Komentari

metamorfoza.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • šašava mamica

    Eh...moj Saša...
    Sjetila sam se pjesme Novih Fosila...
    Iako, draža mi je ona "Za dobra stara vremena"...

    Kako je dobro vidjeti re opet,
    staviti ruke na tvoja ramena,
    kao nekad poljubi me nježno, za ona dobra stara vremena.

    avatar

    13.02.2013. (17:36)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Odavno se zna da su dvije najveće teme u literaturi ljubav i rat. Ono što djela razlikuje je KAKO se o tome piše. Tvoje kako je ostavilo utisak na mene.

    avatar

    13.02.2013. (18:17)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Odlazak kakvih je bilo puno u to doba, a možda je mogla biti ljubav kakvih nema puno...

    avatar

    13.02.2013. (22:14)    -   -   -   -  

  • Lido

    O rastancima baš i ne volim čitati, još ih se manje volim sjećati, a najmanje ih volim spominjati u kontekstu lijepog...
    No, za ovo jednostavno moram reći lijepo napisano i prekrasno umotano "... svilenim bojama prve ljubavi.":)

    avatar

    13.02.2013. (23:01)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Odlazak te vrste je bolan, ali ostavlja i sladak trag sjećanja.
    Tko zna, da je ostao, da ste ostali, što bi ostalo, pozdrav:))))

    avatar

    14.02.2013. (10:58)    -   -   -   -  

  • Barbara

    Prekrasno za vječnu ljubav uzvraćam pjesmom!

    Prije svitanja poći ću,
    tamo gdje odlaze svi
    jednom, zauvijek
    .
    Uzmi me,
    rukama svojim ponesi
    i prospi me.

    Onim našim starim šumama,
    po zemlji mojoj Slavonskoj
    u krilo Hrastovima.
    Baš tamo gdje sam se rodila,
    gdje sam živjela.
    Tamo gdje sam te voljela.

    Prospi me kao jesen lišće,
    kao vjetar dah, kao nebo zvijezde.
    Dok mi dušu čuvaju
    krošnje hrastova što nebo diraju,
    Ti pamti me
    kao Čovjek Ženu!

    Barbara

    avatar

    14.02.2013. (12:04)    -   -   -   -  

  • Annaboni

    Je.........nepredvidivo a očekivano! I nerado se prisjećam i ja unatoč tvojim riječima kojima ublažavaš rastanak

    avatar

    14.02.2013. (15:23)    -   -   -   -  

  • ksenija

    ekv ...odlično...:)
    ...ljubav ne odlazi niti nestaje... ponekad promjeni fomu, izažava se na puno načina...
    ...zapravo to je najmaštovitija i totalno orginalna pojava ...
    ..obožam živost koju ona nosi :)
    grlim te ...

    avatar

    14.02.2013. (19:06)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Uvijek me dirnu te dječje nevine ljubavi, pogotovo te koje su nestale u ratnom vihoru.

    Btw, moja mračna tajna je da ja volim Valentinovo. :)

    avatar

    14.02.2013. (19:51)    -   -   -   -  

  • 38Maher

    Hm...posjet vašem blogu je prvi posjet uopće na bilo koji blog
    mislim da je pun pogodak,lijepi pozdrav

    avatar

    14.02.2013. (20:42)    -   -   -   -  

  • blogdogg

    u kako si me ubola s ovom spikom!? baš ko kad si klinac i ne umire još niko koga znaš, pa si uvjerena da je smrt priča za plašit zločestu djecu...i onda krene...umre neko koga znaš i krene marš mrtvih. brrrr jaka priča skroz!

    avatar

    14.02.2013. (20:43)    -   -   -   -  

  • Neverin

    malo sam ciničan glede ljubavnih tema ali mi je bilo baš lijepo ovo pročitati

    avatar

    14.02.2013. (22:18)    -   -   -   -  

  • brigita3

    Ja sam svoju ljubav koju sam izgubila na isti nacin kao ti, nasla!!! Nakon rata... i neces vjerovati preko fejsa... i danas smo zajedno...nadam se zauvjek. Lijep tekst... sa uzitkom sam procitala.

    avatar

    15.02.2013. (07:20)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    "Ja kada zagrizem , zagrizem jako.
    Kao u naranču s korom, pa se sokovi zanosa, sjete i ushita cijede do nožnih prstiju.
    A sokovi odlazaka..cijede se noćima
    Duboko ispod tla."

    avatar

    15.02.2013. (21:26)    -   -   -   -  

  • Bez šećera. Hvala.

    komentar mi se nije primio cijeli... blog me nešto ne voli...
    a ja te jutros ko za inat čitam ponovo... primalo se ili ne, čitanje ostaje.

    avatar

    16.02.2013. (10:02)    -   -   -   -  

  • tonkilica

    predivna priča, uživala sam čitajući , hvala

    avatar

    16.02.2013. (17:23)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Vis maior. Čini mi se kako se kod nekih ljudi percepcije mijenjaju uslijed neočekivanog djelovanja sila koje su jače od nas. Tada kao da svijest zarotiramo 180 stupnjeva i u tom novom pogledu vidimo neke stvari u drugačijem svjetlu. A ako ne bi bilo toga, bili bismo ušuškani pripadnošću jednostavom prihvatljivom događanju i mnoge važne stvari prolazile bi kraj nas neuočene.

    avatar

    20.02.2013. (08:23)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    od svega, ostalo je sjećanje. možda na to misle kad kažu da treba cijeniti malene stvari, jer od nekih ljudi iz prošlosti ne ostane niti jedno lijepo sjećanje.

    avatar

    20.02.2013. (14:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...