Naučila si reći ne i da je to stvarno ne. Nekad pomislim, to je najviše što i možemo naučiti. Susreti s prošlošću često nose u sebi taj recidiv, opasnost ponavljajućih riječi i osjećaja, kao da moramo još jednom sve to ponovno svladati, još jednom otvoriti staru, zaraslu ranu, raskrvariti ožiljak.
15.08.2012. (20:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riječi i slike iz ovog posta idu dobro zajedno: govore o pustinjačkoj naravi naših duša koje samuju na nekim planinskim vrhuncima, na izgubljenim otočićima usred Pacifika, na pješčanim talasima dalekih pustinjskih krajolika, dok su nam tijela ovdje, među ljudima, sa svakodnevnim osmijesima koji ne moraju biti lažni, ali su ipak jedan plićak koji ne može mnogo. No, ako se taj planinski vrhunac u nama nekako uspije povezati ili spojiti s tim osmijehom na površini, ljudi će to prepoznati i biti dirnuti, a tada taj osmijeh, samo jedan mali dragi osmijeh, može pomaknuti brda i učiniti čuda. Takve su te prividne nespojivosti u nama....
16.08.2012. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jer neke se stvari ne mjenjaju nikada, ono pohranjeno u nama, ostaje zauvijek, više ili manje bolno ali neprocjenjivo... neke trenutke, neke stvari, osobe, boli pa i sretne trenutke prevaziđemo ali one nas i dalje čine...
17.08.2012. (12:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mir
Gradeci raj unutar sebe na zemlji odabiremo ga i za vjecnost. Voljela bih da upoznas Isusa. On bi ucinio u tebi ono sto ti izgleda nemoguce.
18.08.2012. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja violim taj samoanalizirajuće retrospektivni pogled....i onda, onako na svoje vlastito iznenađenje shvatim da se i nisam baš puno promijenila srž je ista i dobro da je...postala sam samo malo mudrija, malo životnija, radosnija, samozaljubljiva.. i dobro da je tako..:)
19.08.2012. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plicak
ti si jedna predivna i hrabra osoba :D
10.08.2012. (13:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neris~
Doista...u svakom od nas je najgori pakao i najdivniji raj.
Pokušaj se odlučno, strpljivo odmicati od onoga zbog čega
dodiruješ pakao boli u sebi.
10.08.2012. (14:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y Tu Mama Tambien
Vrijeme kao da ne poboljšava naše unutarnje nemire.Kao da ne smiruje.
11.08.2012. (17:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
U nama je i sreća i tuga, i raj i pakao...ali ne zavisi sve od nas.
15.08.2012. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Naučila si reći ne i da je to stvarno ne. Nekad pomislim, to je najviše što i možemo naučiti. Susreti s prošlošću često nose u sebi taj recidiv, opasnost ponavljajućih riječi i osjećaja, kao da moramo još jednom sve to ponovno svladati, još jednom otvoriti staru, zaraslu ranu, raskrvariti ožiljak.
15.08.2012. (20:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vilko
Riječi i slike iz ovog posta idu dobro zajedno: govore o pustinjačkoj naravi naših duša koje samuju na nekim planinskim vrhuncima, na izgubljenim otočićima usred Pacifika, na pješčanim talasima dalekih pustinjskih krajolika, dok su nam tijela ovdje, među ljudima, sa svakodnevnim osmijesima koji ne moraju biti lažni, ali su ipak jedan plićak koji ne može mnogo. No, ako se taj planinski vrhunac u nama nekako uspije povezati ili spojiti s tim osmijehom na površini, ljudi će to prepoznati i biti dirnuti, a tada taj osmijeh, samo jedan mali dragi osmijeh, može pomaknuti brda i učiniti čuda. Takve su te prividne nespojivosti u nama....
16.08.2012. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dubinama
jer neke se stvari ne mjenjaju nikada, ono pohranjeno u nama, ostaje zauvijek, više ili manje bolno ali neprocjenjivo...
neke trenutke, neke stvari, osobe, boli pa i sretne trenutke prevaziđemo ali one nas i dalje čine...
17.08.2012. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mir
Gradeci raj unutar sebe na zemlji odabiremo ga i za vjecnost. Voljela bih da upoznas Isusa. On bi ucinio u tebi ono sto ti izgleda nemoguce.
18.08.2012. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
ja violim taj samoanalizirajuće retrospektivni pogled....i onda, onako na svoje vlastito iznenađenje shvatim da se i nisam baš puno promijenila
srž je ista i dobro da je...postala sam samo malo mudrija, malo životnija, radosnija, samozaljubljiva..
i dobro da je tako..:)
19.08.2012. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...