Komentari

smisaozivota42.blog.hr

Dodaj komentar (24)

Marketing


  • mudenburger

    Ja bih predzadnju rečenicu malo preformulisao.
    Možeš uživati i sretna/sretan samo ako si zdrav(a).
    Sumnjam da bolestan može uživati,bez obzira na inteligenciju

    avatar

    25.04.2012. (16:13)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Aha, prva rečenica - biti zdrav koliko genetika dopušta.

    avatar

    26.04.2012. (15:18)    -   -   -   -  

  • NF

    nešto je tu pogrešno, ne znam, samo osjećam ;)

    avatar

    26.04.2012. (23:25)    -   -   -   -  

  • NF

    kod svih je nešto neinteligentno pogrešno, nekih više, nekih manje, generalizacije i zaokruženi sustavi su opasni

    avatar

    27.04.2012. (08:33)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Što je pogrešno ako je netko sretan i čini ljude oko sebe sretnima. Zaokružen stav je opasan ako znači da je svaki konačni zaključak pogrešan. Žudim za time da mi netko promjeni ideju - onda?

    avatar

    27.04.2012. (13:55)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    To što koristiš "moderne" riječi na mjestu starih i šećerom rastočenih ne čini tvoj tekst nimalo suvislijim. :P

    avatar

    28.04.2012. (12:19)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    ne vjerujem u inteligenciju :)

    avatar

    28.04.2012. (19:10)    -   -   -   -  

  • D.

    Ja nisam inteligentna.
    Ali nisam nesretna i ne pušim.

    avatar

    28.04.2012. (20:13)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Upravo suprotno. Čitam te godinama i sve manje smisla mogu pridati onomu što pišeš. (Iz moje perspektive, inteligencija je brzina/sposobnost rješavanja novih problema, fleksibilnost o njoj ovisi, ali nije identična; tradicionalnost je sklonost onomu prije, konzervativizam otpor onomu što slijedi, smisao života posve osobna stvar, a inteligencija za nj posvema nevažna.)
    Zašto ti je fujnata ona riječ na s? :

    avatar

    30.04.2012. (20:10)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Meni je to kad mi se počne činiti da mi ideje sve više imaju smisla znak za uzbunu, budući da mi je sumnja očito počela štekati. Obično moraju proći tjedni ili mjeseci da bih nečem vlastitom mogao reći da valja.
    Kužim što hoćeš reći, ali ključne riječi mi nikako ne sjedaju. Za sreću treba dosta toga, ne samo inteligencija. Ovako samo inteligenciji daješ još jedno značenje koje ona izvorno nema. Nisam siguran da uopće postoji riječ za to što želiš opisati (makar mi se čini da je u tvojem slučaju to najobičniji nedostatak sumnje, čest zaslužnik za ljudsku sreću). Serendipity je još najbliže, budući da objedinjava inteligenciju, znanje i "prilike" (situacije i događaje koji jesu nasumični, ali ne donose ništa ako ih ne prepoznaš).
    "Sere" je meni asocijacija koja tjera na smišljanje neke domaće verzije, samo što nisam došao dalje od "znasretno", što je prilično nakazna riječ. Svakako javi ako ti se poklope shvaćanje značenja "serendipity" i smišljanje neke zgodne domaće inačice.

    avatar

    01.05.2012. (22:48)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Prošlo je nekoliko mjeseci od kada sam prvi put zaključila rečenice napisane u ovom postu. Od tada sam mnogo puta htjela čuti nešto što će dokazati suprotno. Nije naišlo ništa što bi mi u ove zaključke unijelo sumnju.
    Kažeš da za sreću treba dosta, ne samo inteligencija. Onda što treba? Zdravlje? Ima silno nezdravih ljudi, inteligentnih i time sretnih. Ako netko izgleda 'tupavo', neobrazovan je, a sretan i sretnima čini ljude oko sebe, inteligentan je - u svojoj situaciji se zna snaći.
    Diploma nije dokaz inteligencije.
    Nisu svi rođeni jednaki niti je svijet pravedan. Ako se čovjek iz svoje situacije zna izvući na pozitivan način, biti fleksibilan, 'ići dalje', to je inteligencija.
    Ako ne zna što dalje, ako zabrazdi u svojoj nesreći, onda nije inteligentan.
    Netko može zabrazditi u nesreći i biti sretan i činiti ljude oko sebe sretnima? Ne bih rekla.
    Netko može "zabrazditi", dakle biti i ostati u situaciji koja tu osobu i ljude oko nje čini sretnima? To je sjajno! To je inteligencija.

    Ne slažeš se? Onda mi nemoj pokazati samo neslaganje nego mi reci kako bi ti opisao sreću.

    avatar

    02.05.2012. (16:32)    -   -   -   -  

  • mademoiselle Ruska

    Zanimljivo mi je bilo kako si tradicionalnost i konzervativnost postavila kao dijametralno suprotne. :D (Ako je taj izraz "premoderan", onda umjesto toga, "suprotne".) :D

    Uopće ne vidim ništa sporno i neobično u tvome postu i nisu mi jasni svi ovi silni komentari oko toga, rasprava tamo gdje je nema.

    avatar

    02.05.2012. (21:42)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Tražiš da ti netko pokaže suprotno, a da ti nije pala na pamet mogućnost da su obje krajnosti jednako pogrešne. Kao da kažeš da je slatko isto što i crno i onda tražiš da ti netko pokaže da je ustvari bijelo.
    Jedini model sreće koji sam zasad uspio sklopiti je taj da nam problemi moraju ugrubo odgovarati sposobnostima. Ako su preteški, bit ćemo očajni. Ako su prelagani, bit će nam dosadno (što se manifestira na posvema druge načine). No, nisam siguran da je to dostatan opis. Život je prokleto složen fenomen (to govorim kao supramolekulski kemičar koji pomalo proučava temelje evolucije), a mi valjda najsloženiji njegov izdanak, tako da se ne mogu tu slobodno služiti elegantnim opisima kakve možeš naći u znanosti.
    Prilično sam siguran da nikakva temeljna unutarnja osobina nema konačan učinak, premda u suradnji s kontekstom već ima (no, to se lijepo uklopi u onu korelaciju sposobnosti i problema). Potencijalni kandidat za drugi parametar za nečiju sreću je uloženi trud, ali opet ne sam za sebe, i ne sam po sebi, što onda uvlači još barem dvije varijable.

    Uglavnom, riječ "inteligencija" koristiš na posve pogrešan način. Ne vjerujem da je to plod neznanja. Jamačno si si uvrtjela nekakvu vlastitu definiciju, posvema zanemarivši činjenicu da ta riječ već ima svoje značenje i područje u kojem se koristi. Smisli neku novu i neću ti moći ništa prigovoriti.

    Usput, postoji jedno zanimljivije pitanje. Koliko sreće je dobro za ljude, a koliko nesreće?

    (Ako želiš nekakav protuprimjer za svoj model, evo ti mojeg slučaja. Ja sam po svojoj prilici dosta inteligentna živina, ali puno mi bolje ide s idejama, negoli s ljudima, a k tomu i radim greške dostojne nižih primata. No, smatram se sretnim.)

    avatar

    04.05.2012. (00:27)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Prva i druga rečenica u tvom zadnjem kometnaru - S obzirom na ovakvo sitničarenje, onda umjesto 'suprotno' čitaj: 'da sam u krivu' ili 'da je ovo pogrešno'.

    K tome, 'suprotno' se odnosilo na prethodnu rečenicu, a suprotno od toga da zaključim ove rečenice, bi bilo da ih ne zaključim.

    Suprotno od 'crno' je 'necrno' i ja nisam rekla da mora biti bijelo, pogotovo ne ako to crno-bijelo usporediš s mojim odogovorima na tvoj komentar.

    Ja sam prva koja će reći da su voljeti i mrziti dvije iste stvari samo sa suprotnim vektorom. Ako netko nešto voli, ne zna razlog, to se lako može pretvoriti u mržnju, obrnuto također.

    Ta prva i druga rečenica u tvom komentaru nemaju apsolutno ništa zajedničko niti s mojim postom niti s mojim komentarima, pogotovo ne s mojim načinom razmišljanja.

    Poznajem mnoge krajnosti i apsolutno mi je UVIJEK na umu ideja da su često krajnosti jednake, a vrlo često i jednako pogrešne!

    ---
    OK, komentar dalje.
    Ova ideja da će nam biti dosadno, to sam napisala u postu prije nekoliko godina, znam što misliš, to je medeno i ok. Primjetila sam u svom životu kada su mi problemi nestali, što više nije izanredno stanje nego posve normalno, da mi život nije postao dosadan.

    Kada sam pohađala srednju školu, imala sam puno velikih problema i čak i onda kada mi je bilo dosta teško, nisam padala u depresije jer nekako ti problemi su me i držali budnom, u smislu, tada sam i napisala post da bi nam bilo dosadno da je život "savršen", savršen na onaj način na koji ga prikazuju ljudi koji kažu vole izjavljivati da nitko nije savršen.

    Poanta je: ako su nam problemi preteški, znači nemamo ideju kako ih riješiti, nismo inteligentni. Ako su prelagani, nemamo se oko čeka boriti, buniti, možda postanemo lijeni, možda, ali ja ne, jer imam nešto što me uvijek jednako vuče prema naprijed. Mislim da je to inteligencija. Imam je da nađem čovjeka koji će mi pomoći, a i da sebe usput toliko obrazujem da ako se nešto dogodi, da prva osoba koja mi može pomoći, budem ja.

    Zadnja rečenica u prvom odlomku tvog komentara: "Potencijalni kandidat..." - ono što ljudi zovu "ljubav" je vrijeme i novac. Novac ne mogu dati svi, ali svi imaju 24 sata u danu i mogu dati vrijeme koliko žele. Neinteligenti ljudi nikada ne mogu naći vremena doduše.

    Ako izmislim neku riječ koja zvuči kao serendipity, onda mi nećeš moći prigovoriti? Znam da ti smeta što razumijem inteligenciju, ali kad već postoji riječ inteligencija, neću izmišljati nešto drugo, to je bezveze.

    Koliko sreće ili nesreće je dobro za ljude, ovisi o njihovoj inteligenciji.

    "Smatranjem sretnim" je sasvim ok s obzirom na predzadnju rečenicu koju si mi napisao. Moj divan prijatelj i profesor kemije je zaista genijalan za kemiju, fiziku, enigmatiku, grčki, latinski i engleski jezik,to je ono što znam dugo provjeravano, a opet s ljudima, banana :D Izuzetno ga volim i poštujem i uopće mi ne smeta što nije normalan. A njegovi rijetki prijatelji, oni su također nenormalni i razumiju se. Sva sreća da imaju takve titule i postignuća pred kojima im nitko ne može zamjeriti čudnost. Valjda zato što su inteligentni.

    avatar

    04.05.2012. (08:28)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    *Nemoj mi zamjeriti na sitničarenju. Ja ti obično stvari shvaćam doslovno. Ako napišeš "suprotno", mislit ću da si to i mislila. :)
    Crnobijelo je pak bila metafora, ubačena jer volim oslikavati ideje.
    Što se načina razmišljanja tiče, tu ne mogu puno napraviti, budući da smo vjerojatno jednako fiksirani u svojim svjetovima. Možda da si nabavimo kakvog tumača. :D
    Riječju problem nisam mislio samo na nevolje, već i na zadatke koje moramo izvršavati. Ako će ti tako biti razumljivije što mislim, preduvjet (ne jedini, čini mi se) za ugodan život (poslije ću se vratiti sreći) je da zahtjevi koje nam život daje ugrubo odgovaraju našim sposobnostima.
    Imaš sasvim solidnu količinu problemazadataka kod kojih ti nikakva inteligencija neće pomoći, osim ako mirenje s činjenicom da nisu rješivi ne držiš svojevrsnim rješenjem. Naravno, možeš isto tako reći žrtvama silovanja ili pedofilije ili kakvog god nasilja da su neinteligentne ako i dalje imaju noćne more ili se boje ljudi. ;
    Inteligencija ima prste u tomu da ti ne može biti dosadno, ali nije sama. Drugi kraj drže radne navike. Današnji uvjeti života jako pogoduju lijenosti. Misliš li da su lijeni ljudi nužno neinteligentni?
    Znam dosta prilično genijalnih ljudi koji uglavnom nemaju vremena. Jesu li oni zato neinteligentni? Inače mi nije posve jasno kako si s ideje o ulaganju truda u nešto došla do organizacije vlastitog vremena (i da, nemam vremena, ako ćeš me usred malo žešće sinteze tražiti da ti nešto donesem).
    Serendipity ti je "side quest", ako voliš smišljati riječi. :)
    "Znam da ti smeta što razumijem inteligenciju" Pročitaj to par puta i zamisli si da netko drugi to tebi kaže. Što misliš o toj osobi? ;
    Ne vidim razloga da ti vadim definiciju inteligencije iz kakvog rječnika ili enciklopedije. Ono što ti imaš pred sobom je kompleksnije. Inteligencija je unutarnja, k tomu varijabilna osobina (i vremenski i kontekstualno), a mi ne ovisimo samo o sebi. Fleksibilni jesmo, ali ne beskonačno. Da ti nije možda ideal onaj lik iz "Shawshank redemption"? :)
    "uopće mi ne smeta što nije normalan". Reci mu to, pa da vidiš hoće li ga tvoja izjava veseliti. ;)
    A sad konačno sama sreća. Pretpostavljam da ni ti nisi mislila na neko trenutno radnosno stanje, koje može trajati najviše nekoliko sati, već na odsuće nesreće. Tako da sam zapravo sklon maknuti ti iz teksta i sreću i inteligenciju, jer nijedna u običnom jeziku ne znače ono na što ti misliš. :G
    No, da ne izazovem još jednu tiradu, radije bih čuo kako si ti njih obje zamišljaš. Nadam se da se nećeš ponavljati. :P

    avatar

    04.05.2012. (20:42)    -   -   -   -  

  • smisaozivota42

    Moje 'suprotno' doživiš doslovno, k tome i to krivo, a 'crnobijelo' je metafora??

    Od drugog odlomka zadnjeg komentara - napokon nešto zanimljivo za komentirati :)

    Imaš sasvim solidnu količinu problemazadataka kod kojih ti nikakva inteligencija neće pomoći, osim ako mirenje s činjenicom da nisu rješivi ne držiš svojevrsnim rješenjem.
    Dakako da je "mirenje s činjenicom da nisu rješiti" jedno od mogućih rješenja, ako te čini sretnim! Primjerice, ako si nesretan što si čovjek, ne možeš to prihvatiti, tada glupav si.

    Naravno, možeš isto tako reći žrtvama silovanja ili pedofilije ili kakvog god nasilja da su neinteligentne ako i dalje imaju noćne more ili se boje ljudi. ;
    Da ne ulazimo u neugodne teme, neka žrtva bude klaustrofobična osoba.
    Primjerice osoba koja je postala klaustrofobična jer joj se dizalo zaglavilo tri puta u zgradama napravljenima za vrijeme Jugoslavije, a treći put iako je pritiskala dugme "Alarm" i vrištala, lupala po liftu i zvala u pomoć, a nitko se nije odazvao neko vrijeme, dovoljno dugo da mlada osoba počne paničariti te doživotno zapamti taj događaj i strah.
    Ta osoba je klaustrofobična s razlogom. Klaustrofobija je sprječava da ulazi u dizala (jer dizala su opasna, pokazalo je iskustvo). Nakon nekog vremena (recimo nekoliko godina ako se incident dogodio djetetu, recimo manje od godinu dana ako se incident dogodio starijem punoljetniku (23 po hrvatskom zakonu) ), inteligentna osoba će se otrgnuti strahu i shvatiti da je sasvim u redu voziti se novim dizalima gdje su ljudi frekventni, primjerice u šoping centrima. Izbjegavati jugo-dizala, to je čak i pametno. Ako se pak svi voze jugo-dizalom, recimo da je situacija ovakva: tvoj partner i visokoobrazovani prijatelji tvog partnera ulaze u dizalo kako bi posjetili nekoga tko živi na dvanaestom katu,
    tada ako ti ne uđeš jer se sjetiš da si jednom kao dijete bio sam i zaglavljen u nekom dizalu i nitko ti nije pomogao neko vrijeme zbog kojeg ti se činilo da ćeš vječnost provesti ondje,
    ti si neinteligentan.

    Inteligencija ima prste u tomu da ti ne može biti dosadno, ali nije sama. Drugi kraj drže radne navike. Današnji uvjeti života jako pogoduju lijenosti. Misliš li da su lijeni ljudi nužno neinteligentni?
    Inteligentni ljudi svakako imaju radne navike. Lijeni ljudi nisu nužno neinteligentni, osim ako ne pokazuju svoju lijenost, tada su svakako neinteligentni.
    Ovo nije metafora. Lijenost nije isto što i odmaranje.

    Znam dosta prilično genijalnih ljudi koji uglavnom nemaju vremena. Jesu li oni zato neinteligentni?
    Neinteligentni ljudi svoje vrijeme ne mogu organizirati pa kažu da nemaju vremena.
    Inteligentni ljudi kažu da nemaju vremena jer jednostavno žele raditi nešto drugo.

    Inače mi nije posve jasno kako si s ideje o ulaganju truda u nešto došla do organizacije vlastitog vremena (i da, nemam vremena, ako ćeš me usred malo žešće sinteze tražiti da ti nešto donesem).
    Ulaganje truda u nešto - "puno truda i vremena" je samo jedan od brojnih izraza koji povezuje trud i vrijeme - ulaganje vremena u nešto - nemaš vremena?-->manje truda

    Mislim da je vrijeme važan faktor kada želiš reći da se trudiš oko nečega.

    Serendipity ti je "side quest", ako voliš smišljati riječi. :)
    Ne volim smišljati riječi, ali ponekad volim čuti novosmišljenu :)

    "Znam da ti smeta što razumijem inteligenciju" Pročitaj to par puta i zamisli si da netko drugi to tebi kaže. Što misliš o toj osobi? ;
    Ono što ću misliti o osobi koja mi to kaže uvelike ovisi o tome tko mi kaže.
    Vidim da si ovdje shvatio što sam ti rekla i to mi je drago. :))

    Ne vidim razloga da ti vadim definiciju inteligencije iz kakvog rječnika ili enciklopedije.
    Ni ja. Imam nekoliko rječnika i enciklopedija, svugdje piše nešto različito, stvarno nema smisla da mi to vadiš.

    Ono što ti imaš pred sobom je kompleksnije. Inteligencija je unutarnja, k tomu varijabilna osobina (i vremenski i kontekstualno), a mi ne ovisimo samo o sebi. Fleksibilni jesmo, ali ne beskonačno.
    Ovo sam podebljala jer mi se sviđa. Nešto nad čime trebam razmišljati duže od sekunde. Jedno od drugačijih mišljenja koje ne želim mijenjati nego zadržati za sebe i gledati i diviti se da ima nešto drugačije i zanimljivo, gdje mi uopće nije važno slažem li se s time ili ne.

    Da ti nije možda ideal onaj lik iz "Shawshank redemption"? :)
    Nije. Ne znam o kome govoriš.

    "uopće mi ne smeta što nije normalan". Reci mu to, pa da vidiš hoće li ga tvoja izjava veseliti. ;)
    Rekla sam mu to nebrojeno puta, također i da je lud, da je poremećen, posve uvrnut i još štošta. Moj divni profesor se na to najčešće počne hihotati, jer on stvarno zna da ja to i mislim. Ukratko stvarno je divan i posve nenormalan!

    Imam osjećaj da imaš neko pitanje u posljednjem odlomku. Ono što sam mislila da me pitaš, to sam već odgovorila, ne želim ponavljati. Ako odgovor nije napisan, onda mi postavi pitanje na koje odgovor želiš dobiti.

    avatar

    04.05.2012. (23:19)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    Ja metaforu nabacim da bih na drugi način napisao ono što već jesam (za slučaj da me tkogod ne kuži otprve). Ti si imala samo meta foru. To što ti sebe razumiješ ne znači nužno da će te razumjeti i netko drugi. ;
    Isto tako, to što ja koristim čudne načine izražavanja ne znači da ih i kužim. :D
    Klaustrofobija ti je loš analog jer se javlja samo u određenim situacijama. One "neugodne" te prate posvuda. Da se maknem od konretnog, ciljao sam na ljude koji su na neki način oštećeni. Može to biti pogrešan odgoj, kao i kakva gadna trauma ili pak sustavno maltretiranje od strane okoline. Hoću li osobu koja je završila matematiku jer joj "je bilo lagano" nazvati neinteligentnom samo zato što je (ne posve oporavljena) žrtva nasilja i katkad izvodi posve nepotrebne pizdarije? Ili misliš da su osobe koje su nešto gadno pretrpjele prosječno neinteligentnije od onih koje su imale sreće? Misliš li da traume utječu na rezultate testova inteligencije (Morao sam na kraju sam provjeriti. Nađoh neki znanstveni rad u kojemu se pokazalo da traumatizirana djeca slabije rješavaju testove inteligencije. No, to ti okreće uzrok i posljedicu. Ti kažeš da je neinteligento ne moći se nositi s nevoljama, dočim je eksperiment pokazao da su nevolje te koje smanjuju inteligenciju. Mogu ti poslati rad, ako te zanima.)?
    Budući da nam problem očito leži u tomu kako poimamo stvari, evo ti pitanja za koje krivo misliš da si na nj odgovorila:
    Što je po tebi inteligencija?
    I drugo:
    Što je po tebi sreća?
    One tirade koje si napisala ne smatram odgovorima. Pogubih se od previše teksta, a za post ti već rekoh da je vodopropustan. :)
    (Inteligencija je brzina kojom mozak obrađuje podatke. Sreća je ugodno pobuđeno stanje svijesti. (Mogu biti i pogrešne, ali barem odmah vidiš što sam u danom času mislio (mogu se već nakon par sati ne slagati sa sobom).))
    Meni pak ta rečenica (o smetanju samoproglašenog razumijevanja) daje informacije o osobi koja to govori. Učinila (si) mi se bahatom i malčice nelogičnom. To da ti nešto razumiješ tvoje je viđenje stvari, ne nužno i moje. Samom konstantacijom sigurno me nećeš uvjeriti. :P
    Što misliš da sam shvatio?
    Mnijući o tvojoj viziji inteligencije nekako sam doletio do tog filma. U njemu glavni lik završi na robiji zbog ubojstva koje nije počinio, ali film nije o zatvoru, nego o tomu kako se on s time nosi. Ako ga kad pogledaš, zanimalo bi me čuti kako ti se čini.
    Sad si mi okrenula sliku svojeg mišljenja o dotičnom. Prvo sam mislio da ti u neku ruku iza hvalospjeva slijedi "ali nenormalan", što se pokušava popraviti s "nimalo ne smeta", Naime, svjestan svoje manjkavosti u shvaćanju finesa izrečenog ili napisanog, povremeno krenem rudariti za neizrečenim. Ljudi razmjerno često spominjanjem tolerancije/nesmetanja zapravo žele reći da im nešto smeta (to sam barem jednom negdje uočio, dočim tvoje "suprotno" kao oznaku za "u krivu" valjda nisam). Uglavnom, iz prvog sam te pokušaja krivo shvatio, sad mislim da sam pogodio. :)
    Pitanja su negdje gore. Ne moraš se ponavljati. :)

    avatar

    05.05.2012. (20:49)    -   -   -   -  

  • ed hunter

    mislim da sam tisuću puta pokušao definirati inteligenciju i još sam barem toliko puta pročitao tuđe definicije. niti jedna od njih nije ista.
    inteligencija je nešto tako veličanstveno. um je prava šteta tratiti, ali ljudi su očito prilično dobri u tome.

    avatar

    09.05.2012. (00:51)    -   -   -   -  

  • les yeux

    Biti sretan sada, zbog jučer i radi sutra :)

    avatar

    16.05.2012. (11:08)    -   -   -   -  

  • guargamelwskij

    ja se ne razumijem u sreću.

    avatar

    16.05.2012. (21:40)    -   -   -   -  

  • invinoveritas ilitiga kathryn

    inteligentni ljudi znaju iskoristiti prilike na način da ne štete sebi, niti drugima oko sebe... moja teorija :)

    avatar

    03.06.2012. (13:55)    -   -   -   -  

  • kikiriki

    Mislim da je sreća dobrim dijelom stvar odluke, a nakon toga "posljedica" na koju ne računaš puno kad se gradiš i razvijaš, učiš, prolaziš kroz život i skupljaš ono što ti se sviđa, ostavljaš ono što ne i izvlačiš najbolje što možeš, pa i odtuguješ što trebaš, ako trebaš.

    I onda se u nekom trenutku okreneš oko sebe i shvatiš da je to to.

    Ne postoji nitko tko je non-stop sretan, iako je non-stop inteligentan.
    Mogu za sebe reći (cca 130 mi je rekla psihologinja na profesionalnoj orijentaciji još jednom davno, ali meni je to samo broj i ne vidim gdje mi je to pomoglo, a gdje odmoglo, tj. gdje nije bilo dovoljno, uglavnom sam se za sve morala naraditi) da i tako, kad "odlučiš" biti sretan i kad zdravorazumno pokušavaš živjeti, ponekad ti se dogodi noć, kad ostaneš gol sam pred sobom, iskren i moraš pustiti sve ono što te eventualno pogađa (a odlučio si se ne osvrtati i biti sretan) iz sebe, u obliku suza, kvrčenja u bolan i napet položaj... Probudiš se i kreneš očišćen, koliko-toliko, dalje.

    Inteligenciju poznajem kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, vjerujem u različite vrste inteligencije. Mislim i da su inteligentniji ljudi generalno bolji manje-više "u svemu", ali postoje varijacije i ljudi smo i još je toliko toga što ne znamo o tome. Vjerujem i u emocionalnu inteligenciju, socijalnu i da može biti bolja u ljudi kojima je jača ona matematičko-logička, ali i ne mora. Kažem, nikad nisam naišla na univerzalnu formulu. Inteligencija je uvijek plus, bez obzira na sve. Ne možeš biti previše inteligentan, ne vjerujem u to.

    Nisam nezadovoljna svojom inteligencijom, mislim da je dovoljna za sve što mi treba, ali ponekad se pitam, ne vidim li možda neke stvari jer sam prosječna i obična i svakodnevna. Taj dio malo boli.

    Inače sam najsretnija kad mi netko pošalje pjesmu i kaže da je pjesma "toliko lijepa da podsjeća na mene" ili mi jednostavno kaže da kad je sluša misli o meni.
    Mislim da nikad nisam osjetila toliku količinu nježne sreće kao u takvim prilikama, iako vjerujem da će to nadjačati onaj osjećaj kad ću znati da me netko voli, ne znam, to nisam imala. Možda i ne.

    I, da, često mi se dogodilo da, kad sam imala neko "objektivno" pravo biti nesretna, baš tada sam imala najviše snage, možda me snaga čini sretnom.

    avatar

    07.07.2012. (13:05)    -   -   -   -  

  • clockworkorange

    hvala ti

    avatar

    17.11.2013. (19:54)    -   -   -   -  

  • mudenburger

    Zaboravih ti čestitati rođendan koji je bio početkom mjeseca. :-)

    avatar

    16.01.2014. (01:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se