Komentari

vajrapani.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Unusual suspect

    Rečeno mi je da si pitao za mene.

    Došao sam te samo pozdraviti. Nadam se da uživaš u lijepim danima i nadam se da nam dolazi još takvih dana :)

    Vjerujem da je i lijepo konačno bez snijega hodati po planini, makar po slikama iz prijašnjih postova se moglo vidjeti da tebi snijeg ne smeta, dapače!

    Pozdrav!

    avatar

    15.04.2013. (22:56)    -   -   -   -  

  • Lilianke

    Pozdrav :)

    Vezano uz knjige i svete predmete.. da , praksa je i sa magijskim knjigama držati ih nepomiješane s svjetovnim 'nečistim' knjigama i predmetima, a ako su na polici nikada iznad visine glave vlasnika knjiga........

    Svakako, ovo je zanimljiv članak..
    a ne znam odgovor niti na ovo nagradno pitanje...
    što je ono nagrada :) ?
    jamačno pokušavaš utvrditi tko pažljivo čita tvoje članke i povezuje staro s novopročitanim , hehe...

    avatar

    16.04.2013. (15:11)    -   -   -   -  

  • mocvara

    ... mmmmmm da htjela san vidjeti je i kod tebe stiglo proljece va vrtu, LP

    avatar

    16.04.2013. (18:53)    -   -   -   -  

  • jelen

    Dobro se vratio @Unusual Suspect!
    Snijega još čak i ima na nekim mjestima, tu u blizini gdje su bili veliki zapusi, ne treba čak ići niti na planinu, moram to poslikati dok još nije okopnilo :-))

    @Lilianke: stvar je u tome da u knjigama crne magije kakve je Milarepa donio sa sobom (a vjerojatno i u svim knjigama slične tematike) stoje učenja koja impliciraju da je moguće činiti ponekad i na štetu drugim osjetilnim bićima te tako svejedno ostvariti korist za sebe. S druge strane u knjigama kakve je Marpa naslijedio u lozi učenja koje prebiva u okrilju Prosvijetljenoga Uma integrirana je spoznaja da ne postoji takva „korist“ koja bi bila korist samo za jednu osobu ili grupu ljudi, a za neke druge ne bi bila korist nego bi bila štetna. Nije magija sama po sebi problem, svi veliki majstori ujedno su i veliki magi na neki način, Marpa i Milarepa osobito su bili takvi. Problem je neprosvijetljeni um koji ne poznajući temeljne zakonitosti u svome neznanju vidi kao opciju zasaditi štetu, a požeti korist. Sa stanovišta ozbiljne doktrine to je djetinjasto očekivanje, pa i gore od toga- to je tuga i jad neznanja, isto kao što bi bilo sijati travu pa onda očekivati da će urod biti pšenica.

    @mocvara: stiglo je, ali čekaj još malo za slike, sad ovih dana tek kreće sijanje i presadnja. Prije bude neka reportaža iz voćnjaka nego iz vrta ;-)

    avatar

    16.04.2013. (19:15)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Imam jedno pitanje:

    Postoji neki poseban razlog zašto se svi na planini pozdravljaju?
    Jesu li to čisto planinske manire ili?

    Npr. neki ljudi koji žive u istim zgradama se ne pozdravljaju - makar se penju svaki dan uz isto stubište i čak mimoilaze tamo.

    Ipak, na planini ti je i najveći stranac dovoljno drag da ga pozdraviš!

    Ili se možda radi o tome da oni koji se penju na isto brdo, nisu zapravo toliki stranci kako bi se moglo možda činiti?

    avatar

    19.04.2013. (13:13)    -   -   -   -  

  • jelen

    Postoji razlog, da. Vidiš kako zanimljivo, to tvoje pitanje se odnosi i na nešto spomenuto u ovom tekstu, mislim na ceremonijalni pozdrav kojim Milarepa odaje štovanje Marpi kad mu ovaj veli: „Naravno, ti me nisi prepoznao. Ja sam Marpa, sada me možeš pozdraviti.“

    U planini je staro planinarsko pravilo da onaj tko se uspinje pozdravlja prvi onoga koji je na silasku jer tako odaje poštovanje ovome koji je prvi već ranije izvršio trud i obavio uspon. Tako je zapisano u starim planinarskim knjigama i časopisima i toga se i ja pokušavam držati uvijek kada sam na planini. Isto tako u odnosu guru-shishya, učenik odaje štovanje ostvarenju proizašlom iz velikoga napora koji je guru već učinio, a sve na korist sebi i drugima, isto kao i planinar u usponu pozdravlja prvi onoga planinara koji je već izvršio uspon. To je najviši i najčišći oblik respekta, bez ikakve prijetvornosti ili skrivenih namjera.
    I da, bez daljnjega u pravu si, oni koji su našli u životu za shodno popeti se na isto brdo, iako se možda nikad ranije nisu sreli ipak nisu potpuni stranci, ne kao oni koji se možda znaju čitav život, ali se penju na različita brda životnih ciljeva. Na tragu toga se onda logički nadovezuje i zašto se ljudi u zgradama ne pozdravljaju. Možda se pentraju fizički blizu jedni drugima do svojih betonskih krletki, ali svatko od njih je istovremeno na svojoj ko zna kakvoj planini.

    avatar

    19.04.2013. (19:05)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Znao sam da ćeš ti nešto zanimljivo imati za reći o tome pa sam te zato i pitao.
    Znači, u pravilu, pozdravlja penjač onog koji se spušta? Da, zapravo i logično.
    Makar se mi nekad pustimo pa onda onaj koji se spušta pozdravi prvi.

    Neću reći da su oni koji se penju na planinu nešto posebno, ali ima u tome nečega. Ne nalaze svi ljudi za nužno da se penju na nekakve planine. Muka je to.
    Put na planinu se može gledati na različite načine. Svatko gleda na svoj način.
    Ja penjanje na planinu, uz onaj fini fizički napor i dobar osjećaj na vrhu, gledam kao oblik filozofskog puta. I Nietzsche bi tu imao dosta toga za reći (Zaratustra!).

    Možda i penjanje na planinu kao put do prosvjetljenja?

    avatar

    20.04.2013. (08:18)    -   -   -   -  

  • jelen

    Tako je, penjač pozdravlja onoga koji je već ispenjao taj put. Odnosno aspirant odaje štovanje onome tko ima realizaciju, ako ćemo tako. Penjanje na planinu je odlična usporedba za put do prosvjetljenja s više aspekata, sad mi recimo pada na pamet djelo velike Alexandre David Neel: „Tajna Usmena Učenja Tibetanskih Budista“ u kojem uspoređuje vajrayanski, tantrički put sa putem isposničke svetosti kroz primjer penjanja planinom prema vrhu. Prvi prikazuje kao uspon vrletnom stazom koji se čini opasan i težak ali je jako brz (naravno taj je samo za pravilno istreniranog penjača), a drugi koji je polagan i odvija se jako jako dugo, taj vodi utabanim okolnim putem.

    avatar

    20.04.2013. (18:49)    -   -   -   -  

  • Unusual suspect

    Pozdrav!

    Bio sam jučer na onom predavanju koje si mi predložio.

    Iskreno, ne znam je li to zbog same organizacije i onih koji su tog čovjeka pozvali da govori, ali on nije rekao ništa posebno.

    Zapravo, bez da se ikog uvrijedi, bio je to jedva metafizički plićak.
    Ljudi su na kraju pljeskali, ali učinilo mi se da ti studenti etnologije apsolutno ništa nisu shvatili. A da budem iskren opet, nije se ni imalo nešto posebno za shvatiti.

    Dapače, par puta sam uočio neke logičke pogreške u govoru.

    Bilo je... jednostavno je bilo kao da bi bilo tko mogao doći za tu govornicu i to sve reći - malo pogledati neke ljude u oči, malo gestikulirati i to je to.
    I da, nisam shvatio zašto je to bila baš buddhistička svakodnevica jer se od buddhizma spomenula jednom famozna praznina, a ostalo karma i možda samsara...

    Sve ostalo je bilo nešto što se lako može pročitati u bilo kojoj knjizi.

    avatar

    24.04.2013. (08:54)    -   -   -   -  

  • jelen

    Vremena je bilo strašno malo, jedan sat je ništa, recimo naša predavanja u društvu su po 2,5-3 sata ali pretpostavljam da su na Filozofskom bile takve organizacijske obaveze. Dragu su pozvali i da su tražili da priča 4 sata on bi tako i napravio, njegovo znanje je plod ozbiljnih opširnih dijalektičkih i inih studija na najrelevantnijim učilištima za to- onima koja su uspostavljena u Indiji nakon kineske okupacije Tibeta. Na kraju je bilo moguće postaviti bilo kakvo pitanje ali pitanja nitko nije imao.
    O buddhizmu u RH još možda troje ljudi osim njega ima što za reći. Isto tako znaš kako se predavanje mora prilagoditi onima koji ga slušaju. Također ponekad ljudi ako „očekuju žirafu“, kako se to već kaže, pa se razočaraju kad nema žirafe. Koliko sam ja samo puta u životu „očekivao žirafu“ u raznim prilikama i ostao razočaran, pa tek poslije nekog vremena kad mi je se razbistrilo uvidio sam da žirafe u danim situacijama nije niti trebalo niti moglo biti.

    Veliš:
    jednostavno je bilo kao da bi bilo tko mogao doći za tu govornicu i to sve reći - malo pogledati neke ljude u oči, malo gestikulirati i to je to.
    - pa i mogao je doći bilo tko, ali je došao netko. Tako ljudi komuniciraju s ljudima, ne možeš očekivati da budistički učitelji komuniciraju telepatijom, lebde po prostoru nad auditorijem :-) Što bi bilo da je došao sam Maitreya Buddha ili uskrsli Milarepa, ili šta ja znam Isus Krist da li bi svima ljudima bez iznimke moralo biti po volji kako oni govore i kako gestikuliraju ili bi netko ipak mogao zaključiti da to nije prava žirafa koju je očekivao :-)
    Nadalje metafizičkom, ako idemo tako reći, segmentu buddhizma sigurno nije mjesto na uvodnim predavanjima. Nije metafizici mjesto ni nakon deset godina intenzivnog studija logike i dijalektike, pa prema tome… kužiš što hoću reći.

    Za jedan uvod, ha ne znam što se još moglo reći jer rečeno je puno, da je barem bilo više vremena ali to sam već spomenuo. Npr. četiri Nagarjunine negacije kroz šaljivu priču o „Marku i njegovoj djevojci“. To je već Mulamadhyamikakarika, Temeljna Mudrost Srednjeg Puta. No što su zapravo četiri negacije i kako sve stvari i svi fenomeni dolaze u postojanje kroz međuzavisnost iako sami po sebi ne postoje suštinski to je nešto što se radi godinama, pa i čitav život ne mora biti dovoljan da se spozna funkcionalno, oslobađajuće značenje te istine, najčešće i nije dovoljan. Studij buddhizma je između ostaloga i to, liječenje od buntovne žudnje za nekakvim instant rješenjima, a odsustvo sanskrtskih riječi ne znači da učenje nije buddhističko. Misliš da tim studentima osobito nešto znači čuti shunyata, samsara, nirvana? Ne vjerujem da s tim riječima oni žive u svojoj svakodnevici, pa ne živim niti ja.
    Spomenuto je recimo nešto dosta važno, a to je princip nastanka i rada samskara tj. mentalnih utisaka itd. Što će sad od svega toga kome zazvoniti u uhu i umu i navesti ga da dalje razmišlja pa možda jednom i uči, ne znam, ako baš mene pitaš, rekao bih slaba je vjerojatnost za to, ali opet možda jednostavno podcjenjujem te studente. Moje je stanovište da treba ipak više životnoga iskustva, da se čovjek sam po sebi uvjeri kako neke stvari funkcioniraju pa onda i studijski pristup buddhizmu ima konkretnije temelje. Jednostavno kod jako mladih ljudi, u mladenačkoj, ajmo reći jogunastoj dobi neke drugačije duhovne tradicije imaju, kako vidimo, bolju prijemljivost, logično je i tako jer neiskusan čovjek žudi za instant rješenjima i voli se lijepiti na njih radi osjećaja uporišta i sigurnosti koju prividno pružaju. Tu dobru prođu imaju tradicije koje barataju sa „objavama božanskih istina“ i tome slično, ali pustimo sad to.
    Na kraju krajeva tko zna, nismo relevantni suditi, možda je baš u toj predavaonici sjedio i neki budući Marpa Prevoditelj :-)

    avatar

    24.04.2013. (19:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...