Komentari

apis.blog.hr

Dodaj komentar (3)

Marketing


  • NF

    možda jest, za sebe nisam siguran

    avatar

    03.03.2014. (21:51)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Zvijezde i zemlja zamijenili su mjesta. Privid preuzeo je stvarnost. Stoga poput voajera sve više vrijeme stvarnosti trošimo promatrajući privid.

    avatar

    04.03.2014. (08:08)    -   -   -   -  

  • evandjeljeumolitvama

    Evo sam pretvorio tvoj pomalo otužan/životan članak u poeziju,
    trebalo mim je malo vremena, al nije mi žao. Mslim da će ti se dopasti
    te da eš ga na svoj način doraditi i objaviti kao poseban post.
    Dakle, oblikovao sa tvoje rieči, i dao im nadu kroz stihove!
    Lp od EuM

    Želja za nestajanjem – postojanjem

    Kad-tad iščezne sve, al nagon za životom ne,
    kad naiđu sjećanja pravit ću se da nisam tu,
    jer u protoku vremena, dah mi se gasi,
    ja kopnim živote, ti me spasi.

    Sumrak me obvija mnoštvom sjena,
    ljepa sam, trn sam u oku mnogih žena,
    u svemu vidim prolaznost pa sam spremna
    da me mine poriv čim pronađem uzničara snena.

    Svjesna sam da sve postoji i da se giba,
    s prividom postojanja unesen tren u žar duše,
    i to što želim htjela sam da se to dogodi,
    nek brodi rijekom i odvija se svojim tijekom.

    Istrenirala sam se na životnim greškama
    i toliko ih usavršila da se stalno pitam
    da li su to uopće bile pogreške, zašto skitam,
    i zašto sam tu živote, ponovno se pitam.

    Potreba da ostvarimo vlastitu zamisao,
    ma koliko bila besmislena moram reće
    silinom snova golema ljubav me uzdiže
    iznad prirode i unatoč smrti, život počima teći.

    Nastavi živote, znaj da cjelov vrijedi truda,
    i nedaj da u tminam pustog zaborava strada,
    dok stvarnost mi izmiče u kojoj ne bivam,
    zatomljene suze okamenjene, u vapaju jada.

    Umirale su u meni, razočarane sjene zanosa,
    ljubaznosti, povjerenja, davanja, ljubavi i snova,
    o, zašto li ja u vremenu nižem samo poraze,
    kad osjećam udare srce, životu vječnom me nose.

    Znači li to da su suze nisko osute oko moga vrata,
    kao perle na brojalici u molitvi trajnog neuspjeha,
    al“ postoje zvijezde koje sjaju da ih vidim i danju,
    u svjetlu nade unatoč tami, žive u vječnom zdanju.

    U sjeti ovog današnjeg dana, magle, kiše, sivila…
    pored šanka ništa ne očekujem, niti se što događa,
    prolazni osmjesi, a nada zaključana u tamnici srca,
    u duši prividi, na kojima mi tijek stvarnosti zavidi.

    Prigušim osjetila, mislim, stabla će prestati pupati,
    i brod je zasao u luci, iako željan da pučinama plovi,
    svijet potiče našu samoću, al sunce neće zastati,
    Boga je stvorilo obožavanje sebe, al“ i to treba saznati...

    Krajolike prometram potom, u sjeni pobožnosti,
    zbog isijavanja težnji naših bića i nebo je bljeđe,
    na zemlji gledam čari postojanja sve manje i rjeđe,
    u svirci dok slušam zvijezda trublje nad ponora.

    Životu dijelila sam ljubav, a ona nije postajala manja,
    ostavljala sam nedosanjane snove, tražila sreću i svitanja,
    kako bi otkrila one koje volim, koje još nisam upznala,
    moja je duša sve izgubjeno u prošlosti oplakala.

    avatar

    04.03.2014. (15:30)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se