Kaj se Vas tiče, nedam na Vas. Uvjek, ali uvijek Vam dam za pravo. Je Vas ima zdrmanih, a i nas. No, bumo to usaglasili, jel tak? Ma ne dam. Najstrožije kazniti! Oduzet djete!
03.07.2013. (21:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e Gospodo prosvjetari blog zna kako je vama teško...netko bi rekao-pa ne rade skoro cijelo ljeto, šta bi oni htjeli? ja ne mislim tako jer su mi roditelji oboje bili profesori i znam te priče iz zbornica koje bi se kasnije vrtile doma za ručkom. Užasno je koliko se vas potcjenjuje i kako vam se uvijek prvima uzima iz usta. Kad će ovo društvo shvatiti da je prosvjeta naša budućnost?
http://youtu.be/3Of3IayxqEA
04.07.2013. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kod nas u vrtiću roditelj je uvijek u pravu, a odgajatelji se tretiraju kao uslužna djelatnost. ako bi na nekom sastanku i pokušale ukazati na probleme odgovor je uvijek isti: " čuvajte svoj posao, budite sretni da ga imate. "
04.07.2013. (00:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda nije problem u "pretjeranoj zaštiti djece", već u našoj nesposobnosti da pronađemo ravnotežu na zreli način. Jednom sam u londonskom Chelsea-ju prolazio pored dječjeg vrtića; nisam mogao ne zastati, jer je prizor djece svih rasa i naroda na jednome mjestu bio - za naše hrvatske (ne)prilike - uistinu lijep. I što se dogodilo? Djeca su primijetila da ih gledam, iako su bila na igralištu nekih dva metra ispod razine ulice, te su sva stala vikati i upirati prstom u mene. Shvatio sam zbog čega, shvatio sam da su ih odgojiteljice tomu instruirale, i pomislio sam - naravno - kako je to pomalo pretjerano. No, za londonske prilike zasigurno uopće nije pretjerano. Zaštite djece nikada nije dovoljno, no stvar je u tome da to ne smije ići na uštrb autoriteta i digniteta odgojiteljske, učiteljske i profesorske profesije. Engleska je, smatram, u tome našla odličnu ravnotežu na zrelim temeljima. A nama često nedostaju i ravnoteža i zrelost (te dvije boginje svijeta uvažavanja i življenja finih nijansi koje čine stvarno bogatstvo društva).
05.07.2013. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alexxl
Kaj se Vas tiče,
nedam na Vas.
Uvjek, ali uvijek Vam dam za pravo.
Je Vas ima zdrmanih, a i nas.
No, bumo to usaglasili, jel tak?
Ma ne dam.
Najstrožije kazniti!
Oduzet djete!
03.07.2013. (21:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
e Gospodo prosvjetari blog zna kako je vama teško...netko bi rekao-pa ne rade skoro cijelo ljeto, šta bi oni htjeli?
ja ne mislim tako jer su mi roditelji oboje bili profesori i znam te priče iz zbornica koje bi se kasnije vrtile doma za ručkom. Užasno je koliko se vas potcjenjuje i kako vam se uvijek prvima uzima iz usta. Kad će ovo društvo shvatiti da je prosvjeta naša budućnost?
http://youtu.be/3Of3IayxqEA
04.07.2013. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
durica
kod nas u vrtiću roditelj je uvijek u pravu, a odgajatelji se tretiraju kao uslužna djelatnost. ako bi na nekom sastanku i pokušale ukazati na probleme odgovor je uvijek isti: " čuvajte svoj posao, budite sretni da ga imate. "
04.07.2013. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Možda nije problem u "pretjeranoj zaštiti djece", već u našoj nesposobnosti da pronađemo ravnotežu na zreli način. Jednom sam u londonskom Chelsea-ju prolazio pored dječjeg vrtića; nisam mogao ne zastati, jer je prizor djece svih rasa i naroda na jednome mjestu bio - za naše hrvatske (ne)prilike - uistinu lijep. I što se dogodilo? Djeca su primijetila da ih gledam, iako su bila na igralištu nekih dva metra ispod razine ulice, te su sva stala vikati i upirati prstom u mene. Shvatio sam zbog čega, shvatio sam da su ih odgojiteljice tomu instruirale, i pomislio sam - naravno - kako je to pomalo pretjerano. No, za londonske prilike zasigurno uopće nije pretjerano. Zaštite djece nikada nije dovoljno, no stvar je u tome da to ne smije ići na uštrb autoriteta i digniteta odgojiteljske, učiteljske i profesorske profesije. Engleska je, smatram, u tome našla odličnu ravnotežu na zrelim temeljima. A nama često nedostaju i ravnoteža i zrelost (te dvije boginje svijeta uvažavanja i življenja finih nijansi koje čine stvarno bogatstvo društva).
05.07.2013. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
odmak
Mariano Aureliano je dovoljno rekao.
17.09.2013. (22:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...