Komentari

podijeljena1.blog.hr

Dodaj komentar (52)

Marketing


  • Ivan

    Podijeljenja, prije svega hvala ti što si navratila. Prvi put sam ovdje i pročitao sam nekoliko postova, ne samo zadnji. Priznajem da su na trenutke impresivni i vrlo vrijedni čitanja. Imaš jasna razmišljanja i prosto mi je nevjerojatno kako možeš svakoga precizno analizirati, a zatim to prenijeti na papir. Nadam se da ti blog nije samo usputna stanica tvog putovanja kao što je to bio većini ljudi koje sam čitao.

    Što se tiče tvog nekadašnjeg kolege, vidljivo je da je očajan, slomljen. Čak je i samopoštovanje bacio u blato kako bi se ponovno infiltrirao u tvoju domenu. Slomljen čovjek je drugi čovjek. S druge strane, možda je jednostavno fantastičan glumac.

    avatar

    15.06.2013. (14:42)    -   -   -   -  

  • SvemirskePjesme

    Lijepo si to rekla...

    Vidjela si "opet" praznu ljušturu...

    avatar

    15.06.2013. (17:13)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Hval Ivane, mada mislim da pretjeruješ oko vrijednosti mojeg piskaranja. Ljudi me zanimaju, na svaki način. Pa ih možda malo pažljivije promatram i slušam nego je uobičajeno. Dok se moj otac pobrinuo najviše što je mogao, kada je bilo vrijeme, da postanem pismena. Jer je to njemu bilo važno. Tako da blog jest neka usputna stanica, experiment. Ali se nadam da će doći vrijeme i za pisanje knjiga, stručnih knjiga. Kada to zaslužim i kada doista budem imala što reći. Do tada, ovo su tek exkapade, ili pak neka vrsta vježbe. Ili, možda ponajviše, novi kanal komunikacije s ljudima. Čime se vraćamo prvoj tvrdnji u svezi ljudi. Ovdje je lakše komunicirati nego u stvarnosti. Tamo nalazim premalo vrijednih i inspirativnih sugovornika, a da si s njima mogu dopustiti tako visok stupanj izričitog i otvorenog. Moji najdraži i najbolji sugovornici su moj otac, s kojim su pak neke teme, naravno, isključene, te Dragi, koji opet nije stalno tu, a kada i je, uglavnom mu je puno draže samnom što drugo raditi nego mudrovati. Te su također neke teme isključene, jer je muškarac kao i svaki drugi muškarac, pa baš ne voli racionalizirati neke svoje dosege, a pogotovo macho pogreške i zablude.

    avatar

    16.06.2013. (01:39)    -   -   -   -  

  • ¿¿¿

    Gosn svasta um ti je totalno bolestan, koliko si vec blogova ispisao, i sa koliko personiofikacija, nazalost totalno nemastovito slicnih. U totalu si samo bolesni sekso-psihopata.
    Nebi me zacudilo da tvoja bolest, bolesna masta ide mnogo dalje od ovoga sto se usudjujes pisati. Bolesni iskompleksirani predator. Vrlo moguce velikog trbuha i malog pimpeka, takovi najvise daju bolesnoj masti na volju.

    avatar

    16.06.2013. (02:29)    -   -   -   -  

  • songfordead

    dobro pišeš nadasve hm, hm
    a što se dotičnog čike tiče bolje da ode bez priče
    ugodnu nedjelju ti želim
    sfd

    avatar

    16.06.2013. (15:18)    -   -   -   -  

  • Lund

    Trening ponizenja? Mazohizam? Provjera neke teorije? Jer nekako mi se lik ne cini spontan, ni kod plana A ni pri planu B.

    avatar

    16.06.2013. (19:02)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Hm, hm.... Song?
    I ja se pitam Lund. Čovjek je vrlo inteligentan, makar u godinama, blago rečeno uspješan sa ženama, ili je to bar nedavno bio, cijenjen stručnjak. Morao je unaprijed znati da je prvo prestar, a drugo, ako to i zanemarimo, da se takve igre ne igraju sa suprugom po definiciji. Niti budućom suprugom. Čak ako i još toga zanemarimo. Niti mi je jasno kako je uopće moguće izmaštati nešto kao mogući brak, a bez ikakvog povoda s druge strane, a kamoli kako je moguće tri godine istrajati na toj ideji nakon vrlo jasnog, nedvojbenog, odgovora. I zašto odjednom ja postajem kamen spoticanja, nakon što je kroz godine bez ikakvih posljedica zavirio u gaćice bar trećini ženskog osoblja naše bivše ustanove.
    AžAžAž, već sam neki puta primjetila tvoje čudne komentare. Koje ne razumijem do kraja. Držiš me muškarcem? S velikim trbuhom? Ha,ha,ha.... Zanimljiva reminenscencija. To je, ako sam shvatila zbog tebi sličnog stila pisnja s nekim bivšim blogerom? Još ću jednom napisati, mada pretpostavljam s jednakim uspjehom, nikada prije nisam pisala na Blogu. Ali hajde, neka.

    avatar

    16.06.2013. (23:42)    -   -   -   -  

  • Ivan

    Ako ikada izdaš kakvo štivo, u što uopće ne sumnjam jer te smatram kvalificiranom za takav poduhvat, daj me nekako obavijesti. Volio bih ga pročitati.

    avatar

    17.06.2013. (00:05)    -   -   -   -  

  • songfordead

    ma sviđa mi se
    baš dobro pišeš
    lijepo jutro želim
    sfd

    avatar

    17.06.2013. (05:06)    -   -   -   -  

  • Neverin

    podsjetila si me na ovaj TED talsk..., nadam se da link dela...

    http://www.ted.com/talks/esther_perel_the_secret_to_desire_in_a_lon g_term_relationship.html

    ostalo mi je zarezano to da pokazivanje potrebe prema ženi zapravo vama odbojno, odmah mi je palo na pamet ovo što si napisala o njemu pod plan B

    Kada sam bio sretan sa curom kojom sam volio nisam nikad bio toliko uspiješan sa drugim ženama kao tada. Mada nisam varao, vidio sam da vide moju samouvjerenost, sreću štogod je to što isijavam kad sam sretan s onom koju volim. Isto tako, primjetio sam da ti se žene priblivaju kad radiš ono što voliš jer tada isto tako isijavaš zadovoljstvo. U srednjoj školi sam bio očajan ko i svaki geek, daj malo pažnje por favor, a sada, početak tridesetih je naprosto sjajan, sma slegneš ramenima i kreneš dalje, mnogo bolje vidiš greške kroz svojeprijatelje i drago ti je što nisi pristao biti s nekime samo da ne budeš sam. Baš sam noćas razgovarao sa najboljim frendom, mnogo se zgražaju ovih tridesetih, a zaravo uopće nije loše, popuste ti hormoni radi kojih grabiš bilo koga, postaviš si neke kriterije i ispod njih ne ideš, uštediš vrijeme koje bi potrošio na krivu osobu. Ovo što je ovaj tip napravio iaziva repulsiju i kod mene. Nema mi gore nego odoba koja nema dostojanstvo pa moli i kumi pažnju od drugih. Istina je da treba naučiti voljeti samog sebe da bi mogao druge, to znači da moraš cijeniti vrijeme kad si sam sa sobom. Mnogi se zgražaju biti sami jer se boje onoga što će vidjeti u sebi, možda da su isprazni? Ironično je što ljudi nisu isprazni, ali se boje same činjenice pogledati u taj ambis. Uvijek me podsjeti na Fausta ova o ambisu :)

    avatar

    17.06.2013. (09:00)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Naravno Neverin, pa to je osnovana logika, kako će mi biti moj muškarac u svakom potrebnom smislu netko tko nije dovoljno jak niti za sebe samog? Kako ću cijeniti nekoga tko ne cijeni sebe? A posve sam uvjerena da je uz strast druga najvažnija sastavnica poštovnje, respekt, zadovoljstvo činjenicom da imam sreću imati baš tog muškarca, dovoljno kvalitetnog da je sasvim sigurno poželjan i još mnogim drugim ženama.
    I da, tridesete su izgleda sjajne, diše se punim plućima, punom snagom i s gotovo nikakvim ogradama i predrasudama. Imaš moć, svjestan si je i znaš je upotrijebiti. U svakom smislu i prilici. Pa je možeš i dozirati, upotrebljavati s mirom.
    Također se slažem da je to univerzalno, da svatko ima tu moć u toj dobi, bez obzira na neku apsolutnu usporedbu i konkretne različitosti. Pa doista nema osnova za nesigurnost i previše pitanja s tolikom energijom na raspolaganju. Da se smijemo voditi isključivo svojim ciljevima i željama, naprosto vjerujući u mogućnosti po defaultu. Tako i u odnosima sa suprotnim spolom, tražiti što želimo i držimo da zaslužujemo. Nema bolje veze od dvoje stabilnih i sobom zadovoljnih ljudi, taman toliko samodovoljnih da im zajedništvo daje nadogradnju, logičnu novu vrijednost, jedinu koju još nemaju.

    avatar

    17.06.2013. (09:40)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ostavio sam ti komentar i u prošlom postu, valjda nije uznemirujuće toliko što se mogu uživiti u koži plavog dečka

    Glede ovog komentara:

    s druge strane imaš žene koje se nadaju nekome s greškom da će ga upravo one "popraviti". Možda je savršen par netko tko očajnički treba pažnju sa nekim tko ju očajnički želi davati zajedno sa skrbi.

    Glede dvadesetih i tridesetih- Sa 20 imaš moć ali ju ne znaš kontrolirati, pariš ko neki jebivjetar:) sa 30 mogu kontrilirati ono što je prije parilo kao podivljali konj, a kako bi rekli u reklami za Pirelli gume "što je snaga bez kontrole?" :)

    Ispunjena osoba privlači drugu ispunjenu osobu i zaziva ju. Takav si odnos želim i nikakav drugačiji, smatram se nekako jačim radi toga. To da dobro postupam gledam u vezama svojih prijatelja. Ne osuđujem ih makar im ne bi volio biti u koži, na to što pristaju samo kako nebi bili sami. Oni su mi primjeri za ne slijediti. Evo, jedan razmišlja o prekidu, a drugi je pokreno razvod, i što imaš od svih tih godina koje si utrošio na krivu osobu jer si se bojao biti sam? Na kraju dolaziš do težeg zaključka da je bolje biti sam nego praćen s krivom osobom.

    avatar

    17.06.2013. (10:08)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Znam da ima takvih žena Neverin, samo nisam baš sigurna nije li i ovdje u pitanju nezadovoljstvo sobom, pa ćemo se sakriti u neku vrstu žrtve, kojoj su drugi krivi za sve, odnosno nesigurnosti koju je lakše podnijeti uz nekog još slabijeg.
    Čak i ne mislim da su osnovni problem protraćene godine, to ionako ne možeš znati unaprijed sa sigurnošću, koliko mazohistički pokušaj da iz lošeg materijala na početku učiniš čudo. Ne razumijem tu vrstu tvrdoglavosti kada ti čitavo tvoje biće vrišti da je sve krivo, a ti ipak glavinjaš dalje. Mogu priznati razloge oženjenih, neriješene osnovne imovinske elemente, djecu, nezaposlebost, ekonomsku ovisnost i tako to, ali razloge prosječnih samaca nikako ne vidim.
    Također, oko parenja, pa živim li ja u nekom drugom svijetu ako mi se čini da to nije tako velik problem, cilj koji baš moraš platiti tako skupo, čak i u dvadesetima. Priznajući sve ženske prednosti kod prijekih potreba te vrste, ipak nekako ostaje pitanje da i mi s nekim to moramo obaviti, dakle mislim da mladići zapravo malo previše mistificiraju kvalitetu svojih šansi. Ako se samo drže osnovnog reda ponašanja. 21. je stoljeće, ne?! U stvarnosti je ostalo relativno malo žena kojima bi pristajao pojas nevinosti, mislim bar, slušajući svoje prijateljice i znanice.
    Pažnju trebamo svi, ali ne može biti osnova života. On mora biti puno složeniji, ujutro želim biti pametna, poslijepodne vedra i zanimljiva, individualna i aktivna, a tek pridvečer mažena i pažena....tako nekako! Ne može me nitko drugi, izvana, zadovoljavati cijele dane. Čak i da hoće, da ima beskrajnu volju, umorili bi se oboje. Samo je pitanje tko prije.
    A plavi dečko jest bolesnik, u najmanju ruku jer nema granicu između mašte i stvarnosti, jer mu je to jedno te isto. Zatim i stoga što nema moralnih i društvenih barijera. Neovisno čak i o teoretiziranju o apsolutnoj pravdi. Pa ga ti nedostatci čine neprihvatljivim za društvo, opasnim i posve nepredvidljivim. Ovako recimo, oko normalnosti, jedan mi se je bliski prijatelj još u srednjoj školi bavio hipnozom i manipulirao prvenstveno curkama zaljubljenim u njega. Bez izuzetka ih je mogao navesti da si same ugase cigaretu na ruci, ali NITI JEDNU nije uspio natjerati da se sasvim svuče u javnosti! Ili čitam knjigu o Domovinskom ratu sa svjedočenjem ljudi da su vrlo ljuti i osvetoljubivi s razlogom, krenuli u osvetnički pohod, a onda redom naprosto nisu uspjeli povući obarač iz blizine. Normalnog čovjeka naprosto čini više vrlo važnih i povezanih krugova koji djeluju zajedno i sinhrono. Ili je taj lanac puknut, nepotpun!

    avatar

    17.06.2013. (15:19)    -   -   -   -  

  • Neverin

    @Podijeljena, mislim da je uvijek nezadovoljstvo sobom jer zadovoljna indvidua ne ide preko vlastitog dostojanstva... . Osoba svjesna sebe si to neće dopustiti. Glede ovog sa parenjem ne znam što da ti kažem u vezi drugih, ja ti samo govorim u vezi sebe. U početku dvadesetih sam bio jebeno razmažen i tako sam se ponašao, pretpostavljam da nama dečkima treba malo više skontati nešto ili barem meni, ja sam ionako Epimetej, onaj koji nauči poslije. To o pažnji mi izgleda kao hrana za sabiće, poput religije, svjesni svoje smrtnosti bojimo se je najviše, umjesto a ju pokušamo prihvatiti, niječemo ju i tražimo objašnjenje u nekakvom zadanom odgovoru od nekoga drugoga pod utjehom da nismo gotovi nakon što preminemo. Strah je veliki izvor napajanja ljudskih slabosti.

    Plavi dečko jest bolesnik po uslojevima da sa takvom osobom ne bi bio siguran pošto se ne libi prekšiti društvene norma koje jsno kažu da nema ubijanja. No, s druge strane on je odlučio između dva etička postupka: dopustiti da otac bije njegovu curu ili precivikati onako hladno tu žicu kao da se radi o tehničkom problemu. Možda nas to jednostavno grozi kod njega, to što je bio sposoban ubiti svije osobe kao da gasi najobičniju cigaretu. Kažem ti, gledali biste ga drugačijim očima da je to bio delikt iz bijesa. Ovako ga gledamo kao što su gledali Stranca koji nije plakao na pogreb svoje matere pa su ga ljudi osudili, mada stranac nije ukokao nikoga namjerno.

    avatar

    17.06.2013. (15:44)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Pa to bio posve drugačiji slučaj, bez sumnje, ne samo da bismo ga drugačije gledali. Impulzivno ponašanje, preslabe kontrole, emocionalni stres, tako nešto, jest ljudska karakteristika. Hladno rezanje žice života osobnom odlukom i s punim uvjerenjem da se to čini s punim pravom, ili čak "pozvan" da to učini, jest s onu strane granice. Kako god ju relativizirali. Neophodno je da se ta granica održi. Osim toga, već sam čin ubijanja drugog čovjeka pri punoj svijesti i planirano, jednostranom odlukom, jest očiti znak psihotičnog. Čak ako nam se učini opravdanim, to normalan čovjek naprosto ne čini. A oko dijagnoze i rješenja moje nestručno mišljenje glasi zatvor maksimalne sigurnosti. Jer tako inteligentan čovjek će se izvući iz ustanove kad-tad, a izliječiti ga neće nikada. U najmanju ruku jer nema potrebu izliječiti se, a pametniji je od vjerojatno svih koji će pokušati. Mada mi se čini da neće tako biti, da je previše zanimljiv znanosti. Doduše, kažem, nemam baš pravo u društvu velikih dečki biti presigurna u svoj stav...
    Onaj koji nauči poslije, ha,ha,ha...tu bismo se mnogi, ako ne svi, mogli naći. Mada nije osobito pohvalno za zdrav razum primjenjivati takav način učenja. Ili je naprosto u duhu priče o ljudskom ponašanju zapravo logično da svaki puta iznova padnemo na isti trik, poziv? Makar jednom.
    Mada mi je uvijek bila malo tajnovita ta razlika oko promišljanja šansi za sex s kim određenim između cura i dečki. Možda jer bi vi u toj dobi skočili na doslovno svaku, pa vam se u globalu učini da imate slabe rezultate i šanse? U odnosu na SVE koje biste bili voljni. Dok cure bolje znaju koga hoće, potrude se usmjereno i uglavnom ga dobiju. Ovako ili onako.

    avatar

    17.06.2013. (17:20)    -   -   -   -  

  • Nasmijana sova

    Lijepo je pisao Ivan Gundulić:

    "Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje:
    tko bi gori, eto je doli,
    a tko doli gori ustaje.

    Sad vrh sablje kruna visi,
    sad vrh krune sablja pada,
    sad na carstvo rob se uzvisi,
    a tko car bi, rob je sada."

    Oholost se plaća. I nikad se ne ne zna što se u životu može dogoditi, i najoholiji postaju najponizniji. Tko to ne shvati i tko to ne može prihvatiti, već hoda po svijetu s aurom lažne superiornosti oko sebe, a šireći stvarno istinsku bahatost, taj će sigurno biti u problemima.
    Ljudsku slabost treba prihvatiti kao takvu jer je ona činjenica. "Čovjek sam, ništa ljudski nije mi strano" - vrlo mudro je zborio Terencije .

    avatar

    18.06.2013. (05:24)    -   -   -   -  

  • magle dolaze

    A eto... nikada ne znaš tko će te i kada razočarati :-))

    avatar

    18.06.2013. (08:41)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Jest, Sovo, to jest osnovni princip, ali mi ovdje ne govorimo o nepredviđenim katastrofama, udarcima sudbine. Uništavao je svoj brak godinama, na koncu ga hotimično i okončao, igrao se sa ženama, nizom žena, zanimljive igre, valjda u tome uživao. Onda jednom poželio što ne može imati i čitav život više ne valja? Pa to je djetinjasto. Može mi Dragi ne znam što učiniti, ali moj žiivot pretežno ostaje, sve druge njegove sastavnice, moj karakter, profesija, prijatelji. Neću zbog toga postati nitko i ništa. Boljeti će, naravno, kao što bi boljelo da nisam u profesiji nikada uspjela što sam željela, ali bi opet ostalo mnogo toga drugoga. Kakav je to božanski stav, ili SVE po mom ili nikako, ništa ne valja.

    avatar

    18.06.2013. (09:13)    -   -   -   -  

  • Neverin

    ne relativiziram to što j napravio, valjda možeš donekle shvatiti da ga mogu donekle shvatiti? svi imamo te slojnice u sebi, i vidim da ju imam i ja, onu koja je sposobna takvo nešto poduzeti, no držim ju duboko i branim se etikom i onom mojom boljom stranom. Podsjeća me, kako si ga opisala, na Hannibala Lectera.

    Onaj koji nauči poslije, nije primjena svjesna već je činjenica da moram napraviti grešku i da me vatra trebala opeći da shvatim dapreko nekih granica ne mogu. Sad kad sam to iskušao mogu biti mirniji. A ja sam ti početkom dvadesetih bio mnogo drugačiji nego što sam sada i nekako sam ponosan što više nisam takav.

    Imam prijatelja koji je skakao doslovce na svaku. Statistički je bio mnogo uspiješniji od mene, jer je svaka stota pala. Ja sam išao samo za onima koje su mi se fizički sviđale, a karakterijalno nikako pristajale. Greška.

    Nisam baš siguran da žene znaju ono što žele. U tom slučaju smo po slabostima i po strahu od samoće unisex... Toliko sam puta vidio neku pametnu koja hoda s takvim čobanom da sam se pitao where is the connection...

    avatar

    18.06.2013. (09:26)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Naravno Neverin da svi pomislimo kako je monstrum dobio što je odavno zaslužio. Samo to nekako moramo razdvojiti, to jest druga priča!
    Hja, samo u nekim pojedinim situacijama možeš unaprijed procijeniti karakter i ostale finese, a na koncu, čak i da možeš, nisam baš sigurna da karakter može raspiriti strast. Dakle fizički izgled, hajde ukupna pojava, stav, ponašanje, oblačenje, posao i još ponešto jesu preduvjet za inicijalno paljenje. Ostalo je puka sreća, pa i kompatibilnost. Naravno, jedini je lijek suzdržanost. Kada je meni to nekada bilo teško, mogu misliti kako je mladićima.
    Ali se ne slažem da ne znamo bolje, kvalitetnije, slojevitije, što bi, a osobito što ne bi. Samo nemoj previdjeti našu praktičnu, nemilosrdnu stranu, mi osobito bolje znamo što kada moramo, iz niza vama trivijalnih razloga, praktičnih razloga. Ili drugim riječima, znatno niže letimo, bar u principu, a to je opet da s nižeg padnemo, dakle praktično. Zovu tu pojavu i odgovornost. Usađena nam je, ovako i onako.
    Meni je žao svaki puta kada gurnem prst provjeriti je li vatra još uvijek vruća, nekako to doživim kao podcjenjivanje vlastitog razuma, makar to učinila i sama. odnosno, ponosna sam kada odolim toj napasti. Pa mislim da se može.....

    avatar

    18.06.2013. (12:29)    -   -   -   -  

  • Nasmijana sova

    Moje mišljenje je da onaj tko se previše čudi, ako ima sreće, počne shvaćati neke stvari i više se ne čudi ili ne zgražava. Kad kažem "ako ima sreće", mislim na to da je preživio poneke gluposti. A gluposti nas uvijek čekaju u životu, ma kako netko mislio da će ih znati zaobići. Netko upada u veće, netko u manje gluposti. Onaj tko ne upada možda živi u iluziji, možda ga netko drugi pravi glupim, a da to ni ne zna, a možda jednostavno nakon nekog vremena shvati da baš i nije zanimljivo živjeti život "po špagi", izbjegavajući gluposti, jer si si onda uskratio znanje stečeno iskustvom, životnu mudrost koju ti nitko ne može prepričati. Zanimljiv je prvo tvoj opis vašeg odnosa i onda drvlje i kamenje po njemu. Hm, fale neki detalji da bi se shvatilo tvoje strogo osuđivanje tog čovjeka jer ne kužim zašto osuđivati tako energično nekoga s kojim si prije toga bio prisan. No niti je moje da sudim niti me zanima.
    Onaj tko s 30, 40, 50.. nebitno godina misli da sada sve zna, može se nadati iznenađenjima. Pa nije bez razloga vječna Sokratova izjava "znam da ništa ne znam". Ili "čovjek uči dok je živ" (autora ne znam).

    avatar

    18.06.2013. (19:00)    -   -   -   -  

  • alkion

    Pomalo ti se čudim, obzirom na zvanje i struku kojom se baviš, a opet hajmo reć, svi smo mi ljudi i krvavi smo ispod kože, pa time i ti. Ne znam zašto te iznenađuje njegovo ponašanje? Od apsolutnog gospodara situacije, od dominantnog alfa mužjaka, postao je osoba bez tla pod nogama, postao je nemoćnik koji se nit za slamku više ne može uhvatiti... čovjek tone i niti jedno sredstvo spasa više mu nije strano i nije mu ispod dostojanstva.. nažalost ali i to je još jedan dio života, življenja, starenja i svega što s time ide...Dakle on sada samo mnogo niže leti, kako bi ti sama rekla.
    Naravno to nije opravdanje za njegove postupke trenutno, osobito ako si mu već poodavnna kategorički dala na znanje da više nije u igri. Nekako se ne mogu oteti dojmu da on to ili nije dobro shvatio ili tvoja ktegoričnost nije bila dovoljno kategorična...
    Ima još podosta razloga koji mogu pojasniti njegovo ponašanje:
    - još uvijek živi u sjećanju na nešto što mu je bilo lijepo, dobro, na nešto što mu vraća lijepe uspomene i želi ih na bilo koji način opet iskusiti, opet biti onaj "stari" i neodoljivi
    - postao je "konzervativan", ne stiže pratiti ovaj današnji tempo života, pstao je u svojoj mladosti i teško mu je prihvatiti starost, još uvijek priča ondašnje viceve koji su samo njemu smiješni,
    - bio je i ostao je seronja ali je to do skora znao i mogao kontrolirati...
    - itd. itd....
    U cjeloj priče, budući tebe iz tvojih postova "bolje" poznajem, ne čini ti li se da si, obzirom na struku, nekako okrutna i sebična? Napokon, na kraju je tražio, u stvari, samo malo pažnje, malo sjećanja, barem još jedan maleni razlog da mu život nije prazan i besperspektivan.Ja bih osobno, ne samo radi njega (nje) već i radi sebe i nekakvog svog poimanja dobra pa i sosjećanja (možda čak i žaljenja) porazgovarao, odvojio nekoliko dargocjenih trenutaka svog neprocjenjivog života barem iz čistog razloga da onoj drugoj strani pružim nekoliko trenutaka ljepšeg i njemu zadovoljnijeg života. Naravno i to treba i mora imati svoje granice, ali mislim da shvataš i poantu i razloge i način...

    avatar

    18.06.2013. (21:06)    -   -   -   -  

  • Xena

    Meni to liči kao i na svaku ljubavnu priču, prvo sve vidimo roza, posle vidimo kako jeste, a gaćice spadaju zbog nekog drugog i tako u krug, dok jednom ne smislimo e ovaj je TAJ PRAVI, pa zadržimo roza naočale za stalno ili za koju godinu duže..

    avatar

    18.06.2013. (23:16)    -   -   -   -  

  • podijeljena1

    Sova, rekla sam, mnogo je stariji, tek koju godinu mlađi od moga oca i bili smo samo igrači u uzbudljivoj igri. Nikada nije bio dio moga "civilnog" života niti u kojem smislu. Niti ja njegovog. Prošetali skupa nikada nismo! Posve jasno odijeljeno. Nakon nekoliko mjeseci je poželio nešto posve drugo, čak vrlo bahato i bezobrazno, uopće ne pitajući, stavljajući me pred gotov čin. I dobio izravan i nedvojben odgovor. Čak i potanko objašnjenje koje nisam bila dužna pružiti. Još je malo cvilio bez ikakve moje reakcije i odselio u drugi grad prvom prilikom. Skoro će tri godine tome....
    Alki, višlje piše, a pisala sam i kada je bio tema, uzbudljiva igra s jasnim pravilima, od x sati do y sati ponekog dana i nešto redovitije seanse na poslu par mjeseci. Nismo izašli NIKADA van, nismo prošetali, gotovo nismo niti razgovarali iole dublje. Kamoli ikada išta planirali zajedno. Dapače, znao me zvati krunskim draguljem njegove niske žena, uza sve laskanje, dakle jednom od. Uglavili bi vrijeme i mjesto, čak bez pitanja zašto ne, kada nije moglo.
    Tako da i dalje baš ne razumijem odakle bilo kakve ideje o bliskosti i bilo kojoj drugoj temi ili druženju. Jer mu je samo tako naišlo pred tri godine kupiti mi prsten? Pa moraš priznati da je to baš muški bahato i drsko?!? Ništa, ali baš ništa, ja njemu ne dugujem, dobio je sve što je zaslužio. Kada je.
    A posebno ne razumijem zašto bi mu se svijet rušio zbog mene. Sve je i dalje što je bio, čak bih se mogla okladiti i podjednako opasan za žene u novoj sredini. Brak je prekinuo da ja nisam niti znala. A za godine mu ja svakako nisam kriva, protok godina.

    avatar

    19.06.2013. (11:00)    -   -   -   -  

  • Violette

    Meni je palo na um.... Siromah, sve je pobrčkao....
    Ja teško postanem bliska sa nekom osobom ali kad postanem uvijek ima za nju mjesta uz mene. Nađe se vremena za poraditi na odnosu. Ako osoba nije prema meni bila zla.... Ja bi mu ponudila kolegicu i terapiju.

    avatar

    19.06.2013. (14:14)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se