Tko bi rekao da će doći vremena da se ljudi više boje fotoaparata nego pištolja. Danas je fotić opasno oružje, mnogi se boje istine a slika ih može razotkriti. Sreća pa je došao normalni policajac jer i njima je često fotoaparat veliki neprijatelj.
06.03.2014. (21:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma razumijem ja što ti nama želiš reći, pozorno čitam i učim. Ali, gdje ja vidim problem - vidim ga u onim stvarno zlonamjernim paparazzima i u onim zločestima s mobitelima koji slikaju svaku nesreću (mislim na ljudsku patnju, bol, ranjavanje) i koji će se potom izrugivati po društvenim mrežama ili to poslati u novine za rubriku "Snimio čitatelj 200 kn". Takvih se nakupilo ko pljeve. Ko lešnari su, žele na mojoj muci ili nesreći zaraditi šaku škuda. I kako sada razlikovati prave profesionalce, koji drže do fotografske etike, pristojnosti i privatnosti od ovih drugih? Evo ti osobnog primjera - nekakav sam dužnosnik u borilačkom sportu. I nikada, kada god sam bio u prilici, nisam dozvolio fotografiranje iz bliza nokautiranog borca (koji je u polunesvjesti, izokrenutih očiju, krvavog lica). Velika većina fotografa odmah je vrlo korektno rekla ok, napravila nekoliko koraka nazad i iz šireg kuta slikala događaj. Međutim bilo je "lešinara" koji su vrlo brzo izvještaj o nekoj borbi ilustrirali upravo takvom jednom fotografijom. Pa mislim da to nije u redu. Jesam li u pravu?
06.03.2014. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik, nažalost ne slažem se s tobom... puno ljudi kritizira to da fotografi "zarađuju na tuđoj nesreći" kad snime nešto takvo. No kako slika vrijedi 100 riječi, puno će veću "težinu" imati vijest koja je popraćena sa fotografijom događaja (koliko god se možda nekome to ne sviđalo), nego da samo piše tekst. Štoviše, ne ide mi u glavu kad ljudi, umjesto da se zgražaju nad nekom strahotom, zgražaju se po pitanju toga što je netko snimio tu "strahotu". Kao da je za tu strahotu kriv snimatelj, a ne onaj faktor koji je tu strahotu prouzročio. No, ovo što kažeš, ovi s mobitelima, meni idu na jetra jer se upravo takvi guraju u kadar "profesionalcima"... No ovo je već debelo skretanje s teme. Štoviše mislim da ću ovome posvetiti jedan post u budućnosti...
07.03.2014. (01:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još koja diskusija i ti i ja bi se našli na zajedničkom mišljenju. Izbrusili bi te neke vrhove eventualnog neslaganja. Do tada, poštujem, učim i prihvaćam. Ipak si ti profesonalac, a struku valja poslušati.
07.03.2014. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sfera
Tko bi rekao da će doći vremena da se ljudi više boje fotoaparata nego pištolja.
Danas je fotić opasno oružje, mnogi se boje istine a slika ih može razotkriti.
Sreća pa je došao normalni policajac jer i njima je često fotoaparat veliki neprijatelj.
06.03.2014. (21:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Ma razumijem ja što ti nama želiš reći, pozorno čitam i učim. Ali, gdje ja vidim problem - vidim ga u onim stvarno zlonamjernim paparazzima i u onim zločestima s mobitelima koji slikaju svaku nesreću (mislim na ljudsku patnju, bol, ranjavanje) i koji će se potom izrugivati po društvenim mrežama ili to poslati u novine za rubriku "Snimio čitatelj 200 kn". Takvih se nakupilo ko pljeve. Ko lešnari su, žele na mojoj muci ili nesreći zaraditi šaku škuda. I kako sada razlikovati prave profesionalce, koji drže do fotografske etike, pristojnosti i privatnosti od ovih drugih?
Evo ti osobnog primjera - nekakav sam dužnosnik u borilačkom sportu. I nikada, kada god sam bio u prilici, nisam dozvolio fotografiranje iz bliza nokautiranog borca (koji je u polunesvjesti, izokrenutih očiju, krvavog lica). Velika većina fotografa odmah je vrlo korektno rekla ok, napravila nekoliko koraka nazad i iz šireg kuta slikala događaj. Međutim bilo je "lešinara" koji su vrlo brzo izvještaj o nekoj borbi ilustrirali upravo takvom jednom fotografijom. Pa mislim da to nije u redu. Jesam li u pravu?
06.03.2014. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fotografi svih zemalja, naoružajte se
Plastik, nažalost ne slažem se s tobom... puno ljudi kritizira to da fotografi "zarađuju na tuđoj nesreći" kad snime nešto takvo. No kako slika vrijedi 100 riječi, puno će veću "težinu" imati vijest koja je popraćena sa fotografijom događaja (koliko god se možda nekome to ne sviđalo), nego da samo piše tekst. Štoviše, ne ide mi u glavu kad ljudi, umjesto da se zgražaju nad nekom strahotom, zgražaju se po pitanju toga što je netko snimio tu "strahotu". Kao da je za tu strahotu kriv snimatelj, a ne onaj faktor koji je tu strahotu prouzročio. No, ovo što kažeš, ovi s mobitelima, meni idu na jetra jer se upravo takvi guraju u kadar "profesionalcima"... No ovo je već debelo skretanje s teme. Štoviše mislim da ću ovome posvetiti jedan post u budućnosti...
07.03.2014. (01:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Plastik
Još koja diskusija i ti i ja bi se našli na zajedničkom mišljenju. Izbrusili bi te neke vrhove eventualnog neslaganja. Do tada, poštujem, učim i prihvaćam. Ipak si ti profesonalac, a struku valja poslušati.
07.03.2014. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...