Amice svašta si ti sažela u ovome postu...od hoellebecqueovskih razmišljanja o turizmu kao pojmu, preko romantičnih aspekata putovanja uopće, pa do tih, pomalo nadrealnih opsesija baš određenim gradom, cairom to jest. šta je to što tebe vuče baš u cairo? možda neki prošli život u kojemu si bila prodavačica pogača na kairskoj tržnici? "...mutno je to u nama..." l.glembay. u biti ,jel bi se mogla složiti da ovaj tvoj txt nije ni esej, ni traktat, ni ništa slično tome...ovaj post je impresija o tom intimnom odnosu tebe i caira u kojoj evociraš ,promišljaš i lutaš...jednom riječju, divan on the road post Ama!
16.02.2013. (23:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sanjao sam prije nekoliko godina Armeniju, baš želim tamo. Naši su prvi preci bili lovci-sakupljači i stalno su mijenjali staništa. Osjećam se loše kad sam predugo vremena na jednom mjestu, hvata me anskioznost kao da je to definitivno mjesto u kojem ću ostati do kraja a to ne želim. Moje oči, moji nepci, sluh, nos a pogotovo dodir žele osjetiti još mnogo toga čega nema ovdje gdje sam sada. Zadovoljavam se trenutno kratkim jednodnevnim izletima. Osjećam zov istoka, ogromna mi je želja vidjeti Isfahan, ne znam zašto, možda od svih tih priča iz Šah Name...Preodličan post, oduševljen sam citatima.
17.02.2013. (10:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NIKAD NISAM PROČITALA BOLJI POST! I SUOSJEĆAM SE S TOBOM. Kad sam u priči došla do onog Afrika...odmah sam se naježila. Ne mogu vjerovati da i ti želiš u Maroko jer je meni to životna želja. Šta da ti kažem,ja nisam punoljetna tako da mogu samo čekati (to je najgora stvar). Ali mislim da postoje ljudi koji su jednostavno rođeni da idu,ljudi koji se ne vežu samo za jednu sredinu,i nadasve mislim da si ti takva a to mi se posebno sviđa. Ne razmišljaj mnogo,i ja često zamišljam afričko nebo i osjećam da ćemo biti zajedno,nekad.Ti to možeš i baš zbog toga idi sad!!
17.02.2013. (17:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bložedože - nemam pojma što ovaj post jest, nisam se opterećivala vrstovnim podjelama. Ali, ako ti kažeš da je to "impresija o tom intimnom odnosu" prema gradu, onda on to svakako jest - jer je to za tebe, čitatelja. Da ti baš iskreno odgovorim, draže bi mi bilo da sam uspjela dati više generalnih pitanja/odgovora o putovanjima kao takvima, o uzrocima i poticajima koji nas potiču na odlaske, nego svoje osobne impresije (koje ovdje shvaćam tek kao okvir, odskočnu dasku), no nema veza. Ciaro me doista dojmio više nego ijedan prostor prije toga, a poslije mi se slično (samo na drugi način) dogodilo još samo s Kapadokijom u Turskoj. A što me vuče? Kratko i jasno - lakoća, nevjerojatna (da ne kažem klišeizirano - "nepodnošljiva" :) lakoća (bivanja, življenja, odlaženja, komuniciranja, kretanja...). Nigdje prije ni poslije nisam je srela u takvom obliku a osjećaj je genijalan, vrijedan gotovo svega! Jesam li bila prodavačica na kairskoj tržnici - da znaš da sam i ja već na to pomišljala... who knows :))
Ru - živa istina! Makar je istina i to da je nemoguće stalno se kotrljati :)
Neverine - razumijem u potpunosti o čemu govoriš. Mislim da nas mjesta (pred)određuju - kao i ljudi, kao i knjige. Ako te zove Armenija, zašto sebi uskratiti izazov (ako bude uvjeta, naravno)? I mene Istok generalno najviše zove, iako mi je jasno da je slika koju imamo na Zapadu o njemu uglavnom ili a) prepuna predrasuda (u negativnom smislu) b) previše mitologizirana, romantizirana. Za jasniju sliku trebaju neki duži, realniji boravci, no svako putovanje počinje - odlaskom (tj. odlukom o) :))
FortunaeRota - hvala na posjeti i dojmovima! Naravno, uz želju da čim prije vidiš "afričko nebo" ;)
18.02.2013. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma ti si bila faraonova robinja-to definitivno-jer moralo te karmički u konačnici nagradit za sve one neprospavane noći u zagrljaju faraona kojemu zadah ima na nilsku konjetinu!
20.02.2013. (17:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zov daljine, širine, tog slatkog osjećaja, neumoljiv je. biti pustolov, i pustolovinu živjeti, makar i povremeno, ima li ičeg ljepšeg? meni, iskreno, skoro i nema. i stvarno ne znam, ne znam što je to točno. stapanje, nestajanje, prožetost, prepoznavanje, ispunjenje, obogaćenje, širenje granica ega, rastvaranje srca, rast mudrosti, i sudjeluju sva osjetila, i iznad osjetila, sudjeluje se cijelim bićem. ah... volim ovaj tvoj tekst, ispunio me i dirnuo i učinio željnom. jer opisuje, i to na vrlo vješt i divan način, jedan snažan apekt mene, meni najdraži, a nikad dovoljno ostvaren...
20.02.2013. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
FRULI - hvala ti na dojmovima i pohvalama! MIslim da je odgovor na tvoje pitanje (Što je to točno?) - sve to, i još ponešto...! Jer putovanje je uvijek nepozanica, i u tome je njegova čar i izazov.
02.03.2013. (20:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Amice svašta si ti sažela u ovome postu...od hoellebecqueovskih razmišljanja o turizmu kao pojmu, preko romantičnih aspekata putovanja uopće, pa do tih, pomalo nadrealnih opsesija baš određenim gradom, cairom to jest. šta je to što tebe vuče baš u cairo? možda neki prošli život u kojemu si bila prodavačica pogača na kairskoj tržnici?
"...mutno je to u nama..." l.glembay. u biti ,jel bi se mogla složiti da ovaj tvoj txt nije ni esej, ni traktat, ni ništa slično tome...ovaj post je impresija o tom intimnom odnosu tebe i caira u kojoj evociraš ,promišljaš i lutaš...jednom riječju, divan on the road post Ama!
16.02.2013. (23:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
na kamenu koji se kotrlja ne hvata se mahovina.
17.02.2013. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
sanjao sam prije nekoliko godina Armeniju, baš želim tamo. Naši su prvi preci bili lovci-sakupljači i stalno su mijenjali staništa. Osjećam se loše kad sam predugo vremena na jednom mjestu, hvata me anskioznost kao da je to definitivno mjesto u kojem ću ostati do kraja a to ne želim. Moje oči, moji nepci, sluh, nos a pogotovo dodir žele osjetiti još mnogo toga čega nema ovdje gdje sam sada. Zadovoljavam se trenutno kratkim jednodnevnim izletima. Osjećam zov istoka, ogromna mi je želja vidjeti Isfahan, ne znam zašto, možda od svih tih priča iz Šah Name...Preodličan post, oduševljen sam citatima.
17.02.2013. (10:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rebel With a Reason :P
NIKAD NISAM PROČITALA BOLJI POST! I SUOSJEĆAM SE S TOBOM.
Kad sam u priči došla do onog Afrika...odmah sam se naježila.
Ne mogu vjerovati da i ti želiš u Maroko jer je meni to životna želja.
Šta da ti kažem,ja nisam punoljetna tako da mogu samo čekati (to je najgora stvar). Ali mislim da postoje ljudi koji su jednostavno rođeni da idu,ljudi koji se ne vežu samo za jednu sredinu,i nadasve mislim da si ti takva a to mi se posebno sviđa.
Ne razmišljaj mnogo,i ja često zamišljam afričko nebo i osjećam da ćemo biti zajedno,nekad.Ti to možeš i baš zbog toga idi sad!!
17.02.2013. (17:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
Bložedože - nemam pojma što ovaj post jest, nisam se opterećivala vrstovnim podjelama. Ali, ako ti kažeš da je to "impresija o tom intimnom odnosu" prema gradu, onda on to svakako jest - jer je to za tebe, čitatelja. Da ti baš iskreno odgovorim, draže bi mi bilo da sam uspjela dati više generalnih pitanja/odgovora o putovanjima kao takvima, o uzrocima i poticajima koji nas potiču na odlaske, nego svoje osobne impresije (koje ovdje shvaćam tek kao okvir, odskočnu dasku), no nema veza. Ciaro me doista dojmio više nego ijedan prostor prije toga, a poslije mi se slično (samo na drugi način) dogodilo još samo s Kapadokijom u Turskoj. A što me vuče? Kratko i jasno - lakoća, nevjerojatna (da ne kažem klišeizirano - "nepodnošljiva" :) lakoća (bivanja, življenja, odlaženja, komuniciranja, kretanja...). Nigdje prije ni poslije nisam je srela u takvom obliku a osjećaj je genijalan, vrijedan gotovo svega! Jesam li bila prodavačica na kairskoj tržnici - da znaš da sam i ja već na to pomišljala... who knows :))
Ru - živa istina! Makar je istina i to da je nemoguće stalno se kotrljati :)
Neverine - razumijem u potpunosti o čemu govoriš. Mislim da nas mjesta (pred)određuju - kao i ljudi, kao i knjige. Ako te zove Armenija, zašto sebi uskratiti izazov (ako bude uvjeta, naravno)? I mene Istok generalno najviše zove, iako mi je jasno da je slika koju imamo na Zapadu o njemu uglavnom ili a) prepuna predrasuda (u negativnom smislu) b) previše mitologizirana, romantizirana. Za jasniju sliku trebaju neki duži, realniji boravci, no svako putovanje počinje - odlaskom (tj. odlukom o) :))
FortunaeRota - hvala na posjeti i dojmovima! Naravno, uz želju da čim prije vidiš "afričko nebo" ;)
18.02.2013. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
ma ti si bila faraonova robinja-to definitivno-jer moralo te karmički u konačnici nagradit za sve one neprospavane noći u zagrljaju faraona kojemu zadah ima na nilsku konjetinu!
20.02.2013. (17:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
frulica
zov daljine, širine, tog slatkog osjećaja, neumoljiv je. biti pustolov, i pustolovinu živjeti, makar i povremeno, ima li ičeg ljepšeg? meni, iskreno, skoro i nema. i stvarno ne znam, ne znam što je to točno. stapanje, nestajanje, prožetost, prepoznavanje, ispunjenje, obogaćenje, širenje granica ega, rastvaranje srca, rast mudrosti, i sudjeluju sva osjetila, i iznad osjetila, sudjeluje se cijelim bićem. ah... volim ovaj tvoj tekst, ispunio me i dirnuo i učinio željnom. jer opisuje, i to na vrlo vješt i divan način, jedan snažan apekt mene, meni najdraži, a nikad dovoljno ostvaren...
20.02.2013. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ama Gi
BLOŽE - sve je moguće :)
FRULI - hvala ti na dojmovima i pohvalama! MIslim da je odgovor na tvoje pitanje (Što je to točno?) - sve to, i još ponešto...! Jer putovanje je uvijek nepozanica, i u tome je njegova čar i izazov.
02.03.2013. (20:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blogdogg
Amice pa nisi valjda 10 dana razmišljala da bi mi ovakav odgovor dala? hahahahaha zezam te malo...b cool !
05.03.2013. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...