Dobar dan, hvala na zanimanju za primoštensku čipku. Ja sam autor prijedloga za uvrštenje ovog nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara naše zemlje, i organizator prvog tečaja šivanja ove čipke u Primoštenu nakon šest desetljeća. Iz mojeg rada će se na Pagu možda netko sjetiti obrazloženja za upis Luna u Popis svjetske baštine koji sam pretprošle godine objavio u „Zadarskoj smotri“. Točno je kako čipkarica u TV-prilogu spominje pohađanje tečaja čipke u Pagu od Primoštenke, no pozornom gledatelju je također mogla upasti u oči i stara primoštenska košulja (opleko) s tom čipkom i ovratnikom (njifle) kakvi se ne mogu shvatiti kao paški import. I čipka i ovratnik prethode početku tečajeva u Pagu, to je jasno već i iz rasprostranjenosti po čitavom tom kraju i po zastupljenosti u starijim muzejskim otkupima. S druge strane, isto terensko dokumentiranje Natalije Bruck-Auffenberg koje je Europi predstavilo pašku čipku govori i o primoštenskoj čipki – o tome se može čitati u njenoj divot-mapi „Dalmacija i njena narodna umjetnost“. Dakle, jedna tradicija nije kopija druge, one tek dijele tehniku šivane čipke. Zaplet je nastupio bečkim odabiranjem paških motiva za svih pet dalmatinskih tečajeva. To je učinjeno vjerojatno zbog njenog estetskog učinka, jer je npr. primoštenska čipka jednostavnijeg repertoara po arhaičnom predlošku mrežice.
Naslovljavanja vijesti o tečaju kao paško-primoštenskom sukobu nemaju veze sa sadržajem tečaja, sada u drugom godištu i priređenog od udruge primoštenskih čipkarica „Pekljica“. Ovaj tečaj u meritumu može podsjetiti na već raspravljane dileme o vlasništvu tradicije. U Primoštenu se to pojavilo sa zainteresiranim polaznicama tečaja koje nisu iz Primoštena i nisu primoštenskih korijena. (Poseban je aspekt sama rasprostranjenost ove tradicije, jer ona nije vezana za primoštenske granice već za feudalnu povijest ovog kraja.) Kroz tečaj se pokazalo kako čipka od njihovih sposobnosti tek može imati velikih koristi: najbolja nova čipkarica je Splićanka, dok čipku za rad kroz nacrte najbolje priprema jedna Šibenčanka. Međutim, gdje god one sutradan tu čipku radile (po pred-paškim predlošcima i razradama, da budemo jasni) bit će jasno kako rade primoštensku čipku. Iz tog razloga nemam zazora ni od planiranja njihovog tečaja u Šibeniku. Bilo gdje da se radi, kolektivni vlasnik intelektualnih prava je udruga delegirana od lokalne zajednice u koju se prima po sposobnostima i radovima zasnovanima na prepoznatljivoj i lokalno poznatoj tradiciji. Držim kako isti interes ima i Pag, jer oko ove vrijedne tradicije treba nastaviti okupljati sposobnosti i napredovati dalje. Treba li pristup tečajevima u Pagu zapriječiti npr. nekoj zainteresiranoj ženi s ostatka otoka, Pažanki koja čitav život živi u Zagrebu, nekome iz njene tamošnje ne-paške svojte ili nekoj strankinji doseljenoj u Pag? Striktno rečeno, bez stranaca ne bi ni bilo čuvenja i utjecaja za današnje oblike ove tradicije. U bilo kojem od slučajeva vlasnik tradicije ostaje lokalna zajednica – sa svim onima koji su odlučili dijeliti njenu životnu sudbinu kao svoju, jer su tako i nastajale. Takve zaštite tradicija su osobito zanimljive sa čipkama, i iz Paga je uloženo mnogo pionirskog truda u tu vrstu registracije kakva kod nas prije nije činjena (uopće su takva kolektivna prava na tržištu nastala s vinima, a danas su vrlo zanimljivi sirevi od čijih paških proizvodnji i regulacija ima koristi čitava Hrvatska - o tome sam pisao u "Križevima od sira").
Iz tog razloga Pag, Primošten i slične sredine vidim kao partnere u iznalaženju djelotvornih načina očuvanja tradicija na korist svojih sredina, a ne kao takmace u utrci za što veću starinu gdje može biti samo jedan pobjednik.
S poštovanjem, Jadran Kale, etnolog iz Šibenika.
11.11.2013. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam htio na nekoj znanstvenoj razini govoriti o "paškoj čipki" po onoj što je bilo prije: "kokoš ili jaje?", niti sam sa mačem u ruci htio braniti pašku čipku, ili kao zaluđeni lokal patriota i šakama braniti svoje. Štoviše. Upravo snagom argumenata i svojim tekstom na svom osobnom blogu, na kojem mogu puhati u vjetar, jer vrlo dobro znate da sam kao jedinka ne mogu ništa učiniti, poglavito administrativno ono što bi trebali učiniti oni koji u gradu Pagu primaju osobni dohodak za to. Paška čipka je relikt koji je pod zaštitom UNESC-a, zašto ga ja kao rođeni Pažanin nebi štitio na blogu, kojeg evo slučaja pratite i Vi, što je meni posebno drago, i radi čega sam najviše posegao za ovim odgovorom. Ja sam živio u Šibeniku od 1981. do 1984. godine, upoznao i družio se sa mnogim dragim ljudima i intelektualcima i običnim pukom, jer mi je posao bio takve naravi. U više navrata odlazio sam u Primošten kod svoje kolegice Gorane Babačić, ali mogu Vam svjedočiti da nikada nisam niti vidio niti čuo da postoji "primoštenska čipka". Za čuveno primoštensko vino "Babić" sam čuo ne samo ja, nego i svi oni koji su uživali ispijajući kapljicu onoga što Vi u Šibeniku kažete:"škrta zemlja čuva svoje blago". Ako pogledate u zadnjih kako i sami navodite šest desetljeća unatrag, i otvorite bilo koji prospekt Primoštena, zasigurno nećete naći na "primoštensku čipku", ali čuveno vino "Babić" krasi svaki prospekt Primoštena i okolice. Sa druge strane, ako pogledate bilo koji prospekt grada Paga, zasigurno nećete naići da u njemu nema "paške čipke". Kao što vidite u mojem tekstu ja sam kazao da je "primoštenska čipka" kako autor navodi, možda i starija od "paške čipke", da nemam ništa protiv toga da se u Primoštenu šije "primoštenska čipka", ali niti jedna čipka na svijetu ne posjeduje "zupcić" kao elemet čipke. A, upravo je taj elemet bio jasno vidiljiv na čipkama koje ste predstavili u tom televizijskom prilogu, tim više što ne poričete, da je čipkarica koja je prezentirala "primoštensku čipku" sama kazala, da je čipku učila šivati u gradu Pagu. Prema tome, gospodine Kale primoštenska čipka sa zupcićem je krivotvorina, slagali se Vi time ili ne ili me znanstveno uvjeravali u nešto drugačije. Tko će učiti šiti pašku čipku je sasvim relevantno, samo je bitno da kaže da je to "paška čipka". Ne mogu dopustiti da u Pagu netko radi licitarska srca, pa da kaže to su "paška licitarska srca". Samo to i ništa više. Ili da u Pagu proizvodimo "Čuvenio paško vino Babić". Živeći u Šibeniku shvatio sam koliko dva grada, moj rodni Pag i Šibenik imaju puno zajedničkog i puno različitog. U ime tog zajedništva i različitosti čuvajmo ono što je naše. Sa štovanjem, Branimir Maričević
16.03.2014. (15:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jadran-kale
Dobar dan, hvala na zanimanju za primoštensku čipku. Ja sam autor prijedloga za uvrštenje ovog nematerijalnog kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara naše zemlje, i organizator prvog tečaja šivanja ove čipke u Primoštenu nakon šest desetljeća. Iz mojeg rada će se na Pagu možda netko sjetiti obrazloženja za upis Luna u Popis svjetske baštine koji sam pretprošle godine objavio u „Zadarskoj smotri“. Točno je kako čipkarica u TV-prilogu spominje pohađanje tečaja čipke u Pagu od Primoštenke, no pozornom gledatelju je također mogla upasti u oči i stara primoštenska košulja (opleko) s tom čipkom i ovratnikom (njifle) kakvi se ne mogu shvatiti kao paški import. I čipka i ovratnik prethode početku tečajeva u Pagu, to je jasno već i iz rasprostranjenosti po čitavom tom kraju i po zastupljenosti u starijim muzejskim otkupima. S druge strane, isto terensko dokumentiranje Natalije Bruck-Auffenberg koje je Europi predstavilo pašku čipku govori i o primoštenskoj čipki – o tome se može čitati u njenoj divot-mapi „Dalmacija i njena narodna umjetnost“. Dakle, jedna tradicija nije kopija druge, one tek dijele tehniku šivane čipke. Zaplet je nastupio bečkim odabiranjem paških motiva za svih pet dalmatinskih tečajeva. To je učinjeno vjerojatno zbog njenog estetskog učinka, jer je npr. primoštenska čipka jednostavnijeg repertoara po arhaičnom predlošku mrežice.
Naslovljavanja vijesti o tečaju kao paško-primoštenskom sukobu nemaju veze sa sadržajem tečaja, sada u drugom godištu i priređenog od udruge primoštenskih čipkarica „Pekljica“. Ovaj tečaj u meritumu može podsjetiti na već raspravljane dileme o vlasništvu tradicije. U Primoštenu se to pojavilo sa zainteresiranim polaznicama tečaja koje nisu iz Primoštena i nisu primoštenskih korijena. (Poseban je aspekt sama rasprostranjenost ove tradicije, jer ona nije vezana za primoštenske granice već za feudalnu povijest ovog kraja.) Kroz tečaj se pokazalo kako čipka od njihovih sposobnosti tek može imati velikih koristi: najbolja nova čipkarica je Splićanka, dok čipku za rad kroz nacrte najbolje priprema jedna Šibenčanka. Međutim, gdje god one sutradan tu čipku radile (po pred-paškim predlošcima i razradama, da budemo jasni) bit će jasno kako rade primoštensku čipku. Iz tog razloga nemam zazora ni od planiranja njihovog tečaja u Šibeniku. Bilo gdje da se radi, kolektivni vlasnik intelektualnih prava je udruga delegirana od lokalne zajednice u koju se prima po sposobnostima i radovima zasnovanima na prepoznatljivoj i lokalno poznatoj tradiciji. Držim kako isti interes ima i Pag, jer oko ove vrijedne tradicije treba nastaviti okupljati sposobnosti i napredovati dalje. Treba li pristup tečajevima u Pagu zapriječiti npr. nekoj zainteresiranoj ženi s ostatka otoka, Pažanki koja čitav život živi u Zagrebu, nekome iz njene tamošnje ne-paške svojte ili nekoj strankinji doseljenoj u Pag? Striktno rečeno, bez stranaca ne bi ni bilo čuvenja i utjecaja za današnje oblike ove tradicije. U bilo kojem od slučajeva vlasnik tradicije ostaje lokalna zajednica – sa svim onima koji su odlučili dijeliti njenu životnu sudbinu kao svoju, jer su tako i nastajale. Takve zaštite tradicija su osobito zanimljive sa čipkama, i iz Paga je uloženo mnogo pionirskog truda u tu vrstu registracije kakva kod nas prije nije činjena (uopće su takva kolektivna prava na tržištu nastala s vinima, a danas su vrlo zanimljivi sirevi od čijih paških proizvodnji i regulacija ima koristi čitava Hrvatska - o tome sam pisao u "Križevima od sira").
Iz tog razloga Pag, Primošten i slične sredine vidim kao partnere u iznalaženju djelotvornih načina očuvanja tradicija na korist svojih sredina, a ne kao takmace u utrci za što veću starinu gdje može biti samo jedan pobjednik.
S poštovanjem, Jadran Kale, etnolog iz Šibenika.
11.11.2013. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ISKONSKI PAG
Štovani gospodine Kale
nisam htio na nekoj znanstvenoj razini govoriti o "paškoj čipki" po onoj što je bilo prije: "kokoš ili jaje?", niti sam sa mačem u ruci htio braniti pašku čipku, ili kao zaluđeni lokal patriota i šakama braniti svoje. Štoviše. Upravo snagom argumenata i svojim tekstom na svom osobnom blogu, na kojem mogu puhati u vjetar, jer vrlo dobro znate da sam kao jedinka ne mogu ništa učiniti, poglavito administrativno ono što bi trebali učiniti oni koji u gradu Pagu primaju osobni dohodak za to.
Paška čipka je relikt koji je pod zaštitom UNESC-a, zašto ga ja kao rođeni Pažanin nebi štitio na blogu, kojeg evo slučaja pratite i Vi, što je meni posebno drago, i radi čega sam najviše posegao za ovim odgovorom.
Ja sam živio u Šibeniku od 1981. do 1984. godine, upoznao i družio se sa mnogim dragim ljudima i intelektualcima i običnim pukom, jer mi je posao bio takve naravi.
U više navrata odlazio sam u Primošten kod svoje kolegice Gorane Babačić, ali mogu Vam svjedočiti da nikada nisam niti vidio niti čuo da postoji "primoštenska čipka". Za čuveno primoštensko vino "Babić" sam čuo ne samo ja, nego i svi oni koji su uživali ispijajući kapljicu onoga što Vi u Šibeniku kažete:"škrta zemlja čuva svoje blago".
Ako pogledate u zadnjih kako i sami navodite šest desetljeća unatrag, i otvorite bilo koji prospekt Primoštena, zasigurno nećete naći na "primoštensku čipku", ali čuveno vino "Babić" krasi svaki prospekt Primoštena i okolice.
Sa druge strane, ako pogledate bilo koji prospekt grada Paga, zasigurno nećete naići da u njemu nema "paške čipke".
Kao što vidite u mojem tekstu ja sam kazao da je "primoštenska čipka" kako autor navodi, možda i starija od "paške čipke", da nemam ništa protiv toga da se u Primoštenu šije "primoštenska čipka", ali niti jedna čipka na svijetu ne posjeduje "zupcić" kao elemet čipke. A, upravo je taj elemet bio jasno vidiljiv na čipkama koje ste predstavili u tom televizijskom prilogu, tim više što ne poričete, da je čipkarica koja je prezentirala "primoštensku čipku" sama kazala, da je čipku učila šivati u gradu Pagu. Prema tome, gospodine Kale primoštenska čipka sa zupcićem je krivotvorina, slagali se Vi time ili ne ili me znanstveno uvjeravali u nešto drugačije.
Tko će učiti šiti pašku čipku je sasvim relevantno, samo je bitno da kaže da je to "paška čipka". Ne mogu dopustiti da u Pagu netko radi licitarska srca, pa da kaže to su "paška licitarska srca". Samo to i ništa više. Ili da u Pagu proizvodimo "Čuvenio paško vino Babić".
Živeći u Šibeniku shvatio sam koliko dva grada, moj rodni Pag i Šibenik imaju puno zajedničkog i puno različitog. U ime tog zajedništva i različitosti čuvajmo ono što je naše.
Sa štovanjem,
Branimir Maričević
16.03.2014. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...