Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Annaboni

    Koračanje ubrzava zarastanje rana : dok mirisi mora i okusi kiše podsjećaju sudbinu na postojanje svijeta , mi , obični smrtnici korakom brzim pokušavamo odagnati misao koja boli. Nakon boli, ožiljak ostane

    avatar

    04.04.2013. (21:55)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    poetika pokretu... aktum purus...
    nezaustavljivost vrtloga...
    bol u vrši nesta...
    ožiljak u fundusu oka...

    i vaš korak na poetskom nebu...
    rane kopne..
    sonet bolne ljepote...

    carpe diem...!

    avatar

    05.04.2013. (06:07)    -   -   -   -  

  • Emmet

    Sutra ne donosi ništa dobro...

    Ostavit komu kamenu ću braćuaću[/B]

    Ne znam, ne sluti na dobro ili samo ovo jugo ćutim u kostima...

    Pozdrav

    avatar

    05.04.2013. (10:45)    -   -   -   -  

  • Demetra

    I kao jeka jednog vremena sonet se rađa tek da podsjeti što je i što još može biti, samo hoće li tko istte snove sniti? Pozdravljam...:)))))

    avatar

    05.04.2013. (19:07)    -   -   -   -  

  • Sjećanje i osvrti

    Hvala na komentaru na mom blogu! Tek otkrivam Vaše sonete, sviđaju mi se!

    avatar

    05.04.2013. (22:14)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Ljudi obično život vole na riječima, prelijeni da pokrenu djela.
    Snaga izvire iz tvog stiha:)

    avatar

    06.04.2013. (10:53)    -   -   -   -  

  • golden age

    više puta sam se vraćao ovoj pjesmi
    zbog svojevrsne aliteracije,
    odnosno posebne zvukovne organizacije njenog stiha...
    a s druge strane i zbog toga što vjerujem više ljudima koji su u potrazi za Istinom,
    nego onima koji govore kako su je pronašli...
    jer Vjerom pomičemo Brda, ali samo Dvojbom osvajamo Matokite...

    avatar

    06.04.2013. (16:45)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    hvala vam na tragu... ponekad sanjam i vaše sonete... ćutim ih kao začuđujuće nadahnuće snovitosti...

    carpe diem...!

    avatar

    06.04.2013. (18:08)    -   -   -   -  

  • Demetra

    Rane zarastaju, no sjećanja dodaju nove i nove riječi za novi stih, pozdravljam...:)))))

    avatar

    07.04.2013. (09:15)    -   -   -   -  

  • Violette

    Oči i um i duša ponekad vide i slute nešto što nas zamrači, neku muku.
    Ma nema muke u kojoj ne čuči i puno ljepote. Samo treba čekati, otvoriti vrata i pustiti da se život dešava.

    avatar

    07.04.2013. (18:40)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Dok smo živi rane je moguće nositi i ne dopustiti
    "vranama kljucanje", koliko god bol bila jaka, koračajući.
    Onog neznanog dana kada nas odvuku, bit će
    "gozbe za susjede crviće". I oni moraju od nečega
    živjeti. E, sad, govoriti o tomu kako je duh naš uzdignut
    iznad crvotočine je zadiranje u ono što vjerujemo (dio nas),
    no, svejedno bi razvukli što je moguće duže. Taj čovjek:)))

    avatar

    08.04.2013. (15:56)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    ''U koračanju zarastaju rane.
    U koračanju ne će meso vrane.''
    ...

    Vrane su zakreštale ... čekaju da
    stanem ...
    Nikad stati , nikad posustati ... !!!!

    Dovidova

    avatar

    12.04.2013. (14:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...