Komentari

zenagaza.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • primakka

    uspjela sam pročitati do kraja, naježena, slova su mi magličasta...
    ništa materijalno ne trebam, samo to putovanje kroz vrijeme, zapravo odlazak-dva u prošlost da vidim iz ovog tijela i duše kako bi to sve izgledalo.
    uvijek fale, uvijek bi se moglo još...
    tješim se da se još mogu bar sjećati.

    avatar

    16.12.2013. (12:09)    -   -   -   -  

  • Zena gaza

    Da, Primakka, i sjećanja su bogatstvo, sada uviđam. Živi su dok su u nama. Treba preživjeti blagdane, a onda bit će bolje, valjda će se sve posložiti......

    avatar

    16.12.2013. (12:31)    -   -   -   -  

  • Wall

    poznat osjećaj (poklanjala si, al' si i krala- i nevjerna si bila ti)...mladosti.

    avatar

    16.12.2013. (14:11)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    u rockerskoj mladosti sam se rugao pjesmama iz zelja i pozdrava, a onda gledajuci ljude koji placu uz njih naucio ih, a sad mi nedostaju ti ljudi, te pjesme

    avatar

    16.12.2013. (17:08)    -   -   -   -  

  • apis

    Ne uspjeva se ništa poduzeti u pogledu sjećanja - zaborav ili nostalgija.

    avatar

    16.12.2013. (20:46)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ovo je tako dirljivo... koristim svoje vrijeme da promatram i upoznam svoje koliko god mogu, dok su još uvijek tu...

    avatar

    17.12.2013. (14:51)    -   -   -   -  

  • luciferijas

    http://www.youtube.com/results?search_query=meho+puzić+ne+plači+majko+&sm= 1

    avatar

    17.12.2013. (16:32)    -   -   -   -  

  • lion queen

    kao da smo vodile paralelni život u istoj priči...kao da si ukrala moj život...umjesto mame, baka, umjesto tate, djed....dok su mama i tata vodili neki svoj život u kojem kao da nikad nisam pronašla svoje mjesto...svaka tvoja rečenica, jednako može biti moja...a gotovo sam bila zaboravila na to..

    avatar

    17.12.2013. (17:00)    -   -   -   -  

  • bellarte

    ...kupio cijelu koleciju..sevdaha pa sad plačem kad slušam...
    Upavo je godina dana da mi oca nema..i sve što dalje više mi fali poneki njegov savjet...a s majkom gledam da bar jednu kavu popijemo i popričamo svaki dan...jer to je neprocijenjivo..i nepovratno

    avatar

    17.12.2013. (19:37)    -   -   -   -  

  • križar

    Dok imamo riječi, za napisati i pročitati ne treba nam vremeplov. Hvala ti, što , bez da sam se makla s fotelje, otputovala u svoje djetinjstvo i mladost.

    avatar

    17.12.2013. (19:55)    -   -   -   -  

  • Ama Gi

    Bolno istinit tekst... ne znam ima li ikog tko se u njemu ne može prepoznati, bez obzira u kojoj varijanti (ima li ičeg univerzalnijeg uopće, od tih "tsunamija tuge"?)

    avatar

    17.12.2013. (21:56)    -   -   -   -  

  • joca muškarčina samo takva

    eh generacijo, savršenstvo kako pretočiš riječi na "papir" :))

    avatar

    18.12.2013. (07:41)    -   -   -   -  

  • Zena gaza

    Hvala na komentarima. Kao što kaže Ana Gi, Lion Queen, Bellarte i drugi s ovakvim tekstovima svi se možemo identificirati, to je univerzalna tema, s roditeljima imamo najdublje i najsloženije odnose, kod mnogih daleko od idile, ali, ali .svejedno......to su naši stvoritelji, kad se presele na onaj svijet ostajemo kao paukova mreža bez uporišta.

    Sevdalinka pomaže, taj melos istovjetan je čistom ekstraktu fizičke boli za nečim što ne možemo više imati, posjedovati, biti. Uz sevdalinku, svaki pokušaj verbalizacije žalosti i tuge, bespredmetan je......

    avatar

    18.12.2013. (09:34)    -   -   -   -  

  • iskreno plava

    Plačem kao godina kad čujem izvornu pesmu koju je mama redovno pevala pri pranju prozora..... Dugo je nema. Kažu, dete si dok su tvoji roditelji živi. Nekako mi se čini da su oni laganije plovili kroz životne nedaće, sa manje lomova i više razuma.

    avatar

    18.12.2013. (20:52)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    Zašto mi srce rani/
    ti roso moga jutra/
    zašto mi ostavi tugu/
    za jučer, za danas, za sutra...

    avatar

    27.12.2013. (14:36)    -   -   -   -  

  • primakka

    sad se vec uspijevam sjecati.
    bila sam s njom dok god se moglo. prvih deset dana ostala mi je samo posljednja slika. bez stiska, hladna, prestrasena. i ja i ona. nocu.
    nakon dvadeset dana sjecam se i smijeha. danju.
    fali mi, jako...

    avatar

    04.01.2014. (22:19)    -   -   -   -  

  • poesie

    dirljivo

    avatar

    05.01.2014. (20:13)    -   -   -   -  

  • Zena gaza

    Primakka - pusti samo da sjećanja teku kao rijeka, tu se ništa ne može napraviti, svijest o praznini koja nastaje vremenom manje boli, makar u ta praznina zauvijek ostaje; naprosto nas osobni planetarij tako je konstituiran, oni koji su nas uveli u taj planetarij zauvijek ostaju u njemu, dok su živi manje smo svjesni toga, kada ih nema onda postajemo intenzivnije svjesni te konstitucije našeg unutarnjeg bića...

    avatar

    07.01.2014. (15:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...