Komentari

ivido.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • maslinapjesmaloza

    NIKADA VIŠE!!!

    avatar

    17.11.2012. (21:25)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Snimke sa beogradskih ulica govore da ništa nisu naučili. A mislim da i neće sve dok im glavni izljev nježosti prema djetetu bude: Vidi kako spava, kao zaklano.

    avatar

    17.11.2012. (21:33)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Stoji grad...vukovar ljubavi moja...tuga, ruho ravnice
    zapletena u godine
    nad rijekom suze,
    magla sjećanja
    i tišina sna.

    Dok grad stoji u sivilu ravnice i dok se nad njim vije oblak nastao od prolivenih suza, ja stojim na vrhu planine i gledam u tamu koja se prosula nad ljudskim srcima.
    Tračak sunca, moj jedini prozor ka sudbini zemlje iz koje sam otišla tražeći izvor iz kojeg istjeće ljubav, obasjavao je maglovitu dolinu velike rijeke kojom je tekla krv.

    Lica ispaćena, uplašena,
    lica krvava i otečena,
    lica umirućih,
    lica mrtvih.
    Na krvavom obrazu suza,
    oči su umrle zadnje,
    oči koje pamte i ne opraštaju.

    ovo je dio pjesme koju napisah dan poslije pada vukovara...tugovala sam s njima...tugovala sam s gradom i njegovim ljudima...
    juöer sam bila sretna...jučer su sve isplakane suze pretočene u osjećanje konačne slobode...

    a vi dragi pjesniče pozivate na buđenje u gundulićevomsnu...hvala vam na tome...:-))

    avatar

    17.11.2012. (22:21)    -   -   -   -  

  • golden age

    od svugdje možemo biti prognani, osim
    iz sjećanja...
    a tamo i Vukovar i Škabrnja
    imaju svoje uklesano ime...

    avatar

    18.11.2012. (12:24)    -   -   -   -  

  • malo ti malo ja

    Živjet će u mislima, sjećanjima, pjesmama i pričama,
    bit će u očima obična osiromašena puka. Nažalost,
    neki iskoristiše krv i suze majki, te beskrupulozno
    posegnuše za ostavštinom krvlju natopljenom. U
    nadi živim da će se poput ove zadnje i mnoge naše
    nepravde ispraviti te da ćemo živjeti dostojanstveno
    kako i dolikuje. Lipi pozdrav:)))

    avatar

    18.11.2012. (15:18)    -   -   -   -  

  • Opasno je ubijati pjesnike

    Srećom, najteži dani za nas su prošli, danas smo sretni mi Hrvati u slobodnoj Hrvatskoj, a tu slobodu moramo čuvati zauvijek!
    Pozdrav!

    avatar

    18.11.2012. (17:13)    -   -   -   -  

  • teuta

    Da, herojski grad Vukovar, ide dalje i treba tako ali na žalost, iza sebe ostavio puno ljudskih života i patnji.
    Pozdravček.

    avatar

    18.11.2012. (18:45)    -   -   -   -  

  • Sjaj Oriona

    Ovo je, zapravo, moj prilog sjajnom aktualnom postu

    Mrvu razmišljanja o Mirkovoj pjevaniji “Žalosno”)

    Nije trebalo za hrvatskog viteza i heroja Antu Gotovinu
    napisati da ga se žali (“Žalimo te Gotovina Ante / i sve
    one koji su uza te”), jer ova i ovakva vrst žaljenja
    podrazumijeva svaku njegovu nemoć i bezizlazje
    iz situacije u koju su ga ljudska nesavršenost i sklonost
    spram pogreškama i neargumentiranu zaključivanju,
    tako da su te i takve čovjekove slabosti bile utamničile
    našeg netom spomenuta geneerala, odnosno generale …

    Trebalo je, umjesto žaljenja i lamentiranja nad sudbinom
    čovjeka-heroja koji je, kažem, u Mirkovim narodno-folklorističkom
    stihovlju jedna totalna nemoć, gotovo izgubljeni slučaj, kao
    da je riječ, u najmanju ruku, o onemoćalu i slabu da išta učini
    za sebe i za svoju obranu …., a on, odnosno oni ustvari su
    (skupa s Mladenom Markačem, naravno!) granitne stijene,
    ponosni i dostojanstveni do sazviježđa, zapravo su “dva sunca
    u hrvatskom svemiru”, kako za njih slikovito reče naš veličajni
    pjesnik Ivan Vidović;

    trebalo je, dakle, … (u spomenutoj žalopojci), prije svega
    i iznad svega, istaknuti kako suosjećamo s njim, s našim
    herojem Antom; kako ga razumijemo i kako smo uza nj,
    i to u znaku, kažem, onih slavnih Kranjčevićevih
    stihova-krilatica:

    „Da, uzalud sve to - gdje da tama traje,
    Kad već jedan tračak svijetla ju prorijedi.
    Svezat će te jednog dana koračaje,
    Ali sputan korak za tri druga vrijedi.
    Dok čovjeka bude, ljudstvo ne će mrijeti;
    Okovi su krila, da se brže leti!“

    avatar

    19.11.2012. (00:25)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Ne ponovilo se nikada više. Maske su pale, rat je ostao daleko i idemo dalje visoko dignuta čela, svoji na svome.

    avatar

    19.11.2012. (21:19)    -   -   -   -  

  • nečmenjanka

    Dok i jedan grob ište pravdu .... pomirenja ni ... ! !
    Dok duše naših mrtvih ... izgubljenih u bestijalnosti
    zločina počinjenih , ne nađu mir svoj uz pređe svoje ...
    pomirenja ni ... ! !
    Dok i zadnje kosti naših mrtvih pravednika ne budu
    krštenom vodom posvećene ... pomirenja nesmi biti ...! !

    Dovidova barba Ive

    avatar

    07.12.2012. (21:00)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...