Ono što je pohvalno je iskrenost i ono što mi se sviđa je da se u pismima prema kraju vidi već neki razvoj (dobro, osim ovog pripitog kraja posta) - razvoj samih razmišljanja. Vidi se razvoj od zaljubljenog dječaćića do mladog čovjeka koji shvaća da se treba ići dalje.
Zvuči hladno i kao da se učini da umanjuje osjećaje, ali jednostavna je činjenica da život ide dalje! Čovjek možda neke stvari ne mora zaboraviti, ali treba i sebi i drugima oprostiti. Lijepe trenutke nosi sa sobom kao oklop i kada dođu ružni trenuci, wear it with honour. Onda te možda neće toliko pogoditi riječi trulih osoba koje ti na pivi ili kavi samo dobace neku izlizanu dosjetku koja je napravljena tako da samo povrijedi one koji su iskreni (i ponekad previše naivni) - nadam se da znaš o čemu govorim.
Zbog svojih nekih grešaka ne trebamo, ipak, odustati od sebe i svojih snova. Teško je (i opet vjerojatno zvuči hladno) reći da čovjek treba u sebi pronaći snagu za dalje, ali točno to treba učiniti kad te okolina izda. Prati svoj san i nađi neku zanimaciju (što i jesi - iako pretjeruješ). Ne želim reći da si ti takav, ali moraš znati da je znak nezrelosti kad čovjeka neka osoba povrijedi pa onda on odustane ne samo od te osobe nego i od sebe i od svijeta i od svega. Odustajanje od svega radi jedne osobe koja nas je napustila (zbog bilo kojeg razloga) i ležanje u krevetu i gledanje života kako prolazi je više obrazac ponašanja koje koriste mala djeca koja ne mogu dobiti nešto što žele. Odrasli čovjek ili mladi muškarac (kako god) se pridigne na noge, obriše prašinu sa svojih skuta i krene dalje s mislima u glavi: "To je život."
No, ja se ipak za tebe ne bojim. Ako bi netko trebao znati koliko ti snage imaš u sebi onda bi to trebao biti tvoj prijatelj
11.09.2012. (08:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve lijepo , samo što ja nisam odustao samo zbog jedne osobe ,nego i zbog brojnih odbitaka i ismijavanja pri mom prilasku. Lako je reći treba krenuti dalje, ali bez da uspijem sve u potpunosti ostaviti iza sebe da me nimalo ne tangira , je barem u mom slučaju nemoguće ili možda, ali samo možda dugotrajan proces. Nisam dječačić u nikojem smislu, jednostavno sam emocionalan u vezi toga.
Hvala na kometaru. :D vrlo dobar komentar, bez tog djela o dječačiću :P
11.09.2012. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Ono što je pohvalno je iskrenost i ono što mi se sviđa je da se u pismima prema kraju vidi već neki razvoj (dobro, osim ovog pripitog kraja posta) - razvoj samih razmišljanja. Vidi se razvoj od zaljubljenog dječaćića do mladog čovjeka koji shvaća da se treba ići dalje.
Zvuči hladno i kao da se učini da umanjuje osjećaje, ali jednostavna je činjenica da život ide dalje! Čovjek možda neke stvari ne mora zaboraviti, ali treba i sebi i drugima oprostiti. Lijepe trenutke nosi sa sobom kao oklop i kada dođu ružni trenuci, wear it with honour. Onda te možda neće toliko pogoditi riječi trulih osoba koje ti na pivi ili kavi samo dobace neku izlizanu dosjetku koja je napravljena tako da samo povrijedi one koji su iskreni (i ponekad previše naivni) - nadam se da znaš o čemu govorim.
Zbog svojih nekih grešaka ne trebamo, ipak, odustati od sebe i svojih snova. Teško je (i opet vjerojatno zvuči hladno) reći da čovjek treba u sebi pronaći snagu za dalje, ali točno to treba učiniti kad te okolina izda. Prati svoj san i nađi neku zanimaciju (što i jesi - iako pretjeruješ). Ne želim reći da si ti takav, ali moraš znati da je znak nezrelosti kad čovjeka neka osoba povrijedi pa onda on odustane ne samo od te osobe nego i od sebe i od svijeta i od svega. Odustajanje od svega radi jedne osobe koja nas je napustila (zbog bilo kojeg razloga) i ležanje u krevetu i gledanje života kako prolazi je više obrazac ponašanja koje koriste mala djeca koja ne mogu dobiti nešto što žele. Odrasli čovjek ili mladi muškarac (kako god) se pridigne na noge, obriše prašinu sa svojih skuta i krene dalje s mislima u glavi: "To je život."
No, ja se ipak za tebe ne bojim. Ako bi netko trebao znati koliko ti snage imaš u sebi onda bi to trebao biti tvoj prijatelj
11.09.2012. (08:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KamikazeSushiTanaka
Sve lijepo , samo što ja nisam odustao samo zbog jedne osobe ,nego i zbog brojnih odbitaka i ismijavanja pri mom prilasku. Lako je reći treba krenuti dalje, ali bez da uspijem sve u potpunosti ostaviti iza sebe da me nimalo ne tangira , je barem u mom slučaju nemoguće ili možda, ali samo možda dugotrajan proces. Nisam dječačić u nikojem smislu, jednostavno sam emocionalan u vezi toga.
Hvala na kometaru. :D vrlo dobar komentar, bez tog djela o dječačiću :P
11.09.2012. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...