Komentari

diarydiduino.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • kolegica

    ..ne znam zašto mi je Una pala na pamet baš danas..a jučer joj je bio rođendan...Htjela sam Vam samo reći da je bila divna osoba...bile smo kolegice na fakultetu..i uvijek smo među sobom komentirali kako je nekako dobra,neiskvarena,blaga....nismo bile previše bliske tijekom fakulteta, ali ostala mi je u sjećanju kao kolegica koja će ti uvijek pomoći...eto,samo toliko od mene..drž'te se...

    avatar

    30.07.2013. (11:11)    -   -   -   -  

  • emocija

    I ja mislim često na sve vas koje ste joj obilježile zadarski život; neke sam djevojke poznavala, o drugima mi je pričala, a vjerujem da je puno onih koje mi nije stigla spomenuti.... Točno si je doživjela iako je i ona znala planuti, posvađati se, duriti, zahtjevati..... ali to je ponašanje iskazivala samo prema najužem krugu gdje se mogla opustiti. Bila je odgovorna, jako, bila je elokventna, htjela je pomoći pa i onda kada sam joj kao djevojčici iz 8. razreda zabranila da pomaže prijateljici jer se prijateljica nije potrudila ni 10% i znala je da će joj Una dati gotovu stvar. To me ljutilo, htjela sam joj ukazati da valja pomagati ali ne biti (is)korišten.... i svejedno, mimo tih mojih riječi izvršila je svoju obvezu.Da nije bila previše odgovorna, da je imala manje savijesti prema drugima, pa i onima koji su tu njenu vrlinu/manu iskorištavali, možda bi bilo drugačije. Puno pozdrava, želim ti sve dobro u daljnjem životu i jako mi je drago da si "navratila" na blog. Malo me je izbacilo iz kolotečine, ali to se uvijek dešava kad se netko od njezinih javi. Hvala ti na podršci.

    avatar

    30.07.2013. (19:56)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Nisam te zaboravila.. ni tebe ni Unu.. često ste mi u mislima kao i sve ostale majke i sva ta naša prerano izgubljena djeca..
    Ja više i ne znam kako i kada vrijeme prolazi... jer mene melje... jednostavno me kosi...
    Dobro je to zapravo jer mi sve manje vremena ostaje za razmišljanje... tjera me posao.. tjeram ja samu sebe.. neka ide što brže.... jer ionako je besmisleno.. prave radosti više nema ni u čemu... uvijek Ona nedostaje... i tako prođe taj dan.. a ja se sjetim idući.. pa ne stignem.. pa zaboravim.. pa onda prođe još koji dan.. i odjednom je prekasno.. ili možda nije?
    Znaš da mislim na tebe i na tvou Unu.. i znaš da znam kako ti je....
    S.

    avatar

    31.07.2013. (18:23)    -   -   -   -  

  • emocija

    Znam da nisi zaboravila, znam da Mare nije zaboravila, znam da i ja vas ne zaboravljam..... ali kao i ti, pitam se, svaki se dan pitam kako je moguće da čovjek može živjeti bez plana, bez smisla, bez radosti življenja? Čovjek sve mjeri količinom sreće i ugode: duljinu fizičke boli, raznorazne neugodnosti, besparicu, pomanjkanje posla, nesretnu ljubav, razvod braka... Čeka da momenat prođe i da opet nadođe radost. Tako se funkcionira na ovoj planeti i tako funkcionira ljudska svijest. A kad zna da poslije nabrojenog opet nema te radosti, kako onda? Što čekati? Na što se oslanjati? Sve sam morala svesti na dnevne događaje, pa me danas "veseli" što je opet zasjalo sunce, što sam spremila kuću i što idem na plažu. Spustit ću se u more, zaplivati i dan će proći.

    avatar

    10.08.2013. (12:24)    -   -   -   -  

  • Pahuljica

    Žao mi je jako.. Vjerujem da je bol prevelika i neizmjerna. Čitala sam knjigu Koliba, William P.Young.. ako Vam bude pri ruci. Pozdrav

    avatar

    25.08.2013. (16:42)    -   -   -   -  

  • emocija

    Pozdrav Pahuljice, počela sam čitati Kolibu (imam je na kompjutoru) ali nije mi "sjela", nekako mi se činila previše tipizirana. Naime, iako su tragedije iste ili slične različito ih proživljavamo i živimo. No, pronašla sam se kod Mani Gotovac ("Fališ mi"), strašno, preslikane emocije, puno, puno sličnosti...
    Hvala na podršci i javljanju.

    avatar

    26.08.2013. (19:21)    -   -   -   -  

  • Lili

    Draga gospodjo,
    sasvim sam slucajno nabasala na ovaj Vas blog koji me nevjerojatno rastuzio ali istovremeno i odusevio da se to rijecima ne da opisati... Toliko je iskrenosti u Vasim rijecima... rijetko koji bi pisac tako vrsno i tako iskreno mogao docarati i izraziti emociju gubitka djeteta.
    Draga gospodjo, Vi biste se trebali posve posvetiti pisanju i napisati knjigu. Profesorica sam knjizevnosti i ljubitelj pisane rijeci, a Vase su me se rijeci toliko dojmile da sam se odvazila napisati Vam ovu poruku. Gubitak Vase voljene kceri duboko me dirnuo, no znam da Vam ne mogu pruziti prave rijeci utjehe osim mozda reci da ipak postoje ljudi koji suosjecaju s Vasim gubitkom. (Da ste vidjeli moje suze, vjerujem da biste mi povjerovali, makar na tren).

    Lijepo Vas pozdravljam i zelim Vam svako dobro s nadom da cete ozbiljno razmotriti ovu moju malenu sugestiju,

    Ljiljana

    avatar

    22.01.2014. (23:51)    -   -   -   -  

  • Lili

    ps. vi jednostavno MORATE objaviti knjigu

    avatar

    22.01.2014. (23:58)    -   -   -   -  

  • emocija

    Hvala draga Lili, na čitanju (nije baš štivo za odabir?!), na komentaru, na potpori... I ja sam pravi knjiški moljac, rasla, odrasla i srasla s knjigom, a knjige su mi postale pravim utočištem u ovoj praznini. I pišem, onako, za sebe... Prije nisam, a sada često odlazim na izlete u okolicu, ovdje, po Istri i tako se u meni iznjedrio putopisac. Za sada skupljam svoje priče i možda jednog dana i osvanu između korica. Hvala i puno pozdrava.

    avatar

    24.01.2014. (19:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se