"Jednoga dana u svom domu u Kaliforniji tražila sam štivo za čitanje, a na polici sam pronašla knjigu koja se zvala »Priručnik o pobačaju«. Interesiralo me kakva je to knjiga i kada sam je izvukla, pala je na pod i otvorila se na sredini gdje su bile fotografije. Bila sam zgrožena, isti tren sam zatvorila knjigu jer jednostavno nisam htjela gledati te slike. Ono što sam vidjela bilo je sićušno dijete od tek deset tjedana: mogle su se jasno vidjeti male ručice i nožice, čak i lice toga djeteta koje je postalo žrtvom pobačaja u prvom tromjesečju. A to je zapravo ono što se zakonito događa u Hrvatskoj i SAD-u od 1970-ih. I dok sam gledala, srce mi se rasparalo i pitala sam se događa li se takvo što uistinu"
Blaženj djevici Marii, Isusu i cijeloj božanskoj Obitelji, pobačaj je krik ubijenog djeteta koji se čuje do kraja neba i jedan od najvećih zločina čovjeka. Odbačenu djecu grije božanska ljubav dok ona vape za svojim maloumnim (u ime prava i komoditeta krvlju okaljanim) roditeljima da im oproste...i tako otvore vrata Raja...
15.08.2014. (17:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mnogi se prave da ne znaju za takve slike. Već samo slike su dovoljno strašne, da bi se morali zamisliti, kamoli ne kad se čovjek sjeti da su to slike stvarnih raskomadanih ručica i nožica...da ne kažem čega...jer se to ne može ni izgovoriti, koliko je teško. Žalosno je što ljudi rade malim ljudskim bićima i to potpuno nekažnjeno! To je Auschwitz današnjice o kojem nitko ne govori, odnosno, o kojem se premalo govori!
15.08.2014. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
"Jednoga dana u svom domu u Kaliforniji tražila sam štivo za
čitanje, a na polici sam pronašla knjigu koja se zvala »Priručnik
o pobačaju«. Interesiralo me kakva je to knjiga i kada sam je
izvukla, pala je na pod i otvorila se na sredini gdje su bile fotografije.
Bila sam zgrožena, isti tren sam zatvorila knjigu jer jednostavno
nisam htjela gledati te slike. Ono što sam vidjela bilo je sićušno
dijete od tek deset tjedana:
mogle su se jasno vidjeti male ručice i nožice, čak i lice toga
djeteta koje je postalo žrtvom pobačaja u prvom tromjesečju. A
to je zapravo ono što se zakonito događa u Hrvatskoj i SAD-u od
1970-ih. I dok sam gledala, srce mi se rasparalo i pitala sam se
događa li se takvo što uistinu"
Blaženj djevici Marii, Isusu i cijeloj božanskoj Obitelji, pobačaj je krik ubijenog djeteta koji se čuje do kraja neba i jedan od najvećih zločina čovjeka. Odbačenu djecu grije božanska ljubav dok ona vape za svojim maloumnim (u ime prava i komoditeta krvlju okaljanim) roditeljima da im oproste...i tako otvore vrata Raja...
15.08.2014. (17:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lion queen
Mnogi se prave da ne znaju za takve slike. Već samo slike su dovoljno strašne, da bi se morali zamisliti, kamoli ne kad se čovjek sjeti da su to slike stvarnih raskomadanih ručica i nožica...da ne kažem čega...jer se to ne može ni izgovoriti, koliko je teško. Žalosno je što ljudi rade malim ljudskim bićima i to potpuno nekažnjeno! To je Auschwitz današnjice o kojem nitko ne govori, odnosno, o kojem se premalo govori!
15.08.2014. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...