) uzeo tetkine stvari zbog toga što ju je poštovao, što je poštovao njenu nakanu da mu ih preda, a pritom iz preuzimanja tih stvari nije moglo proisteći nikakvo zlo. Nije ih uzeo zbog sebe i za sebe, već zbog toga da je ne povrijedi, pa iako je ona došla njemu da ga povrijedi. Bio je već tada majstor Dharme (poput Rame opjevanog u Ramayani). To su suptilni motivi, teško dokučivi frktačima i kolutačima. :) Što tjera osobu da ustraje u svojoj zloći, čineći čak gradaciju prema sve većoj pohlepi, prema sve većoj opačini? To je možda čovjekova božanska Duša, koja uvijek teži istjerati stvari na čistac, kako bi prolaznoj osobnosti dala povratne informacije o područjima na kojima treba uspostaviti duhovni rad. Sjenke omogućuju prisutnost. U perspektivi, dakako. :) Milarepa se zahvaljuje svojoj tetki jer mu je kroz vježbanje strpljenja omogućila duhovni rad. To su, dakako, rečenice upućene nama, jer ih samome sebi ili tetki on svakako nema potebu izgovarati. Taj me način gledanja na stvari podsjetio na davno pročitane odlomke jedne Castanedine knjige: don Juan mu je govorio o šansi da nas uhvati u svoj pakleni stisak neka boranija od sitnog mučitelja: ona će tesati naš ego na bezbrojne genijalne načine kojima ni milijarde mudrih knjiga ili Učiteljevih pouka nisu dorasle. :)

    avatar

    07.11.2014. (02:13)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Yoni: hvala! I ja bi isto tako rekao samo što nemam dovoljno bogati vokabular da bi sve tako lijepo (fluidno objašnjeno :-) sročio :-)
    Kad sam jučer prvi put posjetio tvoj blog ništa nisam posumnjao, a onda danas drugi put mi se učinilo da si ti jedan nestali i sada ponovno nađeni popularni bloger :-S
    Pitao sam se nadalje zašto su komentari pisani u ženskom rodu pa sam pretpostavio da si zadužio ženu neka vodi blog u skladu s tvojim smjernicama dok ti prebivaš neometano u čistim sferama kod Malog Mede u Tkalči... naravno može biti da se varam, da sam se skroz pogubio i da fantaziram pod utjecajem Franckovoga Planinskog čaja :-P

    avatar

    07.11.2014. (16:11)    -   -   -   -  

  • Yoni

    Ne znam što sam bila u prošlom životu. Možda sam i bila, kao što sugeriraš, kakav popularni bloger, ali se toga ne sjećam. Nestali i ponovno nađeni - nema toga u našem katoličkom društvu. :) Znam da sam u ovom životu žena u najboljim godinama, uščuvana, poštena i radišna. I to mi je dovoljno.

    avatar

    08.11.2014. (16:51)    -   -   -   -  

  • jelen

    onda maj mistejk :-P da u pravu si, nema toga kod nas... ponovno nađeni, to su protestanti ;-)

    avatar

    08.11.2014. (23:04)    -   -   -   -  

  • VladKrvoglad

    Zaticem te u stivu za odmaranje? Neka, neka! Mora to s vremena na vreme! :)

    avatar

    12.11.2014. (23:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...