Komentari

maticnaploca.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Dinaja

    bajkovitost daha noći...Matovilka je to osjećala...znala je čekati da pukne nepropustljiva opna nepostojanja...da draga prijateljice u bumbaku se lakše diše, osjeća, ljubi, živi...

    ugodan ti dan želim...:-))

    avatar

    18.10.2012. (06:36)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    ja sam u šoku od tvojih tekstova na razne načine...
    jer u svakom prvom ispričaš i neku moju zaboravljenu priču.
    i napraviš to predivno...

    avatar

    18.10.2012. (09:33)    -   -   -   -  

  • Cvjetna

    Kada ovako opisuješ noć, nestaje strah od nje i njenih sjenka šta vrebaju nas...tada ostaju samo zvijezde šaptalice i tihi smiraj...

    P.s. ako ne želiš majčinsku figuru, a onda ćeš dobiti sestrinsku :)

    avatar

    18.10.2012. (10:49)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Kad sam počeo trčati, mislip sam kako su najvažnije noge, dah... Kasnije sam otkrio da je najvažnija glava. Tako je vjerojatno i s pentranjima, zato nekad ide lošije, nekad bolje. Kad je teško mantram: teško ovo, jebote, normalno da je teško, da nije svo bi ovako... Tako je vjerojatno i s pentranjem, život, ali gubi mi mantra snagu...

    avatar

    18.10.2012. (10:58)    -   -   -   -  

  • joca muškarčina samo takva

    Emocionalno si prezahtjevna, zapisuješ u stoljetni kalendar, prebolijevaš godinama, distanciraš doživotno - drugim riječima naporna si brate :))))

    avatar

    18.10.2012. (12:26)    -   -   -   -  

  • Kronika jednog života

    bas lijepo opisano nocno pentranje...:) dojde mi da se odma ustanem i odem na brdo..:)

    avatar

    18.10.2012. (12:43)    -   -   -   -  

  • shadow-of-soul

    odustati od života - odustati od sebe ili obratno, jedno s drugim se uvijek veže

    avatar

    18.10.2012. (19:19)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    hvala ti draga moja prijateljice na nježnom komentaru u mom svijetu...hvala ti što vrednuješ i srcem komentiraš moja osjećanja..zagrljaj srodnih duša...da to je to...mi smo nomadi pustinjom osjećanja...ali susrećemo se u oazama u kojima ispijamo eliksir ljepote izričaja...pronalazimo se na obroncima svitanja nove svjesti...kao što tvoja priča dokazuje...:-))

    avatar

    18.10.2012. (19:27)    -   -   -   -  

  • NF

    koji je debil smislio ove reklame, izgleda da im je mirche savetnik za marketing, oprosti, al ne mogu čitati jer iks ne miče debilanu

    avatar

    18.10.2012. (23:00)    -   -   -   -  

  • kamino

    ovo mi je daleko najbolje od svega do sad napisanog, savrseno,cisti sprint inspirativni,ma koliko da si ti posrtala i kaskala

    avatar

    18.10.2012. (23:44)    -   -   -   -  

  • daniela1

    poljubiš ga u obraz pred svima i konfeti. baš lijepo. :)

    avatar

    19.10.2012. (02:05)    -   -   -   -  

  • Put povratka

    "...pogledaj - pokazujem prstom, i u tami naslućujem kako se smiješi i meni i noći i zvijezdi i našem svemiru od kojeg ne odustajemo."

    Nema se što reći na ovaj post... Napisano stvori takvu ugodu da se čovjek može samo nasmiješiti... :)

    avatar

    19.10.2012. (09:42)    -   -   -   -  

  • wall

    kad te netko čini sretnim, tad i planinarska priča zvuči kao s filma...sreća čeka u zasjedi na čudnovatim putevima

    avatar

    19.10.2012. (20:04)    -   -   -   -  

  • sewen

    Kako samo Ti zadivljujućom lakoćom odvraćaš pažnju od nebitnog....

    avatar

    20.10.2012. (08:14)    -   -   -   -  

  • Potok42

    Penjanje, silaženje, gore, dolje.... svaki dan. To je život. Treba imati snage. Uz osmijeh, kao na kraju tvog penjanja i silaženja koje si opisala u ovom postu, snaga se vraća, obnavlja. Ali, kako naći snage za osmijeh?

    avatar

    21.10.2012. (09:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...