Za prvo ne znam - pobjednici pišu povijest. Drugo proživjela, u podrumu s dvoje djece- tad je moj sin (4 god-rođen 91 u podrumu) pitao tko to puca- ja velim-naši, a on meni- ak naši pucaju zašto smo mi u podrumu-dan prije prva pričest moje kćeri-sve smo ostavili u dvorištu (stolove, hranu, kolače). Danas- ja sam bez svog dvorišta i bez te kuće(dom sam kao i 91.ponijela sa sobom). Al imamo Hrvatsku!
08.05.2014. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"A vi koji će te raditi Meni u slavu, i pronositi spoznaju o Meni, da Me ljudi upoznaju, štuju i ljube, znajte da će vaša nagrada biti velika jer cijenit ću sve, čak i najmanji napor koji će te učiniti i nagradit ću vas stostruko u vječnosti"
Navod iz novog posta, Lp i Bb.
09.05.2014. (19:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
križar,vidim, pretrpjela si kao Isus Krist prije križa, na križu... Veličanstvena je tvoja misao: "Al' imamo Hrvatsku!"
Meni i mojima u kući te najbližim susjedima pripremano je smaknuće. Srbočetnici iz susjednog "srpskog" sela, tridesetak koljača, naoružanih do zuba, od koljačkog noža, bomba, mitraljeza do minobacača...napali su nas usred noći pod motom očistiti krajinu od preostalih ustaša koji "su nam umakli četrdeset i pete". Tako bi i bilo da nije radila naša obavještajna služba. Nas petnaestak podijelili smo se u tri grupe: podrum, vrt iza kuće i šumarak nedaleko od zadnje kuće. Sigurne,pijane, nažderane srbočetničke utvare upadoše u klopku i bez ispaljenog metka položiše oružje. Zarobili smo svih tridesetoricu. To su bili naši susjedi s kojima smo nekada zajedno čuvali krave, igrali nogomet na poljskom igralištu, išli u istu školu, u iste razrede... Nismo ih poubijali. A mogli smo! Jesmo li trebali? Po zakonima obrane da. Ali mi smo Hrvati! Hrvati! Čuvali smo ih dva dana, do razmjene. Kad su ih njhovi odvodili, jedan je "junak" rekao: "Ovo vam ne ćemo zaboraviti!" Što je pod tim mislio, ni danas ne znamo. Tek slutimo da čekaju novu priliku. Za klanje Hrvata. Svojih susjeda. U Hrvatskoj. Al' imamo svoju Hrvatsku! I hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu!
Napominjem da je jedan od njih "visokoobrazovani" političar koji danomice vječnoj nam Hrvatskoj nanosi goleme štete.
Al' imamo Hrvatsku, rekoste, živa moja Hrvatice!¨Bog neka čuva vas i vašu obitelj!
09.05.2014. (21:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMA RAJA NA ZEMLJI
Do kada...?
08.05.2014. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
križar
Za prvo ne znam - pobjednici pišu povijest.
Drugo proživjela, u podrumu s dvoje djece- tad je moj sin (4 god-rođen 91 u podrumu) pitao tko to puca- ja velim-naši, a on meni- ak naši pucaju zašto smo mi u podrumu-dan prije prva pričest moje kćeri-sve smo ostavili u dvorištu (stolove, hranu, kolače).
Danas- ja sam bez svog dvorišta i bez te kuće(dom sam kao i 91.ponijela sa sobom).
Al imamo Hrvatsku!
08.05.2014. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
"A vi koji će te raditi Meni u slavu, i pronositi spoznaju
o Meni, da Me ljudi upoznaju, štuju i ljube, znajte
da će vaša nagrada biti velika jer cijenit ću sve,
čak i najmanji napor koji će te učiniti i nagradit
ću vas stostruko u vječnosti"
Navod iz novog posta,
Lp i Bb.
09.05.2014. (19:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMA RAJA NA ZEMLJI
križar,vidim, pretrpjela si kao Isus Krist prije križa, na križu...
Veličanstvena je tvoja misao: "Al' imamo Hrvatsku!"
Meni i mojima u kući te najbližim susjedima pripremano je smaknuće. Srbočetnici iz susjednog "srpskog" sela, tridesetak koljača, naoružanih do zuba, od koljačkog noža, bomba, mitraljeza do minobacača...napali su nas usred noći pod motom očistiti krajinu od preostalih ustaša koji "su nam umakli četrdeset i pete".
Tako bi i bilo da nije radila naša obavještajna služba. Nas petnaestak podijelili smo se u tri grupe: podrum, vrt iza kuće i šumarak nedaleko od zadnje kuće.
Sigurne,pijane, nažderane srbočetničke utvare upadoše u klopku i bez ispaljenog metka položiše oružje. Zarobili smo svih tridesetoricu.
To su bili naši susjedi s kojima smo nekada zajedno čuvali krave, igrali nogomet na poljskom igralištu, išli u istu školu, u iste razrede...
Nismo ih poubijali. A mogli smo! Jesmo li trebali? Po zakonima obrane da. Ali mi smo Hrvati! Hrvati!
Čuvali smo ih dva dana, do razmjene. Kad su ih njhovi odvodili, jedan je "junak" rekao: "Ovo vam ne ćemo zaboraviti!"
Što je pod tim mislio, ni danas ne znamo. Tek slutimo da čekaju novu priliku. Za klanje Hrvata. Svojih susjeda. U Hrvatskoj.
Al' imamo svoju Hrvatsku! I hrvatsku pušku na hrvatskom ramenu!
Napominjem da je jedan od njih "visokoobrazovani" političar koji danomice vječnoj nam Hrvatskoj nanosi goleme štete.
Al' imamo Hrvatsku, rekoste, živa moja Hrvatice!¨Bog neka čuva vas i vašu obitelj!
09.05.2014. (21:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...