Mene, nazalost, nitko nije pokupio iako sam bio buntovnik, literatura takoder Marcuse, Fromm, a i "Dobra djeca Summerhilla", vec je bilo doba punka, novog vala, Azra... Tek na fakultetu se nekakva grupa nas slicnih ljudi samoorgnizirala u fakultetskom bifeu i okolnim biscuzima... Izgleda da se buntovnistvo nasljeduje. Junior pokazuje slicne karakteristike.
15.02.2012. (14:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gea
Mladost jednostavno nosi svoje...ja sam 90-tih dosla iz Splita u Zagreb studirati veterinu....oborio me grad i sve sto je nudio...iako sam bila samo siromasna studentica iz provincije koju su roditelji s velikim naporom skolovali a svuda oko nas je bjesnio rat, bila sam ludo sretna..zaljubila sam se, nasla prijatelje a fakultet je bio zanimljiv...hodala sam Zagrebom kao da sam ga upravo kupila.....
16.02.2012. (09:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ah, mladost... Doista je to doba u kojem je malo potrebno za sreću. Jednom sam negdje na blogu čitao o vremenu uzbuna, dok su mi osobno radost i mladost bile otrgnute ratom, kao o vremenu lijepog djetinjstva, zajedništva, brige za bližnjeg, ne mogavši vjerovati. Mladost je lijepa sama po sebi. Buntovništvo je u ono doba bilo manje zatirano jer su naglasci državnog aparata bili negdje drugdje (ekonomija, zatomljivanje nacionalnog i sl.). Zato se moglo čak i polu-institucionalizirati. Mlade je općenito više privlačilo intelektualno i duhovno jer drugog nije ni bilo. Teror izbora toliko svojstven današnjici nije postojao. Socijalna sigurnost temeljena na kreditnom mjehuru od sapunice pomakla je fokus bar par milimetara od materijalnog... - "... podvukao je na kraju svog izlaganja.:)"
01.06.2016. (11:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro je kad si svjestan što ti smeta i što te muči... Meni je nešto smetalo, bunio sam se ali nisam znao zbog čega. Bio sam buntovnik bez razloga, falio mi je netko da me usmjeri. Sad mi je sve jasno, ali mi se više ne da buniti, zapravo me strah.
01.06.2016. (12:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sve je to lijepo, mladost, bunt, druženja, ideje, razmjena ideja i njihovo provođenje (ili barem pokušaj), potpuni život, Fromm itd. Samo jedna stvar mi je nekako zaškripala u svemu tome: ideja da taj osjećaj sreće i zadovoljstva jer se živi punim plućima karakterizira prvenstveno period mladenaštva, a kasnije se sve to skupa po malo gubi, blijedi. Ljudi uzimaju zdravo za gotovo da to tako mora biti, da je takva priroda stvari i ljudska priroda. Ja mislim da nije tako. Dobro se sjećam, urezala mi se jedna scena, od prije barem 20-ak godina (kada sam sam imao 20-ak), bio sam s prijateljom na piću negdje u Sloveniji, u separeu pored našeg sjedila su dva starija gospodina. Stariji od njih je bio možda u kasnim 70-ima i ovom drugom pričao o nekom novom projektu kojeg planira i to sa takvim žarom u glasu i u očima, iz njega je zračilo oduševljenje. Dakle, svaki period života ima potencijal da bude izvrstan. Sve ovisi o nama samima i našem doživljaju života.
02.06.2016. (06:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Mene, nazalost, nitko nije pokupio iako sam bio buntovnik, literatura takoder Marcuse, Fromm, a i "Dobra djeca Summerhilla", vec je bilo doba punka, novog vala, Azra...
Tek na fakultetu se nekakva grupa nas slicnih ljudi samoorgnizirala u fakultetskom bifeu i okolnim biscuzima... Izgleda da se buntovnistvo nasljeduje. Junior pokazuje slicne karakteristike.
15.02.2012. (14:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gea
Mladost jednostavno nosi svoje...ja sam 90-tih dosla iz Splita u Zagreb studirati veterinu....oborio me grad i sve sto je nudio...iako sam bila samo siromasna studentica iz provincije koju su roditelji s velikim naporom skolovali a svuda oko nas je bjesnio rat, bila sam ludo sretna..zaljubila sam se, nasla prijatelje a fakultet je bio zanimljiv...hodala sam Zagrebom kao da sam ga upravo kupila.....
16.02.2012. (09:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Ah, mladost... Doista je to doba u kojem je malo potrebno za sreću. Jednom sam negdje na blogu čitao o vremenu uzbuna, dok su mi osobno radost i mladost bile otrgnute ratom, kao o vremenu lijepog djetinjstva, zajedništva, brige za bližnjeg, ne mogavši vjerovati. Mladost je lijepa sama po sebi.
Buntovništvo je u ono doba bilo manje zatirano jer su naglasci državnog aparata bili negdje drugdje (ekonomija, zatomljivanje nacionalnog i sl.). Zato se moglo čak i polu-institucionalizirati. Mlade je općenito više privlačilo intelektualno i duhovno jer drugog nije ni bilo. Teror izbora toliko svojstven današnjici nije postojao. Socijalna sigurnost temeljena na kreditnom mjehuru od sapunice pomakla je fokus bar par milimetara od materijalnog... -
"... podvukao je na kraju svog izlaganja.:)"
01.06.2016. (11:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOBAR, LOŠ, ŠTRACA
Dobro je kad si svjestan što ti smeta i što te muči...
Meni je nešto smetalo, bunio sam se ali nisam znao zbog čega.
Bio sam buntovnik bez razloga, falio mi je netko da me usmjeri.
Sad mi je sve jasno, ali mi se više ne da buniti, zapravo me strah.
01.06.2016. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Sve je to lijepo, mladost, bunt, druženja, ideje, razmjena ideja i njihovo provođenje (ili barem pokušaj), potpuni život, Fromm itd. Samo jedna stvar mi je nekako zaškripala u svemu tome: ideja da taj osjećaj sreće i zadovoljstva jer se živi punim plućima karakterizira prvenstveno period mladenaštva, a kasnije se sve to skupa po malo gubi, blijedi. Ljudi uzimaju zdravo za gotovo da to tako mora biti, da je takva priroda stvari i ljudska priroda. Ja mislim da nije tako. Dobro se sjećam, urezala mi se jedna scena, od prije barem 20-ak godina (kada sam sam imao 20-ak), bio sam s prijateljom na piću negdje u Sloveniji, u separeu pored našeg sjedila su dva starija gospodina. Stariji od njih je bio možda u kasnim 70-ima i ovom drugom pričao o nekom novom projektu kojeg planira i to sa takvim žarom u glasu i u očima, iz njega je zračilo oduševljenje. Dakle, svaki period života ima potencijal da bude izvrstan. Sve ovisi o nama samima i našem doživljaju života.
02.06.2016. (06:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
babl
Izvorni život: Ne kažem ni da je tako nužno, ni dobro, ni da tako treba biti... Ne generaliziram, samo kažem da je tako bilo u mom slučaju.
08.06.2016. (00:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...