Komentari

neptunka.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing


  • Bez šećera. Hvala.

    i sa mnom...

    avatar

    12.02.2013. (07:13)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    hvala ti da si mi je pokazala...
    da si uprla prstom u taj stih... uz mene se može, mada je neobično.
    a ja sam na tom mjestu zagrebla, razgrnula riječi...
    i došla do dna sebe.

    avatar

    12.02.2013. (08:43)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Sada, kada čitam Antića, pomislim kako su uknjižene riječi mudre na jedan opći način. Ljudi koji uzimaju riječi upijaju li mudronosnost ili ju prilagođavaju sebi, zapravo ukrižavaju li se s njom te pronalaze neka dodirna sjecišta, ili se pak sve zbraja, pa uvijek izađemo zbrojeno mudrijima? Dojma sam kako je uobrazilja shvatiti, jer uvijek se nešto opre, kako kaže Antić u neprekidnom odlijevanju i dolijevanju. Pa ako je slijedom sve mijena, tada je i sve napisano u mijeni, i po sebi, i po nama. Ali, bez ikakvih dokaza.

    avatar

    12.02.2013. (11:16)    -   -   -   -  

  • builderica

    Koji prekrasni stihovi...uvjek sam voljela Antića i volim ga ....da ,on je moja ekipa definitivno ....najljepši pozdrav ostavljam...

    avatar

    13.02.2013. (09:47)    -   -   -   -  

  • Peak

    'Ajd Branko popij svoje šarene pilulice i Svijet će odmah, vidjet ćeš, biti ljepši za nekoliko nijansi... Možda ti se posreći i Zlatna ribica među silnim ribetinama Hrvatskog nam mora Jadranskog pa nju donesi na ovaj blog, a ne svoj žiro račun! :)

    avatar

    13.02.2013. (17:08)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Peak... izbrisala sam taj sa žiro računom komentar iznad tebe.
    nije me bilo cijeli dan i ne znam što sada reći nego - hvala ti
    lijepo je znati da ima netko tko će tu praviti red dok me nema.
    i znaš... razvedrio me tvoj komentar na tesarima.

    avatar

    13.02.2013. (20:23)    -   -   -   -  

  • Peak

    Ma nemaš brineš, Tesarice, danas sam ionako redar. To je dobro biti jer tako izbjegneš najopakiji predmet, sat razredne zajednice, a i misija mi je pokazati i stalno dokazivati da 'snaga caruje, a um klade valja'..
    Samo ti nesputano i neometano piši i ne brini o napadačima Mančestera ili Nereala ili bilo kakvima.. Piši! :)

    avatar

    13.02.2013. (22:39)    -   -   -   -  

  • skydiver

    @Peak, e nek' si ga vala! (onog "patologa" Branka). Zaustih da kazem; 'I meni si skin'o kamen sa srca.' A onda svratim u lexikon geologije. Ne nadjoh nista o toj vrsti kamena (sto na srcu prebiva). Pa kontam, to je ipak bilo nesto u vezi s Tessom. I bit ce da jest. Jer kaze (Tessa); "I sa mnom..." ..K'o biva, kao i sa cika Anticem. Jer nikad ne zaboravlja. Ni kamen ne zaboravlja. Pamti jos svoje troglodite. I u srcu ih nosi. Preko tri milijarde godina. Nije to malo.

    avatar

    14.02.2013. (03:15)    -   -   -   -  

  • skydiver

    @Tessa, vidim uzivala si u poeziji geologije kod @Gustirne; "Magarac ko trepne". Bat i Dinara. Sto ti je ljubav na prvi pogled. Gledaju se oni tako, netremice, jos od vremena kad se Pangea promeskoljila, Indija bila ostrvo, a cizma danasnje Italije se jos neodlucno drzala za pojas Ekvatora. Cekaju da dodjes. O zaboravu da im pricas. Mozda ipak neko trepne, prije nego ih hladni sjever prigrli, i ledom pokrije. Nisu ni sva kamena srca tako kamena kako se nekad cine.

    avatar

    14.02.2013. (04:36)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    skydiver... tebi sam rekla što mi je tvoje javljanje značilo. i nastavljam po istoj trasi... nimalo oprezna what I wish for. jer znaš... taj kamen na srcu... postoji jel tako. neki životi ga životom garantiraju. ali gotovo sam u šoku da si noćas izvukao tu pjesmu, (izbaci "gotovo), jer eto... ja sam baš jučer javno govorila (a imam i dokaze)... o njoj i o tome što mi je značila ta igra koji sam jesenas odigrala, mistična i nemilosrdna, izrasla iz dječjih, a neoprostivo odrasla, simbolična, a posve životno poznata, ranjiva i okrutna istovremeno. i rekla sam da sam odigrala iz tog ciklusa samo neke levele.. ... one iste koje sam u životu prošla (pa eto - ja znam koje je vrste kamen na srcu) i da sam uživala njoj kao u rijetko kojoj, i da joj u tome konkuriraju jedino one po život opasne... riječima, ali te su i tako bile najopasnije. i rekla sam da je meni najvažnija igra iz tog ciklusa ona pepela jer sam si sama tako podijelila uloge, jer je to baš ona koju sam često igrala na svoja dva bloga, ali da je ,uvijek naopakoj, početak tog ciklusa je moj kraj;

    Ko ostane čitav i čitav ustane
    Taj igra


    pa eto; nisam se razbila. igram. ali znam koje je vrste kamena kamen na srcu... hvala ti da si se sjetio te pjesme. pogodio si - pod kamen.

    peak... ja sam bila blagajnik u trećem srednje. na početku četvrtog raska je rekla da ne kompliciramo s predsjedništvom i to, nego da sve funkcije ostanu iste kao i prošle godine, a onda su svi (u glas) zavapili da - ne može! da nek se mene momentalno skine s blagajničke dužnosti...
    iako... uvijek je bilo viška love, jedino se nisu znali izvori.
    i da... pišem. mislim da mi je ovo najduži komentar u životu. i još u vlastitom prostoru u kojem gotovo i ne momentiram.

    avatar

    14.02.2013. (08:36)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ima ta pjesma Olje Ivančević Savičević koju ću, svi su izgledi, staviti ovdje sutra...
    pjesma se zove Dijete i ja. a zadnja dva stiha su...

    Napokon, dijete mi je pokazalo kako ubiti kamen:
    Prvo ga oživiš, pa onda.


    (ubili me)

    avatar

    14.02.2013. (08:52)    -   -   -   -  

  • Peak

    Kad smo kod kamenja na srcu...Kad je na srcu još ima nade da će pasti s njega, otkotrljati se nekamo, otići u neki drugi grad na turneji, kao rolingstonsi...
    Ali što kad srce samo postane granit?
    Tesarice, tebe bi mnoge političke stranke trebale kao svoju Pavoševićku, čuda radiš s lovom od malena, a da čak i ne kradeš nikome - iskoristi taj Bogomdani talenat! :)

    avatar

    14.02.2013. (13:56)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Peak... ne znam. moja je dijagnoza srca drukčija...
    ovako izgleda srce na granitu.
    (a tu je i dijagnoza)

    avatar

    14.02.2013. (16:41)    -   -   -   -  

  • Peak

    'Gle...', 'A vidiš', kako bih i sam započeo rečenicu, što upravo činim.. Znam što se dogodilo s tvojim srcem - srasla si ga?! S vremenom je bivalo sve veće, veće i veće (pusti liječnike, oni su mesari i vide samo fizičko, uključujući i psihiće). Evoluiraš - cijela postaješ srce, a od šume ne vidiš panj ili kako ono ide 'Od srca ne vidiš sebe, a i obrat tvrdnje vrijedi', sječaš se samo onog što je kucalo u tebi...
    Ovi tekstovi, stihovi, ta lirika, kakogod, idu od tebesrca, Tesarice.. sad ti kucaš, a kako čuti samoga sebe? :)

    avatar

    14.02.2013. (17:32)    -   -   -   -  

  • skydiver

    Posto ja uvjek zboravljam ono sto nebi trebalo, a pamtim upravo to (tj, sto nebi trebalo), desi mi se eto, da mi oprlji trepavice neciji tudji voz, jer se najavio - kao vlak. Tako mi se desilo da sam pisuci komentar, prispio poluprisutan, mislima jos neraspleten od paucine u koju me zaplela slika 'How's this for muchness?' koja me opet zatekla usred (rasplitanja) metamorfoze gusjenice u leptira. A pri tom sam ustvari mislio na Monarha (Danaus plexippus). A to opet ima veze (veoma) s tobom i onim "Mama, ali ja imam samo tu jednu". Potsjeti me (kasnije) na to, da nebih opet zaboravio, te da bi me malo vise ostalo za ono sto upravo pisem. A pisem o koincidenciji. Velis, iznenadilo te da sam se (i ja) sjetio bas to da; "Jedno drugom budu kamen na srcu
    Kamen ko kuca. .. I jedan i drugi se polome.
    I tek u snu kosa im se digne na glavi"
    How's this for coincidence; Citam tvoj riplej, onaj dio;"Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna." U tom momentu na mojoj muzickoj kulisi upravo zavrsava; [ Just for You (II) ~ Giovanni Marradi by Nina TheNinaAl ] Prebacim brzo na prozor s Maradijem i citam;
    "And now here is my secret..' Provjeri

    avatar

    15.02.2013. (00:34)    -   -   -   -  

  • skydiver

    Ali evo, kao uvod o prici o monarhu, par perspektiva; Laici zamisljaju skajdajving kao sjedenje u visecoj fotelji, s padobranom kao velikim suncobranom povrh glave. Kao i obicnao, stvar je obrnuta naglavacke. Onih tri-ipo hiljade, dok se stmoglavljujes ko meteor, zivo koplje, ruku uz tijelo, glavom prema zemlji - pa sve dole do 500m iznad tla, prije nego li nevoljko krenes na rucicu (za otvaranje), to je skajdajving. Otvaranjem se igra zavrsava. To je nezanimljivi dio procedure, da se predupredi sraz i zezne gravitacija. Iako je onaj prvi dio putanje sedam puta duzi, ipak traje mnogo krace nego onaj u visecoj fotelji. Duzina nije vazna - ponekad. Dalje, kad govorimo o zivotu, mislimo na onaj dio od prvog udisanja zraka, pa nadalje. A onih 270 dana, u kojima je kompresovano stotine miliona godina evolucije, i koji su stvarniji nego ono sto zivotom zovemo - naprosto ne racunamo u 'radni staz'. A sta je s onim prvim danom? Spektakularnim ratnim popristem na kom 20 miliona prekaljenih, prevejanih i nadasve okrutnih ratnika, lisenih samilosti i fer pravila, krce sebi put ka eventualnom sutra. A to je samo prvi od 270 dana, koji samo najavljuje kako ce izgledati oni sljedeci. Koliko metamorfoza, epoha, odiseja zgusnutih u tako mali svemir. I vremenski i prostorno. ..Gledajuci monarha, dok plijevim cvijece, ne mislim o tome dali je kao gusjenia znao kakve boje ce mu biti krila, nego dali ce kroz sljedeca tri pokoljenja uspjeti zavrsiti deset hiljada kilometara dug migraciski krug i vratiti se na ono isto drvo u Centralnoj Americi s kog je pokrenuta ta neizvjesna odiseja. Cetiri generacije - za jedan krug. Mjereci tako, ti si tek druga generacija. A "Mama, ali ja imam samo tu jednu" je tek treca, s neizvjesnim ishodom (sudeci po 'prolaznom vremenu' te etape). Dug i neizvjestan put. Samo napor na ustravjavanju, i bol koju ono (istrajavanje) nanosi, su izvjesni sastojci. A igre unutar tih etapa i preobrazaja, su samo zacin koji prici daje taj jedinstveni, individualni pecat. Kismet, reci ce neko.

    avatar

    15.02.2013. (02:08)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Peak, skydiver... ja uopće ne znam kako se odgovara na ovakve komentare, a da ih se ne unizi. možda se naprosto treba vratiti na moj current post na onom blogu koji je moj ground zero.
    ...
    prekjučer su me pitali: "koliko Vam znače komentari?"
    rekla sam: "znače mi puno. ja sama vrlo rijetko pišem u prostoru ispod svojih tekstova, gotovo nikada, i uglavnom ne odgovaramn na komentare i grizem se često zbog toga, ali ne mogu... jer dam cijelu sebe u tekstu, i sve što bih mu kasnije trebala dodati, pojasniti, negirati... morala bih uzeti s mjesta na kojem više nije ostalo ništa. ali znače mi puno."
    eto... to sam rekla. mrtvahladna. kako ne odgovaram na komentare.
    a onda sam se raspisala ovdje.
    hvala...

    avatar

    15.02.2013. (06:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se