Komentari

vajrapani.blog.hr

Dodaj komentar (37)

Marketing

  • Valcer

    Ovo je zahtijevalo odličnu kondiciju!

    avatar

    11.09.2014. (20:52)    -   -   -   -  

  • geomir

    Ako moran patit, prije bih se odlučio za Farski maraton!! :-)))

    avatar

    11.09.2014. (21:15)    -   -   -   -  

  • GubecBeg

    [a href=Tvoj blog je cool, posjeti moj :)

    Evo ti link koji sam davno spominjal: http://www.aozeljeznicar.hr/page.php?id=140. Tekst o pokojnom Ratku me podsjetil na to...

    Pozdrav target=_blank]Triglav '49.[/a]

    avatar

    11.09.2014. (23:07)    -   -   -   -  

  • 20 do asa

    .....bez neke lažne skromnosti velim da je ovo meni post godine..nije da neki drugi postovi nekih nas drugih ne valjaju, nego mi ovo sjeda totalno....valjda zato kaj često gledam tak neke dokumentarce i onda si mislim kak je to dobro...tak da bum ovaj post ili dokumentarac pogledao još par puta.....a kaj je najvažnije je to da to nije negdje na kraju svijeta nego tu negdje :)))))....bilo bi jako zanimljivo da snimaš to sve kao film,al i ovak je dobro......

    avatar

    11.09.2014. (23:12)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Ovo trostruko pokazivanje daje dojam da je neka mudrost bila udijeljena taj dan, i neki prijelaz na viši stupanj učinjen.... još si simbolično prešao uz i preko strme stijene...
    Slike su odlično uspjele dočarati atmosferu, što i nije uvijek slučaj...vjerujem ti da je osjećaj zaštićenosti, sigurnosti i svetosti bio jak unutar 'zidina'.....ali je i pogled izvana, nakon uspona, božanstven...prekrasno! (Ono je stvarno more?)
    Uza sve, cijeli pothvat djeluje dosta opasno, vrlo ozbiljno!
    Nego, da nisi napomenuo da se nalaziš na onoj najboljoj slici,ne bih te pronašla ni u bunilu. Čak i kada sam gledala pažljivo, jedva sam te spazila, i to tek nakon što sam po idućim slikama vidjela gdje si.

    Ali, ta tvoja pateća napregnuta poza ,kao da izlaziš iz ljuske jaja, podsjetila me je na jedan osjećaj, naočigled ne baš jako povezan, koji me često oplahne. Osjećaj sputanosti uslijed hodanja unaprijed određenim i zadanim stazama......ponekad , hodajući ili vozeći gradom, ne mogu se oteti dojmu da sam kao stvar na traci, koja ne može odrediti kuda putuje, nego samo biva vožena unaprijed određenom rutom. Sve je označeno, pješačke staze, biciklističke, rubovi ulica su odnedavno većinom ograđeni stupićima, pa ne možeš pristati gdje poželiš, nego samo na mjesto unaprijed određeno za to, ne možeš stati, nego samo na semaforu, na crveno, a isto niti krenuti , niti ići u vlastitom ritmu (mislim, jasne su mi prednosti uređenog prometa, i asfaltiranog nogostupa,a niti kroz šumu ne hodaš najvećim gustišem)... sve pod krinkom sigurnosti i reda, ali do koje mjere?
    Sjećam se igranja na livadama i u šumarcima sela kad sam odrastala, nije bilo smjera, išli smo prirodom kako god smo poželjeli....stazom koju smo sami zadali.

    Mislim da sve to što nas okružuje nepogrešivo opisuje stanje duha u kojem se kolektivno nalazimo. Automatizirano stanje u kojem smo se odrekli duše.

    Tako me je ovaj vaš opasni uspon , a ipak tako pun gušta,podsjetio na tu slobodu...

    Malo sam odužila, ispričavam se ako kome smeta...
    :)

    avatar

    11.09.2014. (23:51)    -   -   -   -  

  • jelen

    Triglav '49
    evo @Gupčeva linka ispravno postavljenog :-)) Toliko za sad komp mi je riknul, javljam se s "pomoćnog" koji isto na izdahu :-P

    avatar

    12.09.2014. (01:22)    -   -   -   -  

  • j.

    prošao i ja prije nekih desetak godina, na vlastito čuđenje kako sam uspio sve te četveronožne dionice, ali i uz vodstvo iskusnih... čini mi se da je naš smjer bio obrnut...
    noćenje u domu na Bijelim stijenama (potkrovlje) uz nezaboravnu večer kada je oluja toliko cepala a ljudi toliko podgrijani da sam ih ja uspio zabaviti tamburanjem na gitari, a uz moj sluh i glas mutirajuće mule nije bilo grla koje bi znalo bar iz tri pokušaja doći od c do g...valjda sam se zbog toga ja najmanje napio jer nisam imao treću ruku za kupicu... nezaboravno :)
    jedino što je slijedeće jutro magla na Bjelolasici bila tolika da sam se morao vratiti kroz pola godine na novi pokušaj... ili je to bilo od vina... :)
    u Ratkovom nikad nisam spavao, bio sam jednom drugom prilikom sa tada trogodišnjim klincem koji je bio fasciniran time kako je kuća narasla u špilji :) i bome je veliki dio sam propičio a ne na "pinčeka lončeka"; tog ljeta je i na Kleku dobio pljesak kad se popeo do doma...
    i onda meni netko priča o ljetovanju na plaži; ma daaaj, come on... :)

    avatar

    12.09.2014. (08:40)    -   -   -   -  

  • GubecBeg

    @j.

    Ako ste spavali u skloništu na Bijelim s., ne mislite li možda na Vihoraški put koji kroz njih prolazi? Jednako je zahtjevan i prolazi sličnim terenom pa lako zavara čitatelje... Ovdje se radi o južnom dijelu Samarskih s.
    Možda sam ja ipak sve krivo shvatio.

    P.S.
    Naš pristup planini je ipak još uvijek ponešto drugačiji, ne pijemo puno i ne pjevamo :)

    avatar

    12.09.2014. (08:50)    -   -   -   -  

  • Dnevnik toka misli

    Kažeš da je Ratkovo sklonište bilo čisto, to mi je drago čuti. Kad sam bila prije par godina, bilo je u zaista lošem stanju, od boca, kostiju, smeća. Sve me srce steglo što takav biser propada. Već neko vrijeme planiram na Vihoraški put, samo mi se ekipa nešto nećka. :)

    avatar

    12.09.2014. (08:53)    -   -   -   -  

  • j.

    je, točno, ja sam kriv, meni se pomiješalo :) Bijele su bile tada, a Samarske nisam bio nego samo jednom do skloništa (nisam se usudio s klincem dalje, možda sam pogriješio?)... sjećam se samo da je na cestu od doma prilično strm silaz, to onda nije Ratkovo sklonište nego Bijele stijene (ima i otvoreno sklonište kraj doma, sad se sjetio), svakako... u Ratkovom nikad nisam spavao; a volio bih posebno prespavati na vrhu Bjelolasice, ako bude prilika... tamo je malo dulje pa nema ekipe koja dođe autima na lumpanje?
    a ovo da ne pijete to kužim, svaka čast, i kod mene je od tada prošlo deset let; ali da ne pjevate :) ... ne bih ni ja tada puno, ali me cijela ekipa (desetak ljudi u domu) tada ohrabrivalo - daj ovu, daj onu... kak to već ide, ne? mislio sam ovo naglasiti: na gitari znam samo naštelat žice na dur akord i drljati po pragovima, ništa više...
    kužim kaj smeta, lumpanje dijela ljudi koji su u domu a drugi bi spavali, pa onda još cigare i alkohol... gadno... ali čega sam se sve nagledao i naslušao po npr. Sloveniji, a i kod nas, istina - nekako mi se sve više mili spavati doma :) mislim da je zlatno pravilo da tam di je dobar domar ima i reda; a što se tiče ovakvih osamljenih skloništa - puno sreće!
    a i Lubenovac, to je ista priča, ne?

    avatar

    12.09.2014. (13:07)    -   -   -   -  

  • jelen

    @20 do asa: hvala na lijepim riječima za ovu reportažu, ako je nešto što bi inače ostalo nepoznato ovime približeno štovanom čitateljstvu onda mi je jako drago!

    @Lilianke:hvala i tebi na kvalitetnom tumačenju simbolike :-)) Tura je na nekim dijelovima dosta zahtjevna, za neiskusne opasna, najbolje je kad se ima vremena za polako i oprezno... Meni se čini da smo tog dana nekak opet jurili i da je trebalo polaganije to sve, no dobro.
    Po pitanju ovoga što veliš o sputanosti pod krinkom sigurnosti i reda to je isto jedna veeelika tema :-)) možda bi trebao nekom prilikom staviti na blog jedan zanimljivi video o ruskim Njemcima povratnicima u Rusiju i o njihovim dojmovima nakon povratka u ruralnu Rusiju, u život koji je robinzonski ali je faktički slobodniji od života u Njemačkoj gdje pojedinac zapravo malo toga smije izvan detaljnih propisa. Preciznije rečeno ne smije ništa...
    Uglavnom ti ljudi daju jedno svjedočanstvo koje je u žestokoj opoziciji s patetičnim rusofobnim agitpropom kojim pršte EU mediji Pametni ljudi ako imaju izbora će izabrati više slobode čak i nauštrb svojoj tjelesnoj ugodi, jer što je zapravo teško? Besmisao i manjak slobode je najveći teret.

    @j: ma pusti GubecBega, on da ne pije!? Ko ga ne zna skupo bi ga platil :-S
    A kaj se tiče pjesme, pa možda sam ja lud, ali kolko se sjećam da sam se ja povukao na spavanac ranije (iz prethodnog nastavka se vidi da sam bio pospan, već sam i na klupi drijemao), na gornju etažu, a dolje za stolom se nastavilo s kartanjem, gemištom, a u jednom trenu se zaorili i nekakvi pseudozagoski napjevi, na sreću tak su lijepo popevali da ih je valjda samih sebe bilo sram pa nisu dugo :-P Velim, takva je barem moja uspomena na tu večer, no valjda sam to sanjal :-S
    P.S. ljetovanje na plaži !? Kaj to ljudi rade?? :-(

    avatar

    12.09.2014. (14:11)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Dnevnik toka misli: Vihoraški put nisam prošao, ali čujem da je baš kul ;-))

    avatar

    12.09.2014. (14:50)    -   -   -   -  

  • GubecBeg

    @srnjak cukurni:
    sad se i ja zmislim, doista su neki i pjevali, ispričavam se na propustu :) ja zasigurno nisam :D
    a gemišta sam spil točno tak kak sam i napisal, ne puno... zapravo čini mi se da si ti spil više čistoga pa si se prije povukel na ležaj :P eto, moral sam ispraviti netočne navode da javnost ne ostane zbunjena.

    avatar

    12.09.2014. (15:49)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Lijepi prikaz šetnjice po ovome kraju po kome ne može svatko. (sličnog pokazivanja rukom ima i u mom postu iz kolovoza '13. po dijelu Vihoraškog puta (obiđeno u srpnju), jedna statua kao pravi moai, a nauživali smo se i snijega. Spavali smo u skloništu na Bijelima uz društvo puhova, a noć prije u Zelenoj kući (Duliba) kod Kolovratskih.

    avatar

    12.09.2014. (17:15)    -   -   -   -  

  • jelen

    @GubecBeg: ja znam samo da mi se od nečega jako spalo... valjda od umora i dugog putovanja ;-)

    @gogoo: sjećam se. Lani smo i mi malo ljetnoga snijega gazili, na sjevernom Velebitu kraj Velikog Kozjaka :-)

    avatar

    13.09.2014. (00:01)    -   -   -   -  

  • Mariano

    Tri zuba u vrhu amfiteatra kao Lenjin, Marks i Engels. Čovjek ne mre pobjeć od sebe. ;-) Svaka čast pentranju (jel ti Hanuman kaj u reinkarnacijskom rodu? ;-), no meni je laknulo kad sam konačno vidio arkadijske livade, ravnice, široko polje po kojemu možeš teturati do mile volje, spokojne kravice i blage brežuljke. ;-) Još da se negdje zazelenila kakva tenda od lokalne birtijaške terase, blaženstvo bi bilo kompletirano. Išli smo ja i žena jednom u Bidrovec i Vidovec (to je, kao, bilo naše planinarenje, iako planinarske staze otamo tek počinju), s terminala u Dubravi, i najljepše čega se sjećam nakon pokušaja hodanja uzbrdo jednom ulicom i hitrog povratka natrag nakon pedesetak metara, bila je arkadijska terasa na čijoj su se tendi svjetlucala slova "Karlovačko, Karlovačko,...". Birtija usred sela, pod krošnjom kestena, ... čisti raj! Šala mala, lijepo je gledati druge kako se penju po liticama, lete na Mjesec, skaču s padobranom... Ja vam dajem svoju punu podršku! Nego, da se nadovežem na @Liliankina razmišljanja o životu jednog sudionika u zagrebačkom prometu: mnijenja sam da su kontrasti srž života pa stoga nakon vožnje gradom bez mogućnosti kreativnog doprinosa uvijek može slijediti šetnjica šoping-centrom uz veliki izbor čipseva ili butelja vina, koji čovjeku pružaju visok stupanj varijabiliteta u valerima slobodne volje. Analogno tome, nakon pentranja i strmopižđivanja po vrletima i amfiteatrima Lijepe Naše, tek je posjet nizinskoj birtiji s terasom u rustikalnom stilu, na kraju cjelodnevna izbivanja iz 21. stoljeća, onaj pravi faktor duhovnoga uravnoteženja koji spaja kraj s krajem i početak s početkom, koji čini Velebitsko pivo božanskim nektarom na koji se i muhe lijepe, i koji na najbolji način zaokružuje Dojam te čovjeku dođe da tamo za stolom s kariranim stoljnjakom, dirnut vlastitim životom i muhama koje graciozno zuje uokolo, prsatom konobaricom i automehaničarskom radionicom preko puta ceste, čak i pjesmu napiše! Pjesmu o kratkom, ali dostojanstvenom životu jedne muhe koja je upala u pjenu od piva.

    avatar

    13.09.2014. (01:24)    -   -   -   -  

  • Mariano

    Nadam se da nisam pretjerao u šegi. :-) Fotke su dojmljive kao i uvijek pa bum noćas sigurno sanjal kak se i ja penjem divljinama i prašumama, skačem s lijane na lijanu, otkrivam mudrace po nedostupnim pećinama i pijem iz planinskog potoka tik do sniježnog leoparda... Koji tečno govori mađarski.

    avatar

    13.09.2014. (01:29)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Mariano: e nemoj tako da se šegačiš da ne bi ja stvarno pozvao strikana Hanumana neka te povede na vaspitni izlet,... sve sa grančice na grančicu... pa sa lista na list... ili sa lijane na lijanu :-S
    Velebitsko, na njega se doista muhe lijepe, puno šećera, ali meni ne smeta, neki se žale da je preslatko :-)
    Pjesmu o muhi u pjeni piva napiši svakako! Ja pjesme više ne pišem, prije neki dan sam u staroj bilježnici našao jednu iz nekih drugih vremena :-) slažem se i dalje sa svime tamo napisanim, ali danas me osobno zanima jedino prevođenje pjesama od pravih pjesnika!

    avatar

    13.09.2014. (16:50)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano,
    ah.... šega, znači?
    Ti si opasan neki tip :-D (za sebe ,možda, najviše :D )
    Daj se malo smiri. I ne brini se ništa :D.

    Ja nemam potrebu za slobodom izbora u Interšparu;
    Od vina uzimam uvijek isti merlot, a od čipsa uvijek najobičniji čips sa solju. Od keksa domaćicu, od uložaka libresse.

    :))

    avatar

    13.09.2014. (21:47)    -   -   -   -  

  • jelen

    htio sam na ovo odgovoriti linkom na jedan "too much information'" meme ali me napalo s bloga da "šaljem spam" :-D
    ovaj meme ali evo uspjeh hihi ;-)

    avatar

    13.09.2014. (23:18)    -   -   -   -  

  • Mariano

    Too much information, to je ako se ne varam glede i u svezi onog libresse? ;-S Ja niš ne kužim od tog vašeg :-SDP, ali se pravim kao da kužim pa kao sudjelujem i sudjelovam.
    @Lilianke - Tamo si kod mene poslala grom da me sprži, a ovđe mi spotikavlješ da sam opasan za sebe, kak da to shvatim i skužim? :-Š

    avatar

    14.09.2014. (00:16)    -   -   -   -  

  • jelen

    ma kaj bi... nego sve zajedno kao cjelina, znaš intima je to, ne? Robne marke puno kazuju o nama. Kaj bi bilo da ja sad počnem pričati koji odvijač sprej koristim, ili koja mi je omiljena marka antifriza?!?

    evo ti još jedan, ali nisam siguran dal je ovo meme ili samo šaljiva sličica :-S
    http://i2.kym-cdn.com/photos/images/original/000/026/989/too_much_infor mationgoldiefish.gif

    avatar

    14.09.2014. (00:39)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    @Mariano;
    ti postaneš raspojasan, a imaš britak jezik, pa postoji mogućnost da te netko svrsta u bezobraznike...dok mi neki znamo da je to samo skrivanje nježne srži :D (zato si opasan za sebe)

    Grom...pa grom puca tamo gdje misliš da nema šanse da pukne (i u šiljaste špice) ...kaj ja znam. :-z jel to dovoljno objašnjeno? :D

    @Jelenko medenko;
    ma daaaaj :)
    P a vi stalno pričate o sortama pive ...zakaj ja ne smijem zucnuti o svom kruhu nasušnom? ma nisi tako osjetljiv!!??
    Nisi reagirao na prsatu konobaricu, to je daleko neugodnija pomisao :D

    avatar

    14.09.2014. (08:58)    -   -   -   -  

  • j.

    vidim, situacija se intenzivira;
    nitko ni zuc o gemištima;
    a i ovo sa terorom izbora podržavam: kad ga pomiješaš s kiselom, iznad hiljadu metara nadmorske - gemišt je gemišt, osim ako nije muha u njemu :)
    što se tiče dugih tura sa spavanjem, kod mene su sve rjeđe, jer nemam vremena ni za čitav dan u planini, ali zato imam za recimo tri sata lutanja obližnjom šumom svake subote i nedjelje: nekako mi s vremenom otpadaju hrkanja, karte (u oba smisla), magle, gemišti, a ostaje samo čarobna tišina :)
    i btw, kad smo već kod karata, čini mi se da sam ja jedini čovjek rođen u Zgbu koji ne zna kartati belu :) svi me pitaju kaj sam radio pod biologijom i fizikom a ja velim da su sportske bile tak sadržajne tih godina da sam ostao na stadiju remija :)

    avatar

    14.09.2014. (11:12)    -   -   -   -  

  • jelen

    @Lilianke: više volim za sebe reći da sam neobično plah, radije nego "osjetljiv", bolje mi zvuči tako... Ne znam sad zašto "nisam reagirao na prsatu konobaricu" trebao sam nešto reći ;-)

    @j.: niti ja ne kartam belu, a sve ostale kartaške igre koje sam znao u ranoj mladosti odlučio sam zaboraviti. Dugoročno i ja se nadam više samostalnim lutanjima ali i produženim boravcima u osami prirode, ali ipak to još nije sad došlo na red.

    avatar

    14.09.2014. (13:50)    -   -   -   -  

učitavam...