To mi je najveća želja, živjeti u blizini nebeskog Oca i da me On iz mog osobnog pakla povede u Raj da više ne moram osjećati vibracije pakla. Da mi podari sigurnost u životu i stalni dom u kojem ću imati sigurnost do kraja života i u kojem se sada nalazim. Želim u svoj dom dovesti vibracije Raja i nebeskog Oca koji vlada Rajem. Ali je li to moguće? Ako je moguće biti ću toliko sretna da se to ne može opisati. Javljam ti da imam novi post i radujem se tvom osvrtu :) I da, divno je pročitati to da te raduje moje postojanje :)
02.03.2014. (14:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se da je uzrok svik naših grijeha Neznanje. Čovjek je prigrlio dar slobode kao pregršt božje ljubavi, ali je istovremeno morao preuzeti i odgovornost za svoja djela. Čovjek se kroz povijest nije iskazao u dobru, u poštivanju božjih zakona kroz činjenje dobra, pa je vj. moralo doći do nebeske intervancije kada se bogočobjek naš spasitelj Isus Krist, odlučio sam žrtvovati radi našeg spasenja.Kako se povijest ne bi ponavljala, a čovjek mogao trajno iskupiti, uveden je institut oprosta grijeha (Oprosti im Oče jer neznaju što čine). Čeka nas Era mira, život i zajednički boravak sa Kristom, koji ima ponovno doći. Međutim, unatoč oprostu grijeha, kojega mnogi ne traže, čovjek je ponovno pao na ispitu, pa nije moguće bezbolno prijeći u eru mira. Tko vjeruje nema razloga za strahovanja, Krist će se ponovno pobrinuti za naše spasenje. To je vjera koja ljubi i oslobađa. To je Njegov put, istina i život. Lp
02.03.2014. (14:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Jučer sam bio na nedjeljnoj misi sa suprugom. Bilo je divno čuti proroka Izaiju, stih gl.49. stih 15. ( Ako majka i zaboravi svoje dijete, ja neću zaboraviti tebe). Isti tako 1. Kor gl.4,,1-5 ( Ne sudimo ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin, koji će iznjeti skriveno u tami na svijetlo, i otkriti misli srca, i tada će svatko primiti svoju pohvalu od Boga). Iz ovoga se vidi da se ne sudi po djelima nego po namjerama srca. Djelo na prvi pogled može izgledati dobro, ali namjera ne mora.. "Jedino u Bogu počiva moja duša smireno... Ako ti se i povećava bogatstvo, ne oslanjaj se svojim srcem na njega." Ps 62.
@evanđelje, biti na tvome blogu je posebna ugoda. Ovdje je komunikacija harmonična jer je potisnut "ja". Nitko se ne nameće, Krist je prisutan, tu i sad. Sotona i Krist ne mogu zajedno, to mi je jasno, i zato je tu sve čisto. I tebe Lp uzvraćam.
03.03.2014. (02:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Evo sam pretvorio tvoj pomalo otužan/životan članak u poeziju, trebalo mim je malo vremena, al nije mi žao. Mslim da će ti se dopasti te da eš ga na svoj način doraditi i objaviti kao poseban post. Dakle, oblikovao sa tvoje rieči, i dao im nadu kroz stihove! Lp od EuM
Želja za nestajanjem – postojanjem
Kad-tad iščezne sve, al nagon za životom ne, kad naiđu sjećanja pravit ću se da nisam tu, jer u protoku vremena, dah mi se gasi, ja kopnim živote, ti me spasi.
Sumrak me obvija mnoštvom sjena, ljepa sam, trn sam u oku mnogih žena, u svemu vidim prolaznost pa sam spremna da me mine poriv čim pronađem uzničara snena.
Svjesna sam da sve postoji i da se giba, s prividom postojanja unesen tren u žar duše, i to što želim htjela sam da se to dogodi, nek brodi rijekom i odvija se svojim tijekom.
Istrenirala sam se na životnim greškama i toliko ih usavršila da se stalno pitam da li su to uopće bile pogreške, zašto skitam, i zašto sam tu živote, ponovno se pitam.
Potreba da ostvarimo vlastitu zamisao, ma koliko bila besmislena moram reće silinom snova golema ljubav me uzdiže iznad prirode i unatoč smrti, život počima teći.
Nastavi živote, znaj da cjelov vrijedi truda, i nedaj da u tminam pustog zaborava strada, dok stvarnost mi izmiče u kojoj ne bivam, zatomljene suze okamenjene, u vapaju jada.
Umirale su u meni, razočarane sjene zanosa, ljubaznosti, povjerenja, davanja, ljubavi i snova, o, zašto li ja u vremenu nižem samo poraze, kad osjećam udare srce, životu vječnom me nose.
Znači li to da su suze nisko osute oko moga vrata, kao perle na brojalici u molitvi trajnog neuspjeha, al“ postoje zvijezde koje sjaju da ih vidim i danju, u svjetlu nade unatoč tami, žive u vječnom zdanju.
U sjeti ovog današnjeg dana, magle, kiše, sivila… pored šanka ništa ne očekujem, niti se što događa, prolazni osmjesi, a nada zaključana u tamnici srca, u duši prividi, na kojima mi tijek stvarnosti zavidi.
Prigušim osjetila, mislim, stabla će prestati pupati, i brod je zasao u luci, iako željan da pučinama plovi, svijet potiče našu samoću, al sunce neće zastati, Boga je stvorilo obožavanje sebe, al“ i to treba saznati...
Krajolike prometram potom, u sjeni pobožnosti, zbog isijavanja težnji naših bića i nebo je bljeđe, na zemlji gledam čari postojanja sve manje i rjeđe, u svirci dok slušam zvijezda trublje nad ponora.
Životu dijelila sam ljubav, a ona nije postajala manja, ostavljala sam nedosanjane snove, tražila sreću i svitanja, kako bi otkrila one koje volim, koje još nisam upznala, moja je duša sve izgubjeno u prošlosti oplakala.
04.03.2014. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se sa ostalim, no u namjerama srca krije se puno što šta i tu se dotičemo grijeha i suda Gospodnjeg. Tu smo se dotakli najosjetljivije točke grijeha i praštanja oko čega se može ispisati cijela enciklopedija. Prije namjere (srca) postoji još nešto: stvorene predispozicije i odluka, pa tek onda namjera čin ili postupak koji se iskazuje ili ostvauje rječju I/ili djelom ili pak propustom. Grjeh je usmjeren protiv pravednosti, poštenja, dobrote ili ljubavi i konačno protiv Boga. Prema riječima Pape Benedikta, sve što je protiv savjesti, to jest osobnog etičnog opredjeljenja, jeste grijeh. Osobni grijeh se definira prema materijalnom pravu kao nepravda i nepoštenje, osoba treba znati da je to što čini grijeh, te treba se odlučiti u činjenju grijeha. Ukoliko osoba nije svjesna svoga grijeha on se umanuje ili ne postoji.
04.03.2014. (15:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.03.2014. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@nutrina, tvoje riječi su istinite, a ja bi samo dopunio, mi netrebamo tražiti Boga da bi lakše živjeli nego Boga treba ljubiti i čiste ljubavi ( bezinteresno ), kao što on nas ljubi, tada su nam dobici neizmjerni iako na njih neobraćamo pažnju. To se postiže na višem stupnju duhovne dimenzije i nema veze s prividom ove stvarnosti. Bog ništa ne proračunava nego jednostavno stvara matematičkom progresijom i logikom. To se ne može svakom objasniti, ali svako intuitivno biće može osjetiti, jer osijet ide iznad razuma.
Ako netko kaže da je ljubav radost iznad života, onda je to netočno. Većina misli, ako nađe ljubav da će time pronađi i radost. Taj se vara. Uz ljubav paralelno mora ići bol i patnja. Nema ljubavi bez bola. Kad kažemo da je Bog Ljubav, i tu se varamo. Bog je više od ljubavi. Moja radost može biti i prebivati samo u Bogu. To je najviše stanje ljudske svijesti. Dalje se od toga ne može. Zato je iznad svega najvažnije u životu ljubiti samo Boga, a ostalo ( Kraljevstvo nebesko ) će ti se sve pridodat.
@evanđelje u molitvama,@nutrina, ako niste znali, prva poteska disciplina zvala se je t e o l o g i j a, a prvobitno njeno značenje je bilo i s t i n o lj u b i v o s t. Tu riječ skovao je Platon. Platon u svo djelu "Država" kaže: " Bog se uvijek mora prikazati onakvim kakav j e s t, bilo da se o Njemu govori u epu ili tragediji". E, to se upravo odnosi i na Vašu poeziju.
Lijep pozdrav vama, i nastavite o tome razmišljati.
05.03.2014. (03:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@evanđelje u molitvama, čitam tvoju peziju ( pjesmu ) darovanu drugom biću, i divim se dragome Bogu, jer ta tvorevina ne nastaje od ljudskog saznanja. Postoje trenuci kada Bog prebire po glazbalu sam, zvuci odzvanjaju sami, da čovjek nije ni svjestan, što (oruđe, instrument) glazbalo proizvodi. " Želja za nestajanjem-postojanjem", odumiranju ili "umiranju", je Božja poruka svima nama, da obacimo svoj ego, onaj subjektivni "ja,pa ja,pa ja...", koji se izdiže iznad Boga, i svima nama stvara tako velike tegobe. Nije to davno bilo kada je jedan indijanski poglavica poslao pismo američkom predsjedniku, u kojem je između ostalog stajalo : " Nije čovjek tvorac tkanine, već samo vlakno u njoj". Taj problem imamo svi, i dok nisam riješio taj problem nisam ni prihvatio Božje postojanje kao običnu činjenicu. Ali o tome drugom prilikom, ako Bog da ( tako je uvijek govorio naš narod : Ako Bog da, a tako se govori i u drugim narodima na svoj način, samo mi brzo zaboravimo ono što smo naučili )
05.03.2014. (08:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima dosta interesantnih istinitih postavki koje iznosiš u komentaru, a koje me asociraju na ono područje koje sam zaboravio, ili pak o čemu nisam posebno razmišljao. Recimo, poezija nastaje u trenucima inspiracije, to je ono što si lijepo objasnio, potom kontrola ega/egoizma moguća je samo u božjem prisustvu, a slano Božje prisustvo je jedan od prioritetnih cijeva kojima težimo ili bi kao vjernici trebali težiti, a posebno sam zastao kod "zaborava naučenog", izuzetna tema, jer po meni često ostaje dojam naučenog, i potreba ponavjanja izdvojenog kroz učenje. Danas u moru informacija, ono bitno za spoznaju i nauk je ugroženo. Božanska riječ se zatamnjuje pod krinkom liberalizma svim i svačim, umjesto da ju uvedu u sva znanstvena područja i školske predmete, uni su odobrili samo vjeronauk, a sad govore o njegovu ukidanju. Držim da je budućnost nauka dolazećih generaciju u povezivanju znanstvenog i teiloškog, a to će se u punini ostvarivati u vrijeme Ere mira...
05.03.2014. (12:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, da, u pravu si ! Jako si to dobro utvrdio. Bilo mi je uvijek frapantno promatrati kako se u jednoj te istoj školi do pdne naučava da je svijet stvoren kreatistički, a popodne evoluconistički ?! Kako čovjek može u takvim okolnostima biti normalna osoba, kad sumnja u vlastito obrazovanje, da ne kažem, postojanje ? Tko je tu lud ? Zar zaista mogu postojati dvije istine ? Za mene ne. Zato znanstveno i teološko to moraju relevantno razčistiti, i svijetu ponuditi samo jednu formulu. To će se i dogoditi, kako ti kažeš u Eri mira. Mir je iznad svakpog razuma!
05.03.2014. (13:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mir je vrhonaravno dostignuće,nama na zemlji neostvarivo. No ja o tome ne govorimnkada kažem era mira. Zato evo jednog segmenta mog poimanja Ere mira, na znanje, jer vidim da to razlićito poimamo:
- Gospodine, sve više nam ponestaje mira i vremana. Kako jednostavnije živjeti do dolaska boljih vremana? (Četvrtak 30 lipanj 2011., poruka Johnu Learyju):
Isus je rekao: "Moj narode, Postoje neki ljudi koji stalno traže zelene pašnjake kako bi se obogatili dobrima ovoga svijeta. Ne trebaju vam najnovije naprave, novi automobili ili novi domovi. Dovoljno je živjeti jednostavnim, svetim životom sa onim što je nepophodno za život. Ovaj život je prekratak da bi ste proveli većinu svoga vremena tražeći zemaljska dobra. Budite zadovoljni sa onim što imate i ne tražite više nego što vam je potrebno. Usredotočite se više na pomaganje drugima i na dijeljenje svoga bogatstva, vremena i talenata. Ako imate prave prioritete u životu u kojim sam Ja na prvom mjestu, bit će te bogati duhovno, što je vrednije od zemaljskog bogatstva".
Iako ja osobno poruke našeg božanskog Gospodina koje je dao i još uvijek daje John Leary (zapisao u svoju knjigu "Pripremite se za veliku nevolju i Eru Mira"), držim sa rezervom, one su povlastica svima onima koji ih čitaju i prihvate kao Isusove riječi ljubavi, nade i opraštanja, poruke Boga koji je beskrajno samilostan i suosjećajan. Poruke predstavljaju cjelokupan način života za svakog pojedinca - one su put koji nas vodi u vječnu sreću. No, svatko ne može razumjeti ove poruke, zato Gospodin porukom od 13.08.1995. god. poručuje: "Čovjek razumije poruku koju šaljem tek onda kad ju gleda očima vjere i osluškuje s ljubavlju srca. Ne sumnjaj, sine Moj, kad sam ti pokazao put"...
05.03.2014. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ok @eum, vjerujem da će u budućnosti biti sve više takvih ljudi, koji će poput dr. Davora Pavune kazati : " Ja znam da Bog postoji ". To su oni ljudi koji su doživjeli neposredan odnos s živim Bogom, ne jedan, nego ga doživljavaju svakodnevno na poseban način. Zašto ljudi o tome nerado govore ( svjedoče ). ? Zato što ne žele stvarati neugodnost drugima , pa i sebi, jer čest bivaju ismijani. Međutim, mišljenja sam da će tih pojava biti sve manje jer ljudi su pod velikim društvenim i socijalnim pritiskom, traže rješenja, i ne mogu ih nači. Tu im mogu pomoći institucije za duhovnu pomoć ( tzv. hagioterapija ).
Čini mi se da mi zaboravljamo jednu bitnu stvar, onu Isusovu : Tko sačuva život svoj izgubit će ga, a koji ga izgubi poradi Njega, sačuvat će ga...Svi znamo, rekao nam je, da ćemo zbog Njega biti progonjeni, pa čak i ubijeni...Nisu to lake stvari. A znamo i to,da nitko od nas nemora plaćati cijenu za svoje grijeve, kad je on već platio tu otkupninu za sve nas. Zato nas je i upozorio da u svemu budemo mudri kao zmija, a blagi kao golubica. Nikome ne treba nametati svoju volju, svatko mora doči po svoj račun, i zato djecu treba odgajati da na vrijeme preuzmu odgovornost za svoje postupke, jer ih nitko ne može spasiti ako tu odgovornost ne preuzmu doslovce osobno , a ne kao Adam kad se je čupao na Evu : "Eva mi je dala jabuku ! ". Mi muški smo baš kukavice u odnosu na ženski rod.
06.03.2014. (01:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Interesantn razmišljaš oko crkvenog nauka, edukacije djece i prezjimanja odgovornosti, u čemu mnogi zabušavaju ovisno o karakteru muškarca osobito žene koja ima najčešće prefinjen ukus da prepozba i bira te izuzetnu sposonmost da nametne muškarcu na taj način da misli da je sam izabrao, čak i kad je sama ona u pitanju. Smatram također da je Kristov crkveni nauk dovoljan te da ptuža odgovore na sva bitna životna pitanja, no ima tema u kojima dosta kasni... ako je Međugorja danas po mane najznačajnije vrelo mira i ljubavi Boga i čovjeka, ima i puno drugih izvora koji nadopunjuju tu tromost crkve te slijede tijek vremena, sadašnjeg osobito onog buduće. Uvjerio sam se da nije dobro nametati drugima taj nauk, (ne mislim na ezoteriju, astrol. gatanje i takvu alternativu koju prezirem i odbacujem) dapače treba ga samozatajno proučavati te druge blago upućivati na neke događaje koji slijede. Crkva uz molitvu isčekuje Kristov drugi povratak, nitko ne zna kada, no malo tko zna koji su to uvjeti i razlozi radi čega ima doći. To je korak dalje u našem nauku, a tu treba i osobna inicijativa koja nas ne priječi da poštujemo crkveni nauk, da ne griješimo ako sve promatramo u duhu evanđelja šireći spoznaju. Hvala na komentarima koji potiču na razbor i promišljanje, a toga nikada dosta. ..
06.03.2014. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O, svakodnevico moja, bolesti moja, ali, što drugo mogu, poslije svega, ime sjetno ponavljam kao u bunilu, i u večernjim izlazcima tražim njega.
U rijeci prolaznika ispredam stihove, nizove žalopojki svojih nikom nedam, o, ljubavi moja, s muževima tuđim, koji poslije mene svoju dragu gleda.
Baviš se drugima, kažem sama sebi, jasno, kako bi onda i mogla sa sobom, opet se javlja slika svježeg sjećanja, u krilu tvom želim umrijeti po željama.
To je poput izreke - mozak mi na ispaši, al opet bruje pitanja, iz logoru smtri zašto sam razdvojena od voljenog moga i ne znam što je s njim, tko me želi strti.
Zbog čega sad zajedno ne planiramo život, za plod naše ljubavi, koji nosim u utrobi? da se moram nositi s uobičajenim pitanjima koje život postavlja mladim bračnim parovima.
Shvatila bih iskušenja koja treba prebroditi, ali…zar smo razdvojeni samo zato jer je on, voljeni moj, odlučio braniti rodnu grudu, zavičaj, i dom koji smo izgrađivali u svojoj Domovini.
Lijepo je danas sanjati zagrljaj tvoj, voljenog , ali snovi se ne mogu mjeriti sa ovim u stvarnosti, dok se još privikavam ležati, između nepoznatih u glavi mi se odvija sukob različitih stvarnosti.
Već mi je daleko ono što se dogodilo prije, kao da se zbilo nekom drugom, a meni nije, kao da gledam film, prepoznajem djeliće doma, pripravljam stol, ručak, dragom da se vrati s posla.
Koliko ću se još toga sjećati, u povratak vjerovati, da te mogu probuditi u bilo koje drugo vrijeme, voljeni moj, nismo isti al štujemo istog Boga, i ne želim prigrliti tugu…čekam priliku drugu.
Zar se sve ovo nama dogodilo kao pokora, zbog različitih obreda sudbine koja nas razdvaja, upitala sam se u jednom trene, ne želeći odgovora, tražeći tvoje riječi, ostajući bez razgovora.
Zbog ljubavi, zbog istine, zbog iskrenosti, besmislena je šutnja u srcu, znam to kao žena, kad svom usudu pripisujem značaj tvoje žrtve, zbog čega sam, unatoč svemu, ostala i kažnjena.
Lp, od EuM
07.03.2014. (18:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
proza o nevjerojatnom
To mi je najveća želja, živjeti u blizini nebeskog Oca i da me On iz mog osobnog pakla povede u Raj da više ne moram osjećati vibracije pakla. Da mi podari sigurnost u životu i stalni dom u kojem ću imati sigurnost do kraja života i u kojem se sada nalazim. Želim u svoj dom dovesti vibracije Raja i nebeskog Oca koji vlada Rajem. Ali je li to moguće? Ako je moguće biti ću toliko sretna da se to ne može opisati. Javljam ti da imam novi post i radujem se tvom osvrtu :) I da, divno je pročitati to da te raduje moje postojanje :)
02.03.2014. (14:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Slažem se da je uzrok svik naših grijeha Neznanje. Čovjek je prigrlio dar slobode kao pregršt božje ljubavi, ali je istovremeno morao preuzeti i odgovornost za svoja djela. Čovjek se kroz povijest nije iskazao u dobru, u poštivanju božjih zakona kroz činjenje dobra, pa je vj. moralo doći do nebeske intervancije kada se bogočobjek naš spasitelj Isus Krist, odlučio sam žrtvovati radi našeg spasenja.Kako se povijest ne bi ponavljala, a čovjek mogao trajno iskupiti, uveden je institut oprosta grijeha (Oprosti im Oče jer neznaju što čine). Čeka nas Era mira, život i zajednički boravak sa Kristom, koji ima ponovno doći.
Međutim, unatoč oprostu grijeha, kojega mnogi ne traže, čovjek je ponovno pao na ispitu, pa nije moguće bezbolno prijeći u eru mira.
Tko vjeruje nema razloga za strahovanja, Krist će se ponovno pobrinuti za naše spasenje. To je vjera koja ljubi i oslobađa.
To je Njegov put, istina i život.
Lp
02.03.2014. (14:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Jučer sam bio na nedjeljnoj misi sa suprugom. Bilo je divno čuti proroka Izaiju, stih gl.49. stih 15. ( Ako majka i zaboravi svoje dijete, ja neću zaboraviti tebe). Isti tako 1. Kor gl.4,,1-5 ( Ne sudimo ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin, koji će iznjeti skriveno u tami na svijetlo, i otkriti misli srca, i tada će svatko primiti svoju pohvalu od Boga). Iz ovoga se vidi da se ne sudi po djelima nego po namjerama srca. Djelo na prvi pogled može izgledati dobro, ali namjera ne mora.. "Jedino u Bogu počiva moja duša smireno... Ako ti se i povećava bogatstvo, ne oslanjaj se svojim srcem na njega." Ps 62.
@evanđelje, biti na tvome blogu je posebna ugoda. Ovdje je komunikacija harmonična jer je potisnut "ja". Nitko se ne nameće, Krist je prisutan, tu i sad. Sotona i Krist ne mogu zajedno, to mi je jasno, i zato je tu sve čisto. I tebe Lp uzvraćam.
03.03.2014. (02:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nutrina
Mnogi ne svaćaju koliko je lakše živjeti sa vjerom u Boga, ali mislim da im se pruži prilika da ga upoznaju
04.03.2014. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Apis:
Evo sam pretvorio tvoj pomalo otužan/životan članak u poeziju,
trebalo mim je malo vremena, al nije mi žao. Mslim da će ti se dopasti
te da eš ga na svoj način doraditi i objaviti kao poseban post.
Dakle, oblikovao sa tvoje rieči, i dao im nadu kroz stihove!
Lp od EuM
Želja za nestajanjem – postojanjem
Kad-tad iščezne sve, al nagon za životom ne,
kad naiđu sjećanja pravit ću se da nisam tu,
jer u protoku vremena, dah mi se gasi,
ja kopnim živote, ti me spasi.
Sumrak me obvija mnoštvom sjena,
ljepa sam, trn sam u oku mnogih žena,
u svemu vidim prolaznost pa sam spremna
da me mine poriv čim pronađem uzničara snena.
Svjesna sam da sve postoji i da se giba,
s prividom postojanja unesen tren u žar duše,
i to što želim htjela sam da se to dogodi,
nek brodi rijekom i odvija se svojim tijekom.
Istrenirala sam se na životnim greškama
i toliko ih usavršila da se stalno pitam
da li su to uopće bile pogreške, zašto skitam,
i zašto sam tu živote, ponovno se pitam.
Potreba da ostvarimo vlastitu zamisao,
ma koliko bila besmislena moram reće
silinom snova golema ljubav me uzdiže
iznad prirode i unatoč smrti, život počima teći.
Nastavi živote, znaj da cjelov vrijedi truda,
i nedaj da u tminam pustog zaborava strada,
dok stvarnost mi izmiče u kojoj ne bivam,
zatomljene suze okamenjene, u vapaju jada.
Umirale su u meni, razočarane sjene zanosa,
ljubaznosti, povjerenja, davanja, ljubavi i snova,
o, zašto li ja u vremenu nižem samo poraze,
kad osjećam udare srce, životu vječnom me nose.
Znači li to da su suze nisko osute oko moga vrata,
kao perle na brojalici u molitvi trajnog neuspjeha,
al“ postoje zvijezde koje sjaju da ih vidim i danju,
u svjetlu nade unatoč tami, žive u vječnom zdanju.
U sjeti ovog današnjeg dana, magle, kiše, sivila…
pored šanka ništa ne očekujem, niti se što događa,
prolazni osmjesi, a nada zaključana u tamnici srca,
u duši prividi, na kojima mi tijek stvarnosti zavidi.
Prigušim osjetila, mislim, stabla će prestati pupati,
i brod je zasao u luci, iako željan da pučinama plovi,
svijet potiče našu samoću, al sunce neće zastati,
Boga je stvorilo obožavanje sebe, al“ i to treba saznati...
Krajolike prometram potom, u sjeni pobožnosti,
zbog isijavanja težnji naših bića i nebo je bljeđe,
na zemlji gledam čari postojanja sve manje i rjeđe,
u svirci dok slušam zvijezda trublje nad ponora.
Životu dijelila sam ljubav, a ona nije postajala manja,
ostavljala sam nedosanjane snove, tražila sreću i svitanja,
kako bi otkrila one koje volim, koje još nisam upznala,
moja je duša sve izgubjeno u prošlosti oplakala.
04.03.2014. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris;
Slažem se sa ostalim, no u namjerama srca krije se puno što šta i tu se dotičemo grijeha i suda Gospodnjeg. Tu smo se dotakli najosjetljivije točke grijeha i praštanja oko čega se može ispisati cijela enciklopedija.
Prije namjere (srca) postoji još nešto: stvorene predispozicije i odluka, pa tek onda namjera čin ili postupak koji se iskazuje ili ostvauje rječju I/ili djelom ili pak propustom. Grjeh je usmjeren protiv pravednosti, poštenja, dobrote ili ljubavi i konačno protiv Boga.
Prema riječima Pape Benedikta, sve što je protiv savjesti, to jest osobnog etičnog opredjeljenja, jeste grijeh. Osobni grijeh se definira prema materijalnom pravu kao nepravda i nepoštenje, osoba treba znati da je to što čini grijeh, te treba se odlučiti u činjenju grijeha. Ukoliko osoba nije svjesna svoga grijeha on se umanuje ili ne postoji.
04.03.2014. (15:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
apis
u tvom duhu otkucava ritam, a u mome kakofonija
04.03.2014. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@nutrina, tvoje riječi su istinite, a ja bi samo dopunio, mi netrebamo tražiti Boga da bi lakše živjeli nego Boga treba ljubiti i čiste ljubavi ( bezinteresno ), kao što on nas ljubi, tada su nam dobici neizmjerni iako na njih neobraćamo pažnju. To se postiže na višem stupnju duhovne dimenzije i nema veze s prividom ove stvarnosti. Bog ništa ne proračunava nego jednostavno stvara matematičkom progresijom i logikom. To se ne može svakom objasniti, ali svako intuitivno biće može osjetiti, jer osijet ide iznad razuma.
Ako netko kaže da je ljubav radost iznad života, onda je to netočno. Većina misli, ako nađe ljubav da će time pronađi i radost. Taj se vara. Uz ljubav paralelno mora ići bol i patnja. Nema ljubavi bez bola. Kad kažemo da je Bog Ljubav, i tu se varamo. Bog je više od ljubavi. Moja radost može biti i prebivati samo u Bogu. To je najviše stanje ljudske svijesti. Dalje se od toga ne može. Zato je iznad svega najvažnije u životu ljubiti samo Boga, a ostalo ( Kraljevstvo nebesko ) će ti se sve pridodat.
@evanđelje u molitvama,@nutrina, ako niste znali, prva poteska disciplina zvala se je t e o l o g i j a, a prvobitno njeno značenje je bilo i s t i n o lj u b i v o s t. Tu riječ skovao je Platon. Platon u svo djelu "Država" kaže: " Bog se uvijek mora prikazati onakvim kakav j e s t, bilo da se o Njemu govori u epu ili tragediji". E, to se upravo odnosi i na Vašu poeziju.
Lijep pozdrav vama, i nastavite o tome razmišljati.
05.03.2014. (03:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@evanđelje u molitvama, čitam tvoju peziju ( pjesmu ) darovanu drugom biću, i divim se dragome Bogu, jer ta tvorevina ne nastaje od ljudskog saznanja. Postoje trenuci kada Bog prebire po glazbalu sam, zvuci odzvanjaju sami, da čovjek nije ni svjestan, što (oruđe, instrument) glazbalo proizvodi. " Želja za nestajanjem-postojanjem", odumiranju ili "umiranju", je Božja poruka svima nama, da obacimo svoj ego, onaj subjektivni "ja,pa ja,pa ja...", koji se izdiže iznad Boga, i svima nama stvara tako velike tegobe. Nije to davno bilo kada je jedan indijanski poglavica poslao pismo američkom predsjedniku, u kojem je između ostalog stajalo : " Nije čovjek tvorac tkanine, već samo vlakno u njoj". Taj problem imamo svi, i dok nisam riješio taj problem nisam ni prihvatio Božje postojanje kao običnu činjenicu. Ali o tome drugom prilikom, ako Bog da ( tako je uvijek govorio naš narod : Ako Bog da, a tako se govori i u drugim narodima na svoj način, samo mi brzo zaboravimo ono što smo naučili )
05.03.2014. (08:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris;
Ima dosta interesantnih istinitih postavki koje iznosiš u komentaru, a koje me asociraju na ono područje koje sam zaboravio, ili pak o čemu nisam posebno razmišljao. Recimo, poezija nastaje u trenucima inspiracije, to je ono što si lijepo objasnio, potom kontrola ega/egoizma moguća je samo u božjem prisustvu, a slano Božje prisustvo je jedan od prioritetnih cijeva kojima težimo ili bi kao vjernici trebali težiti, a posebno sam zastao kod "zaborava naučenog", izuzetna tema, jer po meni često ostaje dojam naučenog, i potreba ponavjanja izdvojenog kroz učenje. Danas u moru informacija, ono bitno za spoznaju
i nauk je ugroženo. Božanska riječ se zatamnjuje pod krinkom liberalizma svim i svačim, umjesto da ju uvedu u sva znanstvena područja i školske predmete, uni su odobrili samo vjeronauk, a sad govore o njegovu ukidanju. Držim da je budućnost nauka dolazećih generaciju u povezivanju znanstvenog i teiloškog, a to će se u punini ostvarivati u vrijeme Ere mira...
05.03.2014. (12:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@eum, da, u pravu si ! Jako si to dobro utvrdio. Bilo mi je uvijek frapantno promatrati kako se u jednoj te istoj školi do pdne naučava da je svijet stvoren kreatistički, a popodne evoluconistički ?! Kako čovjek može u takvim okolnostima biti normalna osoba, kad sumnja u vlastito obrazovanje, da ne kažem, postojanje ? Tko je tu lud ? Zar zaista mogu postojati dvije istine ? Za mene ne. Zato znanstveno i teološko to moraju relevantno razčistiti, i svijetu ponuditi samo jednu formulu. To će se i dogoditi, kako ti kažeš u Eri mira. Mir je iznad svakpog razuma!
05.03.2014. (13:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Mir je vrhonaravno dostignuće,nama na zemlji neostvarivo. No ja o tome ne govorimnkada kažem era mira. Zato evo jednog segmenta mog poimanja Ere mira, na znanje, jer vidim da to razlićito poimamo:
- Gospodine, sve više nam ponestaje mira i vremana.
Kako jednostavnije živjeti do dolaska boljih vremana?
(Četvrtak 30 lipanj 2011., poruka Johnu Learyju):
Isus je rekao:
"Moj narode, Postoje neki ljudi koji stalno traže zelene pašnjake kako bi se obogatili dobrima ovoga svijeta. Ne trebaju vam najnovije naprave, novi automobili ili novi domovi. Dovoljno je živjeti jednostavnim, svetim životom sa onim što je nepophodno za život. Ovaj život
je prekratak da bi ste proveli većinu svoga vremena tražeći zemaljska dobra. Budite zadovoljni sa onim što imate i ne tražite više nego što vam je potrebno.
Usredotočite se više na pomaganje drugima i na dijeljenje svoga bogatstva, vremena i talenata. Ako imate prave prioritete u životu u kojim sam Ja na prvom mjestu,
bit će te bogati duhovno, što je vrednije od zemaljskog bogatstva".
Iako ja osobno poruke našeg božanskog Gospodina koje je dao i još uvijek daje John Leary (zapisao u svoju knjigu "Pripremite se za veliku nevolju i Eru Mira"), držim sa rezervom, one su povlastica svima onima koji ih čitaju i prihvate kao Isusove riječi ljubavi, nade i opraštanja, poruke Boga koji je beskrajno samilostan i suosjećajan. Poruke predstavljaju cjelokupan način života za svakog pojedinca - one su put koji nas vodi u vječnu sreću. No, svatko ne može razumjeti ove poruke, zato Gospodin porukom od 13.08.1995. god. poručuje:
"Čovjek razumije poruku koju šaljem tek onda kad ju gleda očima vjere i osluškuje s ljubavlju srca. Ne sumnjaj, sine Moj, kad sam ti pokazao put"...
05.03.2014. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Ok @eum, vjerujem da će u budućnosti biti sve više takvih ljudi, koji će poput dr. Davora Pavune kazati : " Ja znam da Bog postoji ". To su oni ljudi koji su doživjeli neposredan odnos s živim Bogom, ne jedan, nego ga doživljavaju svakodnevno na poseban način. Zašto ljudi o tome nerado govore ( svjedoče ). ? Zato što ne žele stvarati neugodnost drugima , pa i sebi, jer čest bivaju ismijani. Međutim, mišljenja sam da će tih pojava biti sve manje jer ljudi su pod velikim društvenim i socijalnim pritiskom, traže rješenja, i ne mogu ih nači. Tu im mogu pomoći institucije za duhovnu pomoć ( tzv. hagioterapija ).
Čini mi se da mi zaboravljamo jednu bitnu stvar, onu Isusovu : Tko sačuva život svoj izgubit će ga, a koji ga izgubi poradi Njega, sačuvat će ga...Svi znamo, rekao nam je, da ćemo zbog Njega biti progonjeni, pa čak i ubijeni...Nisu to lake stvari. A znamo i to,da nitko od nas nemora plaćati cijenu za svoje grijeve, kad je on već platio tu otkupninu za sve nas. Zato nas je i upozorio da u svemu budemo mudri kao zmija, a blagi kao golubica. Nikome ne treba nametati svoju volju, svatko mora doči po svoj račun, i zato djecu treba odgajati da na vrijeme preuzmu odgovornost za svoje postupke, jer ih nitko ne može spasiti ako tu odgovornost ne preuzmu doslovce osobno , a ne kao Adam kad se je čupao na Evu : "Eva mi je dala jabuku ! ". Mi muški smo baš kukavice u odnosu na ženski rod.
06.03.2014. (01:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Boris,
Interesantn razmišljaš oko crkvenog nauka, edukacije djece i prezjimanja odgovornosti, u čemu mnogi zabušavaju ovisno o karakteru muškarca osobito žene koja ima najčešće prefinjen ukus da prepozba i bira te izuzetnu sposonmost da nametne muškarcu na taj način da misli da je sam izabrao, čak i kad je sama ona u pitanju.
Smatram također da je Kristov crkveni nauk dovoljan te da ptuža odgovore na sva bitna životna pitanja, no ima tema u kojima dosta kasni... ako je Međugorja danas po mane najznačajnije vrelo mira i ljubavi Boga i čovjeka, ima i puno drugih izvora koji nadopunjuju tu tromost crkve te slijede tijek vremena, sadašnjeg osobito onog buduće. Uvjerio sam se da nije dobro nametati drugima taj nauk, (ne mislim na ezoteriju, astrol. gatanje i takvu alternativu koju prezirem i odbacujem) dapače treba ga samozatajno proučavati te druge blago upućivati na neke događaje koji slijede. Crkva uz molitvu isčekuje Kristov drugi povratak, nitko ne zna kada, no malo tko zna koji su to uvjeti i razlozi radi čega ima doći.
To je korak dalje u našem nauku, a tu treba i osobna inicijativa koja nas ne priječi da poštujemo crkveni nauk, da ne griješimo ako sve promatramo u duhu evanđelja šireći spoznaju.
Hvala na komentarima koji potiču na razbor i promišljanje, a toga
nikada dosta. ..
06.03.2014. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN ;)
Ne trebaju ljudi učitelje i vođe, no dobre ljude, bog ni to ;)
06.03.2014. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Sotona i Krist ne mogu zajedno.
Što se događa kad u nekom čovjeku prevlada Sotona? A kaže "Gospod će ti platiti?"
07.03.2014. (05:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
@Apis,
„Ah ljubav…“
O, svakodnevico moja, bolesti moja,
ali, što drugo mogu, poslije svega,
ime sjetno ponavljam kao u bunilu,
i u večernjim izlazcima tražim njega.
U rijeci prolaznika ispredam stihove,
nizove žalopojki svojih nikom nedam,
o, ljubavi moja, s muževima tuđim,
koji poslije mene svoju dragu gleda.
Baviš se drugima, kažem sama sebi,
jasno, kako bi onda i mogla sa sobom,
opet se javlja slika svježeg sjećanja,
u krilu tvom želim umrijeti po željama.
To je poput izreke - mozak mi na ispaši,
al opet bruje pitanja, iz logoru smtri
zašto sam razdvojena od voljenog moga
i ne znam što je s njim, tko me želi strti.
Zbog čega sad zajedno ne planiramo život,
za plod naše ljubavi, koji nosim u utrobi?
da se moram nositi s uobičajenim pitanjima
koje život postavlja mladim bračnim parovima.
Shvatila bih iskušenja koja treba prebroditi,
ali…zar smo razdvojeni samo zato jer je on,
voljeni moj, odlučio braniti rodnu grudu, zavičaj,
i dom koji smo izgrađivali u svojoj Domovini.
Lijepo je danas sanjati zagrljaj tvoj, voljenog ,
ali snovi se ne mogu mjeriti sa ovim u stvarnosti,
dok se još privikavam ležati, između nepoznatih
u glavi mi se odvija sukob različitih stvarnosti.
Već mi je daleko ono što se dogodilo prije,
kao da se zbilo nekom drugom, a meni nije,
kao da gledam film, prepoznajem djeliće doma,
pripravljam stol, ručak, dragom da se vrati s posla.
Koliko ću se još toga sjećati, u povratak vjerovati,
da te mogu probuditi u bilo koje drugo vrijeme,
voljeni moj, nismo isti al štujemo istog Boga,
i ne želim prigrliti tugu…čekam priliku drugu.
Zar se sve ovo nama dogodilo kao pokora,
zbog različitih obreda sudbine koja nas razdvaja,
upitala sam se u jednom trene, ne želeći odgovora,
tražeći tvoje riječi, ostajući bez razgovora.
Zbog ljubavi, zbog istine, zbog iskrenosti,
besmislena je šutnja u srcu, znam to kao žena,
kad svom usudu pripisujem značaj tvoje žrtve,
zbog čega sam, unatoč svemu, ostala i kažnjena.
Lp, od EuM
07.03.2014. (18:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
... i nisu riječi govor Istine. To je tek od čovjeka čovjeku. Istina se doživljava. To je stvaran govor Srca i Duše ... :)
09.03.2014. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...