Komentari

idragi28.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • apis

    Poljupci se ne broje. Zagrljaji se ne štede. Sreća se ne skriva. Tuga se ne širi. Bol se ne čuva. Osmjesi se ne oduzimaju. Ljubav se ne mjeri!

    avatar

    15.03.2014. (15:50)    -   -   -   -  

  • maslinapjesmaloza

    Na mišu imaš kotačić (u sredini), klikni na njega pa vozi gore-dolje i zaustavi se gdje ti treba, a onda opet klikni na hotačić i čitaj,.
    Vjerojatno je prevelika snaga posta o KUD-u VINAC.

    avatar

    15.03.2014. (17:20)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Neznam zašto, ali osjećam to glasom iz dijela po Tebi. Dio je to koji želi Tebe predstaviti. Predstaviti nemoćnima viđenja. Ta zar su riječi te? U riječima ne vidim svijest Istine. Ona jest.
    Istinom ovo nisu riječi. U relativnosti života čovjek 'razumom' radi riječima, ali to je tek djalić Istine. Rad na sebi na putu Tebi Istino.
    Nadam se da nisam nikoga povrijedio viđenjem svojim ... :)

    avatar

    16.03.2014. (12:59)    -   -   -   -  

  • Uvijek U Mom Srcu

    Spremna i otvorena srca......uvijek tu..hvala:)))lijep pozdrav

    avatar

    16.03.2014. (13:24)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris,

    Ovaj Mladenom komentar me podsjetio na tvoj komentar sa prethodnog posta u kojem kažeš: do Boga Oca može se doprijeti samo preko Isusa Krista ( a mnogi to iritantno doživljavaju ).
    Mnogima dakle postaje lakše negirati istinu nego potražiti istinu koja im se nalazi na dohvat ruke. I ono da Vjera treba biti smislena a ne fantazija, značajan je zaključak, jer u neznanju postajemo žrtve zloga. I tako nismo osposobljeni - obučavani za otpor metodama zla, osim po spoznaji vjere i znanja po vjeri i zdravom razumu, kada stječemo mudrost Božju. Mladenu sam odgovoruio na njegovom blogu. Lp

    avatar

    16.03.2014. (17:39)    -   -   -   -  

  • Boris

    @eum, baš i nerazumijem kontekst navedenog komentara, pogotovo kada je riječ o relativizmu života. Tu bi bolje pripadala riječ: dualizam, što izražava pozitivan kontekst. Svijet je općenito konstruiran dualistički ( tijelo: duh, tama : svijetlost., lijep : ružan , etc. ) Mi svi rado govorimo o relativnosti života, a je li to istina ( realnost ) ? Ako kažem da živim relativno dobro, što to znači ? To je totalno subjektivistički pristup, i tu nema istine. Relativizam vodi nas u krivu Drinu. Prilično kompliciran komentar, tako da nemam odgovor na to pitanje. Možda si ti nešto vidio što ja ne vidim. Znam samo jedno, koliko god radio na sebi, ne vrijedi ništa,, ako Bog ne umješa svoje prste u to. Bog je živ, osoba. Ako netko govorio o Bogu u smislu žive ili mrtve prirode, onda je to nešto sasvim drugo. Znam i jednu i drugu stranu jer su mi oba iskustva poznata ( proživljena ). Lp

    avatar

    17.03.2014. (01:06)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris,

    Nisam očekivao da ćeš komentirati Mladenov komentar - koji piše tako da preskače cijele rečenice, ispada ili poetično ili nerazumljivo. No, šalu na stranu, danas je relativizam novog doba doistan opasan te utječe ne destrukrivan način na sve generacije. Prije svega vjerski relativizam govori da su sve vjere jednako vrijedne bez obzira što imaju različita pa i suprotna stajališta o Bogu. U etičnom smislu relativizam proizvodi niz različitih opcija i daje niz suprotstavljenih odgovora i stavova o istim pitanjima kao da ne postoji jasan odgovor da li je nešto pošteno i pravedno, odn. nepošteno i nepravedno. Osobito pitanje istine, nastoji se posve razvodniti i relativizirati. Držim da je teško prihvatiti Božje prisustvo u svojoj blizini kao trajnu činjenicu, blago onima koji to mogu, prihvatiti i
    čuvati svojom molitvom, kada molitva postaje sam život. To je osobito stanje koje bi se dalo posebno komentirati. Lp

    avatar

    17.03.2014. (12:30)    -   -   -   -  

  • Emmet

    Otac naš, beskrajno strpljiv s nama, izgubljenim ovcama. Prekrasni postovi, radujem se ponovnom dolasku!
    Pozdrav ostavljam.

    avatar

    17.03.2014. (14:04)    -   -   -   -  

  • Boris

    @eum, budući da često govorim o obostranom iskustvu ( ovostranom i onostranom ), želio bi Ti to pojasniti činjenicom, da sam ja definitino obraćenje ( krštenje u duhu, prihvat Isusa Krista kao Spasitelja, etc.) primio tek s 65 godina života. Taj put je bio vrlo mukotrpan, a posebno posljednji desetak godina prije toga ( od 2000. do 2008. g. ), , ali isto tako, najplodonosniji i nezaboravan, jer su mi se događale najčudnovatije stvari, koje sam stalo sumnjičavo propitivao. Danas , gotovo, nemam što propitivati, nego znam. da dragi Bog postoji tu, sada i prije, i za uvijek. O svemu bi mogao napisati knjigu ili nekakav priručnik, ali te literature ima na pretek ( hiperprodukcija), pa sam se radije odlučio da putem interneta svjedočim uvijek Istinu ( brže, modernije, djelotvornije, jeftinije, svrhovitije, etc.).

    E, sad, uz ovu činjenicu, usput, navest ću još nekoliko nuzgrednih : Dvijesisućite godine ( 2000. ) doživio sam 1. moždani udar, 2008. 2. m. u., 2011. dobi sam rak mokraćnog mjehura ( operacija ), a tvorbe tumora su nestale prije 6 mjeseci ( dvije zadnje kontrole bez tvorbi ),

    Sada ću navesti slijedeće činjenice i završiti : Ne pamtim da sam u svom cijelokupnom životu za sve to vrijeme živio bolje i plodonosnije u svakom pogledu, kako u sebi, tako i u okruženju ( bavio se čak i politikom, obavljao poslove oko kuće, popravio odnose unutar famijije, zabavljao se raznim razonodama,vježbam intenzivno već dvije godine muziciranje na harmonici, slušam zabavnu i ozbiljnu muziku, vršim tjelesne kondicione vježbe, kartam belot svakodnevno preko interneta ( X-53o ), etc - da ne nabrajam sve, naravno, obavljam i sve liječničke kontrole i pripremne radnje za sprovedbu istih ).

    S punim pravom govorim o obostranom iskustvu, a sada, Bog me je doveo Tebi, pa ćemo se još čuti, ako Bog da. Lp

    avatar

    18.03.2014. (01:36)    -   -   -   -  

  • eum

    @Boris;

    Hvala na iskrenim riječima, istine o sebi, očito u Božjem prisustvu, koja se dijeli prijateljima, koja se ne dijeli tek tako većemm broju ljudi. Svi smo pozvani pomagati ljudima osobito bližnjima, uređivati svoj svijet po zakonima božjim. Iako sam blizu 60. radim, još nisam napravio rezime. Upravo sam dva mjeseca na bolovanju radi puknuća ahilove tetive, tek idući mjesec počima fizikalna terapija. Prvi put imam vremana iako sam na štakama a prije ga nisam imao s autom kada sam prelazio dnevno do 500 km. Rodom sam od Međugorja, čak je vidjelac g. Ivan Dragićević moj daljnji rođak. Zahvaljujući upornim molitvama moje bake te kasnije majke u Međugorju, krenuo sam putevima vjere. Unatoč svemu, zlo je danas bilo toliko izdašno da mi se u prethodne godine gotovo sve urušilo. Zato i jesam tu u karanteni, da razmislim o svemu te naravno, nema dvojbe za dalje. Kad se samo sjetim da sam 2008. g. po kišnom vremenu sam došao na brdio Križevac ispod velikog betonskog križa. Kiša je lijevala ko iz kabla i unatoč kišobranu me posve smočila. To je bio dan 22.11. - sv. Cecilija, dan obećanja
    kada sam obećao Majci doći nakon godine dana neprekidne molitve 15 molitava svete Brigite. I tada prepavljen toplinom dočeka neopisivog osjećaja na nebu sam ugledao sunce a oko njega debele tamne oblake. Sunce je obasjevalo samo križ. Bilo je veličanstveno. Od kiše nisam zaradio niti prehladu iako se roba na meni osušila. (prvi puta objavljeno). No, ipak mislim da je mene doveo tebi. Lp

    avatar

    18.03.2014. (15:53)    -   -   -   -  

  • Boris

    @eum, da dobro si rekao, "u Božjem prisustvu " i "prijateljima ", ja bi tu također dodao riječ "Božjim". Svi su ljudi božji, ali nisu svi prijatelji.

    Što se tiče iskrenosti, da, točno je to, ne postoji potreba da čovjek živi u laži. Kada se otkrije to, za sada još nažalost kao fenomen , ljudi će osjetiti što je prava božanska milina i blagoslov. Uvjeravam sve ovdje prisutne. Upravo zbog te činjenice, za mene je bilo nezamislivo da na internetu sebi lažiram ime ( nick ). Moje je stvarno ime Boris, unaprijed određeno ( prije 14 miljardi godina, prije vremena ), a označuje osobu koja se bori kao ris. Ja sam se stvarno tako borio od početka mog rođenja. Rodio sam se u Metkoviću u obitelji Bošnjak, koja se totalno raspala polovicom prošlog stoljeća a sada živim u Slavoniji, u novoosnovanoj obitelji Kopić, kojoj sam pristupio kao sedmogodišnji dječak 1950. Za sve što pišem preuzimam osobnu odgovornost. Upravo sam danas došao s rekreacijskog kupanja iz Harkanja ( Mađarska ), pa lako možeš odrediti moju lokaciju.

    Ono što kažeš " sve ti se urušilo ", da događa se ili se može dogoditi svakome, ali uvijek postoji jedno "Ali ". Uvijek razmisli sam koliko si tome stvarno doprinio. Nikad ne svaljuj odgovornost na druge ljude bez obzira i na njihovu krivicu, jer postoji alternativni izbor bezbroj mogućnosti, za koje se najčešće ne trdimo jer smo inertni ( lijeni ) da preuzmeno odgovornost, a ovako najčešće stjećemo neprijatelje. U životu sam mogao izbječi mnoštvo problema da sam to znao od ranije. No hvala Bogu. nisam pretjerao u tome, zahvaljujući samo Njemu, što me je u posljednjim sekundama znao zaustaviti. Inače bi se srozao do dna kao mnogi. No uvijek, dakle, postoji ta " Slamka spasa". Kada upoznaš Istinu znat ćeš da je sve predestinirano, i što ti je onda činiti, jer nismo stvoreni sami za sebe nego da živimo u zajedništvu. Ako ne možeš s drugima, možeš s Bogom ( naše utočišće ). Već je Aristotel ispravno rekao : "Ako možeš živjet sam ili si Bog ili zvijer". Lp. i brzo ozdravljenje, u koje ne sumnjam.

    avatar

    19.03.2014. (02:12)    -   -   -   -  

  • eum

    KAPI BISERNOGA SJAJA

    Kapi blještave s odrazom zlatnog sjaja
    jutarnjeg sunca što klizi joj niz lice
    žena usred logor dok stoji u dvorištu
    ispod slavine i umiva tek prohodalo djete

    Napokon i moje je lice pod mlazom
    prljava sam od putovanja, od ležanja, boli
    umorna u prohladno jutro dok sunce grize
    tijelo se klati, ne znam točno koliko je sati

    „Zlato na sunce“, dreknu pijani vojnik,
    i ostadoh bez zlatnog sata, mog medaljona
    što mi je svekrva poklonila na dan vjenčanja
    a nosila sam ga oko vrata, mog malog sata

    Držao je šajkaču u ruci u drugoj bocu rakije
    dala sam medaljon, sat, prsten sa vjenčanja
    u umašćenu kapu, na hrpicu zlatnog nakita
    dajući milodar tom trulom poganu što pita...

    Za čas osta bez nakita, ali ne i bez vode života
    njene kapi prskaju moju kožu a pogled vapi nebu
    i ne postoji ništa osim tog trenutka mene i vode
    osjećam svoje tijelo osuto kapima pozlaćenog sjaja

    Hladna koža, mišice, žeđ, užitak tijela života
    unatoč svemu i boli, znam da mogu preživjeti
    iako živem iz časa u čas, od trenutka do trenutka
    iako neprekidni tijek vremena više i ne postoji

    Povezujem izdvojene trenutke u smislenu cjelinu
    koje nije moguće povezati tako da ih nitko ne ukrade
    žedna ruka žene gura me u stranu da zagrabi vodu
    negoduje, dok mičem se polako u kapima bisernoga sjaja…

    Umjesto komentara,
    moj poklon za "Apis", Lp od EuM.

    avatar

    19.03.2014. (19:40)    -   -   -   -  

  • Mladen

    Evo i mene još malom refleksijom. Zbog vrlo slaboga vida puno toga preskačem. Maloprije sam slučajno uočio da je spomenut moj komentar u komentarima euem-a i Borisam. Nisam ni pročitao sve vaše komentare do kraja. Jedno oko mi je mrtvo, a drugo maglovito. Veće povečanje me vodi većem šetanju slike teksta i traženja slova. No da ne opisujem te poteškoće previše, tek da bočke vidite mok kut gledanja.
    Moje pisanje je opisivanje gledanja ili viđenja. Naravno, ne očima, beć odnosima u meni. E, tu je tada i taj relativizam. Vidim kako sve nastaje iz nekih odnosa i tako se i predstavlja. To je taj telativizam čovjeka i život. Ljudi to najčešće riječima i mislima obezvrijede čistim materijalnim odnosima.
    A sada o Istini, o Bogu. Slobodan sam si dozvoliti. Kao prvo nisam tome škplpvan, a niti odgajan. Stekoh sam nekom energijom koja me vodila nemirom neznanja i neviđenja... nesigurnosti. Već spomenom smo otklonjeni u smislu misli i gledanja. Kada sam pred Njime kao da nisam što jedam. Njegovu cjelovitost i ja činim. To mi ukazuje na potrebu potpunoga predanja. Naslučujem, ovakav živ, da jedino to jesr. Život je oblik koji sa svim procesima, prostorom , vremenom, čini energetske odnose u savršenom jedinstvu Cjeline.
    Izgleda mi da čovjek često čini napor u krivom smjeru, mada to ne mora biti loše. Put učenja i razvoja uključuje spoznaje pogrešaka. Za to nam treba svijest i Ono što ne vidimo, niti možemo. Svijest o tome je ono što nazivam vjerom. Ona tako uključuje priznanje nemoći na takav način koko je činjen pogreškom. O Bože, samo sam čovjek u želji da Ti izrazim zahvalnost za postojanje, a ne mogu dok Te ne priznam u sebi. Vjerom kao čovjek to mogu.
    Dragi prijatelji, suputnici, braćo, nadam se da sam uspio donekle prikazati ono što vam je potaklo neke misli i gledanja u odnosu na moj komentar.
    Trebalo bi mi vremena da prekontroliram greške u ovom komentaru i prijateljsko dr nadam da je razumljiv.
    Gospodin s nama jedinstvom po Njemu... :)

    avatar

    24.03.2014. (10:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...